MUZEJ GRADA RIJEKE
 

PROGRAM

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.

KALENDAR 2016.

Izložba „Vrijeme je novac“

 

19.12.2016. do 28.02.2017.
Izložba „Vrijeme je novac“

Autor: Sabrina Žigo
Mjesto održavanja: Muzej grada Rijeke, Muzejski trg 1/1

Izložba prikazuje povijest Rijeke kroz temu novca koji se koristio u pojedinim vremenskim razdobljima. Predmeti na izložbi prezentiraju Zbirku numizmatike, vrijednosnica, medalja i odlikovanja Muzeja grada Rijeke, nedavno registriranu kao kulturno dobro Republike Hrvatske. Izložbu prati katalog i radionice namijenjene djeci osnovnoškolskog uzrasta.

 

S. M. S. Szent István - Zajedničkim snagama!

od 16.12.2016.
S. M. S. Szent István

Zajedničkim snagama!

Autorica: Deborah Pustišek Antić
Mjesto održavanja: Žabica 4 – željezničko skladište

Izložba S. M. S.  Szent István – Zajedničkim snagama! nastala je u organizaciji Muzeja grada Rijeke i Povijesnog i pomorskog muzeja Istre – Museo storico e navale dell' Istria u Puli te je prateći dio izložbe Prvi na svijetu – 150 godina riječkog torpeda. U sklopu navedenog programa održana je i projekcija filma o klasi Tegetthoff te prezentacija izložbe o Szent Istvánu, koja je u sastavu stalnog postava pulskog muzeja.
Brod Szent István jedan je od četiri bojna broda klase Tegetthoff koja je bila ponos austro-ugarske flote i same Monarhije. Brod je napravljen i porinut u Rijeci, a na prvi ratni zadatak, probijanje savezničke blokade kod Otrantskih vrata, krenuo je iz Pule. U lipnju 1918. godine, u zadarskom arhipelagu, naišao je na zasjedu talijanske mornarice. Torpediran je torpedom riječke proizvodnje i nakon tri sata potopljen.
Dreadnought Szent István slovi za najveći i najpoznatiji bojni brod potopljen u Jadranu i on je danas zaštićeni podmorski lokalitet.
Izložbom je prikazan put od izgradnje do potonuća, potkrijepljen citatima iz dnevnog tiska koji je osobito iscrpno popratio svečano porinuće ovog impozantnog broda.    

 

MAYEROVIH ŠESNAEST

 

2. prosinca - 31. siječnja 2016.
MAYEROVIH ŠESNAEST

Ernst Mayer je bio profesor geometrije, hidrografije, kartografije i prostoručnog pisanja na Mornaričkoj akademiji u Rijeci koja je u 19 i 20. stoljeću predstavljala sinonim za visoko školstvo i ugledno društvo. Osim što je bio ugledni profesor, Mayer je bio i slikar. Iako  nije bio akademski slikar, Mayerovi radovi su izuzetno nadahnuti i vješti.  Muzej grada Rijeke unutar fundusa  Likovne  zbirke čuva vrlo vrijedan likovni opus Ernsta Mayera koji će autorica, Ema Makarun, prikazati putem ove izložbe.

CRNA ŠUMA DAMIRA HOYKE

6.9. do 24.9.2016.
CRNA ŠUMA DAMIRA HOYKE

Izložba fotografija snimljenih u šumi poharanoj požarom u Trsteniku na Pelješcu
u organizaciji Hrvatske vatrogasne zajednice u Muzeju grada Rijeke

U utorak 6. rujna u dvanaest sati u organizaciji Hrvatske vatrogasne zajednice otvara se u Muzeju grada Rijeke izložba fotografija Damira Hoyke pod nazivom Crna šuma. Fotografije je Hoyka snimio nedugo nakon katastrofalnog požara na području Trstenika na Pelješcu.

Apokaliptičnim prizorima opustošenog područja autor želi upozoriti javnost na neodgovorno ponašanje onih koji su, namjerno ili nemarnošću, prouzročili požar. Cilj je izložbe i svojevrsno pružanje podrške vatrogascima. U ovom je slučaju "artistička" fotografija o požaru prodrla u umjetničke galerije i muzeje te za razliku od snimaka objavljenih u novinama, čiji je učinak ograničen na vrlo kratko trajanje, ima dugotrajan pohod po hrvatskim muzejima i galerijama.

Damir Hoyka ovom izložbom također, ističe Hrvatska vatrogasna zajednica, želi odati "priznanje vatrogascima koji su svojim zalaganjem i požrtvovnošću spriječili još veću požarnu katastrofu."

Izložba u Muzeju grada Rijeke ostaje otvorena do 24. rujna 2016.

 

(R)evolucija u Muzeju grada Rijeke

 

19.5. do 21.12.2016.
PRVI NA SVIJETU – 150 GODINA RIJEČKOGA TORPEDA

Organizatori: MUZEJ GRADA RIJEKE  I POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA
Autori izložbe: Goran Pernjek i Ivo Mileusnić

Rijeka, Žabica 4 – željezničko skladište

Muzej grada Rijeke i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja otvaraju vrata zbirke torpeda, torpednih cijevi, žiroskopa i jedinstvenih tvorničkih prototipova nerealiziranih izuma. Izvornim predmetima, maketama, filmovima i projekcijama dočaravamo više od stotinu godina povijesti izuma i tehnološkog čuda kojim se Rijeka proslavila u svijetu.

Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka izložba na Žabici će biti otvorena od 12 do 18 sati.
Radnim danom u terminima izvan radnog vremena i vikendom moguće su grupne posjete (10 i više posjetitelja) uz prethodne najave na tel: 091/502-1231.

Najavljene grupe mogu imati i stručno vodstvo.

Ulaz je slobodan do 31.svibnja a od 1. lipnja naplaćuju se ulaznice:
20 kuna za djecu, studente i umirovljenike, a 30 kuna za odrasle.
Vodstvo po izložbi naplaćuje se 150 kn.

Kalendar događanja
PRVI NA SVIJETU - STO I PEDESET GODINA
RIJEČKOG TORPEDA
19. svibnja – 21. prosinca 2016.

Otvorenja izložbi i predavanja s projekcijama, četvrtkom u 19 sati
 
19. svibnja
SVEČANOST OTVORENJE IZLOŽBE RIJEČKI TORPEDO
Prvi na svijetu – stotinu i pedeset godina

21. svibnja
Muzej grada Rijeke, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja
EUROPSKA NOĆ MUZEJA NA IZLOŽBI TORPEDA
Izložba: Kronologija prikupljanja torpeda 2006.-2016. - Fotografski podsjetnik     
Stručno vodstvo za odrasle

2. lipnja
Goran Pernjek
STOTINU I PEDESET GODINA PROIZVODNJE
Od riječkih početaka do današnje svjetske proizvodnje torpeda

16. lipnja
Ivo Mileusnić
SCHWARKOPF V.S. WHITEHEAD
Svjetski konkurenti riječkom torpedu

30. lipnja
Dinko Zorović
RAZVOJ I PRIMJENA ŽIROSKOPA
Doprinos Rijeke primjeni fizikalnih svojstava zvrka

14. srpnja
Giuseppe Di Marco
Konzervatorski odjel Venecije, Belluna, Padove i Trevisa
INDUSTRIJSKA ARHEOLOGIJA,IZMEĐU MUZEJA I KRAJOLIKA
Iskustvo regije Veneto

22. kolovoza
Masayukija Shimade, profesor Visoke škole Gakushuin
HABSBURŠKE ZEMLJE I JAPAN - VOJNA, POMORSKA I TEHNIČKA SURADNJA 1869.-1918.

8. rujna
Diana Barillari
Sveučilište u Trstu
RADNIČKA NASELJA U TRŠĆANSKOJ REGIJI
Počeci, razvoj i sudbina

22. rujna
Nana Palinić
ARHITEKTURA LUČKIH I ŽELJEZNIČKIH SKLADIŠTA
Prošlost, sadašnjost, budućnost

29. rujna
Miljenko Smokvina
PRVI TORPEDO, LUPPIS I WHITEHEAD
Projekcija dokumentarnog filma uz komentar
autora i scenarista.
Redatelj Bernardin Modrić, Istra film

6. listopada
Janko Boštjančič
PARK VOJNE POVIJESTI U PIVKI
Primjer uspješne muzealizacije vojne
baštine

20. listopada
Antonella Caroli Palladini, Trst
POVIJESNA ZONA TRŠĆANSKE LUKE
Urbanistički razvoj i obnova stare luke 

10. studenoga
Miljenko Smokvina
STOTINU GODINA PROIZVODNJE I PRODAJA RIJEČKOG TORPEDA 1866.-1966.

8. prosinca
IZLOŽBA POVIJESNIH NACRTA RIJEČKIH TORPEDA

Izložba: Digitalne presnimke izvornih nacrta iz arhiva tvornice Whitehead
u Livornu – Izložba povijesnih nacrta riječkih torpeda - donacija Miljenka Smokvine Muzeju grada Rijeke

21. prosinca
150. OBLJETNICA TORPEDA
Svečana proslava rođendana izuma i riječkog industrijskog uspona
 
Napomena:
Svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u 19. sati održava se  razgledavanje izložbe za građane pod stručnim vodstvom kustosa
6. lipnja, 4. srpnja, 1. kolovoza, 5. rujna, 3. listopada, 7. studenoga i 5. prosinca

Dječje radionice održavaju se u dogovoru sa školama.

Vođenja za turističke grupe prema dogovoru.

 

(R)evolucija u Muzeju grada Rijeke

14. travnja do 16. rujna 2016.
(R)evolucija u Muzeju grada Rijeke
Autorice izložbe: Ema Aničić i Marija Lazanja Dušević

Evolucija ili revolucija?

Nakon više od dvadeset godina od ukidanja – ili točnije preustrojavanja
Muzeja narodne revolucije – konačno je sazrelo vrijeme da se u miru i bez gnjeva osvrnemo za sobom, da o starim temama progovorimo primjereno našem vremenu, s odmakom i uvidom što ga nisu imali naši prethodnici.
Muzej grada Rijeke u svoje je "revolucionarno doba" prikupio podosta građe, imao stalni postav i bio ogledan muzej za koji je namjenski izgrađena i nova zgrada, čime se može pohvaliti malo hrvatskih muzeja.

Ipak, trebalo je proći neko vrijeme kako bismo pristupili rekapitulaciji i valorizaciji te s odmakom i trijezno, kritičkim pristupom i ozbiljnim povjesničarskim okom, pogledali unazad i odmjerili sami svoju prošlost.
Ova izložba nema pretenzije da bude sveobuhvatna i potpuna, ponajprije nastoji potaknuti zanimanje za ideološke aspekte vremena kojim se i dandanas mnogo više bavimo u kontekstu uzajamno oštro suprotstavljenih ideologija negoli povjesničarski trezveno i ozbiljno.
Dvije mlade autorice koje ne pritišće nikakav osobni povijesni balast, ipak su dvije posve različite osobnosti i stoga nude i dva posve različita pristupa. Nije tu riječ o crvenom i crnom ili o lijevom i desnom, nego je jedna temi pristupila tezama kojima želi izazvati reakciju gledatelja, a druga sa željom da pouzdano i staloženo razloži povijesni put od Muzeja narodne revolucije do Muzeja grada Rijeke.
Od svega je najvažnije da je, iako uzdrman, Muzej preživio revoluciju 1991. i danas je stabilan i suvremen muzej koji prikuplja građu što svjedoči o novijoj povijesti grada Rijeke te ostvaruje zapažene izložbe, kataloge i monografije.

Svi dobro znamo da je ideološki okvir imanentan svim društvenim temama i da je i na ovoj izložbi neizbježan. No kada se govori o ozbiljnim temama, važno je zadržati prisebnost, a svaka je intelektualna rasprava o pojedinim stavovima i interpretacijama poželjna i dobrodošla.

Podsjećam da ima još mnogo drugih tema kojih se donedavno nismo rado doticali ili smo se njima bavili previše jednostrano – poput razdoblja fašizma i talijanskog egzodusa, primjerice. Te su teme najavljene upravo ovom izložbom o (r)evoluciji u Muzeju grada Rijeke.

Ervin Dubrović

 

ĆO EGIPAT – izložba fotografija Ranka Dokmanovića

 

10. ožujka do 3. travnja 2016.
ĆO EGIPATizložba fotografija Ranka Dokmanovića

Ranko Dokmanović (65) je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao povijest umjetnosti i Engleski jezik. Od 1978. član je Udruženja likovnih umjetnika primjenjene umjetnosti Hrvatske, a od 1984. je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika – Rijeka. Priredio je šezdesetak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, te je dobitnik više uglednih nagrada.
Ćo Egipat  je serija dokumentarnih fotografija snimljena za vrijeme turističkog posjeta Egiptu 2004 godine sa Olympus amaterskom digitalnom kamerom.Snimao je u  Asuanu, Kairu, Aleksandriji, Luksoru, Edfuu i Kom Ombi.
Njegov fotoaparat i raspooženja bilježe i arheološke spomenike, fotografije iz života i svakodnevnice u Egiptu i pružaju viziju egzotičnog svijeta koji ga se iznimno dojmio.

 

ČUJ IRAN – izložba fotografija Dražena Dizdarevića

10. ožujka do 3. travnja 2016.
ČUJ IRAN – izložba fotografija Dražena Dizdarevića

Fotograf i snimatelj Dražen Dizdarević (30), rođen je u Kairu, završio je Liceo artistico u Bergamu, a studirao Digital Film Making na SAE Institutu u Ammanu i Beogradu, te diplomirao na Middlsex University u Londonu.
Njegov je film "Balada o nadi" prikazan u programu Forum na Festivalu u Berlinu, a kao kamerman učestvovao je u projektu Arte Channel o nobelovcu Dariu Fou. Fotografije s Bliskog istoka objavljivao je u zagrebačkim i sarajevskim časopisima.
Ova je izložba, Čuj Iran, njegova prva samostalna izložba fotografija, isprva postavljena u Galeriji "Java" u Sarajevu, a potom i u galeriji BNZH u Zagrebu.
Riječ je o seriji dokumentarnih fotografija s putovanja po Iranu u listopadu 2015. Snimao je u Teheranu, Isfahanu, Komu i Kashamu. Susreti s ljudima, sa starom civilizacijom, tradicijom, mentalitetom i povijesnim spomenicima. Dizdarevićeve fotografije iznose osobni pogled na iransku današnjicu koji svakako dolazi u trenutku najveće aktuelnosti i pojačanog zanimanja za istok.

 

 

18. 02. 2016. – 19. 03. 2016.
PRVI SVJETSKI RAT
Gostujuća izložba Vojno-povijesnog Muzeja iz Budimpešte

 

SJEĆANJE NA MAKSA PEČA

04. 02. 2016. – 19. 03. 2016.
SJEĆANJE NA MAKSA PEČA
Fotografije iz fundusa Muzej grada Rijeke

Dana 4. veljače u Muzeju grada Rijeke održat će se komemoracija za Maksa Peča. Tom prigodom, Muzej će obnoviti izložbu Pečovih fotografija iz fundusa.

Prvi je put Peč izlagao 1940. na Prvoj međugradskoj izložbi Sušaka i Rijeke 1940.
Suton, s brodicama na mirnoj pučini, jedna je od njegovih prvih i najpoznatijih fotografija.
No prvi, u izvornom povećanju sačuvani radovi uključeni u fotografsku zbirku Muzeja sežu u pedesete godine. I nadalje ga prvenstveno zanimaju morski, no isto tako i "građevinski" prizori. Peč građevinski inženjer uočava i rado snima privlačne kadrove, poput detalja skela, koje izvlači iz ambijenta  gradilišta a, kao radoznao promatrač koji voli putovanja, redovito bilježi i zanimljive krajolike i urbane prizore. Iako njegov opus nije velik Maks Peč se nameće kao jedan od najupečatljivijih riječkih fotografa pedesetih godina, o čemu ova mala retrospektiva pruža pouzdan uvid.

 

 

KALENDAR 2015.

SVJETSKI BIJENALE STUDENTSKOG PLAKATA

20. 7. 2015. – 20. 8. 2015.
SVJETSKI BIJENALE STUDENTSKOG PLAKATA
Gostovanje Akademije umetnosti Univerziteta u Novom Sadu

Svjetski Bijenale Studentskog Plakata organizira se tako što se  svake druge godine izmjenjuje sa Svjetskim Bijenalom Studentske Fotografije – čiji su radovi prošle godine također bili predstavljeni u Muzeju grada Rijeke.
 
Iza organizacije stoji više od deset godina predanog zajedničkog rada studenata i nastavnika Akademije umetnosti u Novom Sadu. (Prvi Svjetski Bijenale Studentskog Plakata održan je 2004. godine)

Studentski plakati bave se kroz verificirane nastavne programe istraživanjem svih društvenih pojava socijalne, ekonomske, kulturne i političke provenijencije. Bijenale je pak, otvorena arena u kojoj svoja najrazličitija razmišljanja o istim, ili različitim globalnim problemima na kreativan način sučeljavaju studenti iz cijelog svijeta.

U realizaciju projekta aktivno su uključeni studenti i nastavnici sa sva tri odsjeka Akademije. Organizira se i natječaj za studente odsjeka za graficke komunikacije Akademije za idejno rjesenje grafickog identiteta Bijenala. Studenti odsjeka za fotografiju prate i obrađuju foto dokumentaciju i izrađuju animirani TV spot. Sve ovo je jedan veliki izazov i poticaj mladim stvaraocima da se na sebi svojstven nacin uključe u organizaciju jedne visoko profesionalne manifestacije, da aktivno iskažu svoj stav  i iznjedre nove ideje u vremenu koje je pred njima.

Sažeta "galerijska verzija" otprilike 50 plakata ovog 6. Bijenala predstavlja se u nizu gradova: Sarajevu, Cetinju, Rijeci. Izlozba se postavlja se na specifičan način već nekoliko godina: plakati se ne izlažu u klasičnoj galerijskoj formi, već se postavljaju u neprekinutom nizu zastupajući na taj nacin tezu da dobri plakati i u najdirektnijoj konkurenciji postavljeni jedan pored drugog moraju biti uočljivi, a poruka čitka i prepoznatljiva!

 

Kazalište priča

18. lipnja - 31. prosinca 2015.
KAZALIŠTE PRIČA
Autorica: Deborah Pustišek, kustosica

Izložbom Kazalište priča Muzej grada Rijeke po prvi put će, u svojoj dvadeset godina dugoj povijesti, predstaviti Zbirku kazališne građe odvojenu od drugih zbirki i u cjelini.
Posjetioci će moći razgledati predmete vezane uz gradnju i otvorenje Općinskog kazališta (danas HNK Ivana pl. Zajca) poput originalne projektne dokumentacije bečkih arhitekata Fellnera i Helmera te metalne tube, koja je na dan otvorenja kazališta 3. listopada 1885. simbolički bila položena u njegove temelje.
Izložbom će se nadalje staviti naglasak na skice, raskošne kostime i makete scenografija prvih profesionalnih scenografa i kostimografa u riječkom teatru poput Vladimira Žedrinskog, Sergeja Kučinskog, Antuna Žunića, Ružice i Doriana Sokolića uz kojeg vežemo značajan pomak od arhaičnog  prema suvremenom oblikovanju inscenacija za čija je rješenja uzore pronalazio u radu grupe EXAT 51, konstruktivizmu i postkubističkoj poetici.
Veliki dio naše Zbirke čine i programske knjižice, libreta, leci i kazališni plakati koji pripadaju drugoj polovici 20. stoljeća kad je započelo njihovo sustavno oblikovanje kao kreativnog djela. Najstariji primjerci radovi su Doriana Sokolića, dok se početkom 1980-ih pojavljuju mlađi autori – Diana Sokolić, Zvonimir Pliskovac, Predrag Spasojević, Adriana Marochini, Dalibor Laginja i drugi, a pristup oblikovanju počinje biti sve moderniji.
Izložbom i katalogom obuhvaćene su i dvije izuzetne kazališne ličnosti, skladatelj Ivan Zajc po kojemu kazalište već šezdeset dvije godine nosi ime i književnik, komediograf, direktor Drame i kazališni intendant Drago Gervais.
Sve navedeno dio je postava kojim se ističu važni događaji iz povijesti riječkog kazališta, ali i kojim se nastoji prenijeti sva njegova čarolija.  
Izložbu prati i bogato ilustrirani katalog na 54 stranice.

 

AKVIZICIJE 2010. – 2014.

30. siječnja - 31. ožujka
VODA PAMTI
Stakleni objekti Silvestra Ulricha

"Kada bi sva zemlja izgorjela ostala bi samo voda i u njoj klica novoga života" (Seneka).
Silvestar Ulrich kaže da je vidjeti, upoznati, shvatiti, razumjeti vodu, isto što i prodrijeti u vlastito biće. Kao da sve bistrine uma, sve čarolije života, sva ljepota, sva dobrota proizlaze iz vode. I kao da se sva raznovrsnost života odražava u raznovrsnosti u kojoj se pojavljuje voda, od tihog potočića do orkanskih valova.
Ulrich pripada poznatoj riječkoj fotografskoj obitelji, a bio je dugogodišnji profesor likovne umjetnosti u više srednjih škola i u Prvoj riječkoj gimnaziji.
Kao stvaralac iskazao se početkom devedesetih izložbama crteža (Datumi rata), no poznat je i kao keramičar.
Staklo je otkrio prije više godina i shvatio da postupkom fuzije od starog prozorskog stakla i raznobojnih pigmenata u svojoj peći može stvoriti zadivljujuće objekte - reljefe i skulpture.
Nakon nedavno izloženog izbora iz "svemirskog ciklusa" (Hotel Mozart u Opatiji), sada je na redu voda. Izložba u Muzeju grada Rijeke prvo je predstavljanje Ulrichovih najnovijih radova.

 

KALENDAR 2014.

AKVIZICIJE 2010. – 2014.

23. Listopada 2014. do 31. ožujka 2015.
AKVIZICIJE 2010. – 2014.

zbirke, predmeti, umjetnička djela

Izložbu akvizicija, predmeta pristiglih u muzejske zbirke tijekom protekloga razdoblja, sustavno priređujemo već peti put. Time na neki način zaokružujemo prvih dvadeset godina Muzeja grada Rijeke, nastalog 1994. reformom Muzeja narodne revolucije.
I ove Akvizicije 2010. – 2014. iznose obilje raznovrsne građe. Usporedba s prethodnima
omogućuje nam ustvrditi da smo u minula dva desetljeća preživjeli sve dječje bolesti i proživljavali svojevrsno zrenje te da smo učvrstili profil zavičajnog i povijesnog muzeja. U tih smo dvadeset godina prikupili već značajne i jasno usustavljene zbirke pod vodstvom iskusnih kustosa kojima se pridružuju i muzejski dokumentarist i knjižničar, kao i muzejski tehničari koji se zajedno s kustosima brinu o čuvanju predmeta i zbirki.
Spoznaja da je muzej živ organizam koji neprestano raste i razvija se, omogućuje i preraspodjelu
i prestrukturiranje zbirki. U našem su okrilju i zbirke i predmeti koje obično čuvaju specijalizirani muzeji, poput tehničke zbirke koja se i dalje sve više dopunjuje novim predmetima, najviše u vezi s riječkom proizvodnjom torpeda.
Neke su zbirke u međuvremenu pretrpjele i određene promjene u pristupu, poput zbirke "građanskog života" koja je nedavno postala "zbirka svakodnevnog života". U Akvizicijama
2010. – 2014. izostalo je i predstavljanje nekih zbirki koje, međutim, i dalje postoje. Procijenili smo da u posljednjih nekoliko godina nije prispjelo dovoljno građe da ih se posebno predstavi najnovijim akvizicijama.
Već smo više godina svjesni važnosti "sekundarne građe", muzejske dokumentacije, kao i muzejske knjižnice, koje imaju sve veću ulogu u komunikaciji s javnošću. Uz muzejsku publiku, onu koja posjećuje naše izložbe, pojavljuje se i nova vrsta publike, ona koja posjećuje našu web-stranicu. Zato je i sve izraženija potreba za elektronskim objavljivanjem raznovrsne građe na muzejskoj web-stranici na kojoj se može pratiti naša djelatnost i steći uvid u pojedine zbirke, pogledati on line izložbe i vidjeti prikaz muzejskih izdanja, od kojih su neka u cjelini dostupna upravo ovim putem.
Sekundarnu građu, konkretno muzejska izdanja, već smo predstavili u katalogu prethodnih
akvizicija, a sada prvi put predstavljamo muzejsku knjižnicu. I knjižnica je isprva rasla kao specijalizirana, no u međuvremenu je postala zavičajna i općepovijesna.  Iako ne čuva iznimne dragocjenosti, raste zajedno s muzejom i posjeduje zanimljivu građu, knjige i časopise važne istraživačima riječke povijesti.
Uvjereni smo da će, kao i prija{njih godina, i Akvizicije 2010. – 2014. privući pažnju
građana i stručnjaka. Novoprikupljena, restaurirana, istražena i obrađena građa svakako
je važan doprinos poznavanju riječke i zavičajne povijesti, kao i budućemu muzejskom
stalnom postavu koji ćemo, uvjereni smo, vidjeti u bliskoj budućnosti.
Ervin Dubrović

 

SLAVKA PAVIĆ - Izložba fotografija

14. listopada - 28. listopada 2014.
SLAVKA PAVIĆ
- Izložba fotografija

Slavka Pavić je bez sumnje jedna od najvažnijih hrvatskih fotografkinja druge polovine 20. stoljeća, s prepoznatljivim autorskim pečatom. Njezin rad može se svesti na nekoliko osnovnih tema: grad, priroda, čovjek, fotografija. Formalno je inovativna, otvorena eksperimentu i propitivanju likovnih mogućnosti i tehničkih zakonitosti medija. U svojim fotografijama gotovo uvijek zadržava pripovijednu komponentu. Slobodnog je duha, otvorena i puna pažnje prema svijetu, svjesna neponovljivosti trenutka kojeg treba (ili ne treba) fotografski zabilježiti, spremna uočiti najsitnije nijanse i detalje koji svijet čine vrijednim gledanja. I to je razlog zbog kojeg Slavka Pavić danas pripada antologiji hrvatske umjetnosti.

 

NEUSSER ALTBIER - STARO PIVO IZ NEUSSA

08. rujna – 10. listopada
NEUSSER ALTBIER - STARO PIVO IZ NEUSSA
Gostovanje izložbe Clemens-Sels-Museuma iz Neussa

Autor: Carl Pause Neuss, lučki i trgovački grad na Rajni, u sjevernoj Porajnskoj oblasti u blizini Düsseldorfa, godinama je u bliskom odnosu s Rijekom, no prvi put nam se predstavlja izložbom.
Priča o starom pivu i njegovoj višestoljetnoj proizvodnji, duhovit je i zanimljiv prikaz važnog dijela tradicije i kulture grada, s kojim nas povezuju dugogodišnji prijateljski odnosi.
Izložba starog piva Altbier, tipičnog proizvoda Donjeg Porajnja, pod naslovom Kada je staro pivo još bilo mlado, u Neussu je bila vrlo uspješna i upravo je zato Carl Pause, autor izložbe Clemens-Sels-Museuma, za prvi nastup u Rijeci odabrao baš nju.

 

SVJETSKI BIJENALE STUDENTSKE FOTOGRAFIJE

10. lipnja – 12. srpnja
SVJETSKI BIJENALE STUDENTSKE FOTOGRAFIJE
Gostovanje Akademije umetnosti Univerziteta u Novom Sadu – izbor najboljih radova

Akademija umetnosti u Novom Sadu predstavila je prošle godine u Muzeju grada Rijeke radove sa Svjetskog bijenala studentskog plakata. Ove se godine predstavlja izborom najboljih radova sa 4. svjetskog bijenala studentske fotografije iz 2014. godine.
Na Bijenale prijaviti se mogu samo oni studenti koji iz fotografije imaju poseban predmet, i to uz suglasnost svog nastavnika. Odabir se vrši između gotovo tisuću radova studenata iz raznih krajeva svijeta.
Odabrani i nagrađeni radovi koji se prikazuju u Rijeci, po riječima profesora fotografije i osnivača Bijenala Ivana Karlavarisa, "pokazuju kako studenti različitih umjetničkih škola doživljavaju suvremenu kulturu kroz medij fotografije".

 

MORE, KAMEN, GRAD

29. 05. 2014. – 26. 08. 2014.
MORE, KAMEN, GRAD
Autorica izložbe i teksta: Jelena Dunato

More, kamen, grad izložba je primorskih i riječkih krajolika i veduta iz fundusa Muzeja grada Rijeke. Obuhvaća pedesetak slika domaćih i stranih umjetnika, nastalih u rasponu od kraja 19. stoljeća do danas. Gledateljima pruža ne samo presjek povijesti i likovnog viđenja ovoga kraja, već i svojevrsnu povijest Likovne zbirke Muzeja grada Rijeke.
Nakon gostovanja u Crnoj Gori, Vojvodini i Zagrebu, ova se izložba sada otvara pred riječkom publikom, pružajući joj uvid u Likovnu zbirku i djela koja je Muzej grada Rijeke prikupio u dvadeset godina svog postojanja.
Ova je izložba, kako i sam naslov govori, podijeljena u tri cjeline. To ne treba shvatiti strogo – uostalom, jasno je da u ovom kraju između mora, kamena i grada nema čvrstih granica, svi se elementi neprestano isprepliću. Međutim, možda će gledatelju ipak biti jasnije i vizualno preglednije ako neka, makar fiktivna, razdjelnica postoji. Pa su tako u dio o moru ušle marine, slike brodova i – da krajolik ne bi bio posve lišen ljudi – dvojica mornara i jedan neobičan par kupača nudista koji podsjećaju da more nije nužno samo rad i muka, nego i užitak i zabava. U dio o kamenu ušle su vedute primorskih gradića i sela, krajolik gromača i maslinika u kojem se drevne kamene zidine u miru sunčaju na vrhovima svojih brežuljaka. Dio posvećen gradu ima slatko-gorki prizvuk. Slavna industrijska prošlost Rijeke i njezin razvojni zamah istrošio se u posljednjim godinama 20. stoljeća i novo je vrijeme otpuhalo staru slavu. Umjetnost je preživjela, a preživjet će i grad kojeg ovdje predstavljamo ne samo prizorima luke i rafinerije, već i vrevom njegovih ulica, obrisima stare gradske jezgre i slikama njegovih stanovnika. Prošlost grada je zabilježena, budućnost tek treba odrediti, proživjeti, naslikati i prikazati na nekoj budućoj izložbi.
DOGAĐANJA U SKLOPU IZLOŽBE:
30. 5. u 17.00 sati
U sklopu Dana povijesti umjetnosti, održat će se vodstvo ''Tajni mehanizmi muzeja''. Program organizira Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja te Odsjek za povijest umjetnosti, Centar za ikonografske studije i studenti povijesti umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Rijeci uz potporu Grada Rijeke i Studentskog kulturnog centra. Ulaz slobodan.
4. 6. 10.00 – 20.00 sati
Dan otvorenih vrata u sklopu 3. Kvarnerskog festivala mora i pomorske tradicije Fiumare 2014. – ulaz slobodan
10.00 i 14.00 sati –  vodstva po izložbi More, kamen, grad – primorski kraj viđen očima umjetnika

 

RIP - Riječka industrijska priča

 

20.03.2014.-25.05.2014.
RIP
- Riječka industrijska priča

Projekt RIP osmišljen je s ciljem da se na jednom mjestu prezentira problematika napuštenih, ali i nekih još uvijek, barem djelomično, aktivnih industrijskih objekata u Rijeci. Riječka industrijska priča biti će prikazana kroz okular fotografa Stanislava Beličke. Izložbu će dodatno obogatiti video materijal u autorstvu Kristijana Vučkovića, te namjenski skladana glazbena podloga Josipa Maršića i Zorana Medveda.
Izložba će biti popraćena monografijom baziranom na znanstvenom istraživanju, provedenom od strane povjesničarke umjetnosti Eme Aničić, u kojoj će se kataloški prikazati cjelokupna povijest riječke industrijske baštine; topografski od zapadne industrijske zone grada Rijeke prema istočnoj od 1750. godine do II. svjetskog rata.
Smisao ovog istraživanja, osim realizacije velike kulturne manifestacije, jest doprinos poznavanju riječkih industrijskih lokaliteta, ukazivanje na njihov značaj i poticanje mogućih rješenja vezanih za budućnost kulturno – industrijske ostavštine po kojoj je Rijeka prepoznatljiva.
Izložba će biti postavljena od 20.3. do 25.5.2014. godine

MAKSOVIH STOTINU GODINA - Izložba Maksa Peča

13.01.2014.-08.03.2014.
MAKSOVIH STOTINU GODINA
- Izložba Maksa Peča

Izložba koju postavljamo u sklopu proslave stogodišnjice rođenja našega dugogodišnjega prijatelja  i donatora  najavljena je već 12. rujna 2002. na otvorenju izložbe fotografija Maksimilijana Peča, koju smo nazvali "Iz fundusa". Ta je izložba predstavila je izbor iz njegova cjelokupnog fotografskog rada što ga je upravo bio donirao Muzeju grada Rijeke. Izložba je pokazala izbor od četrdeset fotografija, crno-bijelih i u koloru, od ukupno stotinjak fotografskih povećanja nastalih tijekom tri desetljeća plodnoga rada, od 1950. do potkraj 1970.-ih.
Obećanje ispunjavamo novom izložbom s donekle izmijenjenim postavom. I nadalje "Iz fundusa", i ovoga puta četrdeset radova, no umjesto retrospekcije ovoga je puta naglasak na pedesetim godinama i najboljim radovima, isključivo crno-bijelim.
Ima malo riječkih fotografa toga razdoblja s opusom sačuvanim u obimu Pečove donacije. Stoga je tim očekivanija fascinacija  naročitim pristupom i stilizacijom pedesetih. A gotovo je zarazna fascinacija Pečovom pronicljivošću i sposobnošću uočavanja, njegovim poletom i optimizmom.
Budući da smo izložbu postavili uz stogodišnjicu Pečova rođenja, bila je to prigoda i za  iskaz poštovanja njegovoj životnoj mudrosti, žilavosti i lakoći kojom je i u najteža vremena prolazio kroz život. Čovjek koji je nadživio nekoliko država, koji je preživio dva svjetska te pokoji nacionalni i lokalni ratni sukob, čovjek koji je s optimizmom dočekao i puno stoljeće svoga života, zaslužuje da ga saslušamo kada govori o svojemu životu. Njegov život, sažeto predočen na deset prigodnih panoa, predočen je izvacima iz obiteljskoga albuma i popraćen   komentarima kojima sam Peč govori o stotinu upravo minulih godina i tajni vlastite dugovječnosti.

 

KALENDAR 2013.

MEDALJE ISTRE I KVARNERA

28.11.2013.-08.03.2014.
MORNARIČKA AKADEMIJA i pomorsko školstvo u Rijeci, Bakru i Malom Lošinju

Izložba o Mornaričkoj akademiji (k.und k. Marine-Akademie) u Rijeci i o pomorskom školstvu na Kvarneru obilježena je šarolikošću državnih i nacionalnih prilika svoga vremena.
Iako je važnost pomorskog obrazovanja uočena već krajem osamnaestoga stoljeća te je carskom odlukom osnovana i prva Nautička škola u Trstu, koja neko vrijeme djeluje i u Rijeci, moderno pomorsko obrazovanje započinje tek pedesetih godina devetnaestog stoljeća, u Rijeci, Bakru i Malom Lošinju.
Carsko kraljevska Mornarička akademija, koja obrazuje lčasnike ratne mornarice, začeta je već u Veneciji 1802. godine. Kasnije je preseljena u Trst, no najveći je ugled stekla u Rijeci, za vrijeme pola stoljeća kontinuiranog rada. Iako je u Rijeci već 1857. izgrađena nova velika i moćna zgrada u kojoj je Akademija odmah započela s radom, od 1866. Akademija sve do Prvog svjetskog rata  kontinuirano obrazuje pomorske časnike, od kojih su mnogi postali ugledni stručnjaci, a neki od njih i zapovjednici Austro-ugarske ratne mornarice.
I neki su od profesora Akademije bili zapaženi znanstvenici, poput pionira na području akustike i aerodinamike, koji su svojim eksperimentima stekli svjetski ugled.
Ova je škola bila njemačka (po nastavnom jeziku), a istovremeno je u Rijeci djelovala i mađarska Nautička akademija, kao što je Pomorska škola u Bakru imala hrvatski nastavni jezik, a u Malom Lošinju – talijanski.
Danas su gotovo zaboravljeni brojni nekad ugledni profesori i učenici ovih važnih pomorskih učilišta, no imena nekih od njih ponovno iskrsavaju kao važni protagonisti pomorskog  obrazovanja, znanosti i povijesti pomorstva.
Uz povijesni pregled škola i razvoja školstva, kao i prikaz najuglednijih profesora, izložba prikazuje i brojne dosad javnosti nepoznate predmete i dokumente iz zbirke Muzeja grada Rijeke, te iz zbirki pomorskih škola u Bakru i Malom Lošinju.

 

MEDALJE ISTRE I KVARNERA

27.11.2013.–07.01.2014.
ADA FELICE-ROŠIĆ I NADA ŠILOVIĆ – ŽENSKI TRAG U ARHTEKTURI RIJEKE

Izložbom će se prezentirati doprinos Ade Felice-Rošić (1922. – 2013.) i Nade Šilović (1924. – 2009.) riječkoj arhitekturi nakon Drugog svjetskog rata. Predstavnice su prvih naraštaja stručno obrazovanih arhitektica u našoj sredini koje, uz iznimku nekolicine kolegica iz međuratnog razdoblja poput Zoje Dumengjić, tek u poslijeratnom periodu stječu šire  mogućnosti profesionalnog rada i afirmacije na domaćoj arhitektonskoj sceni. Po stjecanju diplome Arhitektonskog odjela Tehničkog fakulteta u Zagrebu krajem 1940-ih godina, zapošljavaju se kao suradnice projektnih organizacija u Rijeci te dobivaju priliku ostvariti zapažene stambene i javne objekte, ostavivši tako prvi „ženski trag“ u arhitekturi grada. Nada Šilović će intenzivno raditi do 1956. godine kada se vraća u rodni Zagreb nastavivši karijeru na polju urbanizma, dok izvedene objekte Ade Felice-Rošić, pod firmom projektnog biroa građevinskog poduzeća Primorje, možemo pratiti sve do umirovljenja sredinom 1970-ih godina. Dosad neobrađene i većinom nepoznate realizacije ovih arhitektica obuhvaćaju stambene zgrade uz nekadašnji Bulevar Marksa i Engelsa (Šilović), duž Ulice Janka Polića Kamova (Felice i Šilović), u naselju Turnić (Felice) te stambene tornjeve na Kozali (Felice), potom interpolacije u složenu strukturu riječkog Starog grada (Felice - kuća „Osvit“ na Pavlinskom trgu) i blokovsku izgradnju gradskog centra (Šilović – uglovnica u Račićevoj). Istaknule su se i u projektiranju obrazovnih i poslovnih zgrada (Felice – Trgovačka i tekstilna škola i proširenje sklopa PTT-a u Barčićevoj), komercijalnih objekata (Felice – Robna kuća Korzo) te kulturnih ustanova (Šilović - adaptacija Galerije likovnih umjetnosti i Naučne biblioteke na Dolcu). Izložbu organizira Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja, autorica izložbe je Lidija Butković Mićin.

 

MEDALJE ISTRE I KVARNERA

24.10.2013.–08.03.2014.
GIOVANNI RUBINICH – arhitektonski opus
Autorica: Deborah Pustišek, prof.
Dani talijanske kulture i talijanskog jezika u Rijeci

Giovanni Rubinich (1876. – 1945.) - arhitekt, političar i mason - sin je lovranskog samoukog graditelja Andrea Rubinicha i otac arhitekta Giovannija mlađeg. Diplomirao je 1900. godine na Politehničkom fakultetu u Budimpešti. U Rijeci je osnovao projektnu i građevinsku firmu, a radio je i u Tehničkom gradskom uredu. Smatra se jednim od najvažnijih predstavnika riječkog secesijskog graditeljstva uz Emilija Ambrosinija.
Prvu narudžbu zaprimio je 1902. godine kada samostalno izvodi proširenje istočnog krila Osnovne škole za djevojčice (danas Sveučilišna knjižnica i Muzej moderne i suvremene umjetnosti). Autor je više od dvadeset stambenih i stambeno-poslovnih građevina (Braun-Birò, Verdijeva 19; Hauszner-Rosenthal, Laginjina 13; Sirius, Dežmanova 3) i gotovo jednakog broja projekata proširenja i adaptacija (Kovàcs, Tizianova 40; Steinmann, I. Zajca 2; Mateicich, Tizianova 4; Sanatorio Fiumano, I. Marinkovića 11). Potpisuje desetak rješenja za objekte industrijske namjene (uljara Hungaria, proširenje Tvornice parketa) i četiri za sportske klubove (zgrade veslačkih klubova Fiumani, Liburnia i Quarnero na lukobranu). U nekolicini je slučajeva bio angažiran isključivo kao izvođač radova (Komunalna klaonica, Osnovna škola za dječake u Gradskom parku/OŠ Gelsi).
Najveći dio opusa ostvario je u svega prvih desetak godina karijere, nakon čega se aktivno počeo baviti politikom, pritom djelomično zanemarujući struku. Jednim dijelom svog stvaralaštva svrstava se među tipične predstavnike srednjoeuropskog visokog historicizma, a drugim uz bok secesijskih protagonista u nas i u svijetu.
U sklopu izložbe bit će izdana istoimena dvojezična (hrvatsko-talijanska) monografija.
Projekt sufinanciraju: Grad Rijeka, Talijanska unija, Rijeka – Unione Italiana, Fiume i Jadranski Pomorski Servis, Rijeka.
Partner izložbe: Generalni konzulat Republike Italije u Rijeci

 

MEDALJE ISTRE I KVARNERA

15.10.–23.11.2013.
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA BRANKA KUKURINA
Autorica uzložbe: Sabrina Žigo

Izložba Branka Kukurina u nizu je izložbi iz fotografske zbirke kojima Muzej grada Rijeke od svoga osnutka 1994. godine prezentira ovu za Rijeku značajnu baštinsku temu. Izložba također iznova aktualizira Rijeku koja je, uz Zagreb, u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća bila međunarodno značajan centar fotografije nekadašnje Jugoslavije, a njena fotografska tradicija kontinuira u djelatnosti suvremenih fotografa.
Branko Kukurin, rođen je u Kopru 1950. godine. Diplomirao je jugoslavenske književnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na istom fakultetu stekao zvanje magistra književnosti. Fotografijom se bavi od ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća, od samoga djetinjstva (1962. snima prvu fotografiju). Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, živi i radi u Kastvu.
Povod izložbe je autorova donacija fotografija Muzeju grada Rijeke, a predstavlja  valorizaciju njegovog različitog opusa od početka 1960.-ih do recentnih radova.
Iz Kukurinova odista obimnog opusa izdvaja se nekoliko tematskih krugova, zavičaj, prvenstveno Kastav - njegovi ljudi i krajolici, folklor, kazalište i književnost, socijalno-politička tematika i portret. Fotografije su nastale u širokom vremenskom rasponu od pedesetak godina i umnogome su autobiografske jer većina je sadržaja duboko obilježila autorov život ili odgovara njegovom senzibilitetu. Izložba stoga predstavlja presjek kroz osobnu prošlost, emotivnu i fotografsku, dajući istovremeno segmente prošlosti šire društvenog konteksta, afirmirajući lokalne identitete.  
Branko Kukurin fotografiranje temelji na neposrednom snimanju bez naknadnih intervencija, potpomažući se jedino filtrima, posebnu pažnju pridajući eksponiranju kadra. Odatle, primjerice, rezultiraju fotografije jakih svjetlosnih i kolorističkih kontrasta, krupno kadriranih detalja i sugestivnih karakternih portreta.

 

MEDALJE ISTRE I KVARNERA

10.10. - 22.11.2013.
Francesco Drening, Talijansko-hrvatski kulturni dodiri u Rijeci 1900.–1950.
Autor Izložbe: Ervin Dubrović

Nakon više od petnaestak godina suradnje i želje da pokrenemo zajednički projekt kojim bismo zbližili Rijeku i Fiume, Muzej grada Rijeke i Societŕ di Studi Fiumani konačno zajednički priređuju izložbu o Francescu Drenigu. U okviru projekta, uz izložbu i katalog o njegovu fotografskom radu, pripremamo i monografiju o Drenigu i talijansko-hrvatskim kulturnim dodirima u Rijeci od 1900. do 1950. godine. Drenig je prava zajednička tema i prava prigoda za susret i iskreno, trezveno i odmjereno progovaranje o burnoj povijesti prve polovice dvadesetoga stoljeća, koja je u Rijeci ostavila dublji pečat nego u mnogim drugim gradovima. Iako slovensko-hrvatskog podrijetla, Drenig je snažnoga talijanskog uvjerenja, no ujedno pun optimizma i volje da zbližava obje kulture. O njemu je jedan sugrađanin i prijatelj slikovito rekao da nije bio most nego otok, jer je u svome nastojanju premošćivanja granica bio prilično osamljen. Upravo nam je stoga još važniji. Unatoč neveliku opusu, Drenig postaje simbol i središnja ličnost kulturnih odnosa između Hrvata i Talijana u Rijeci u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća. Uzajamna suradnja na ovom projektu prava je prigoda za višestruko razvijanje i učvršćivanje međunacionalnih odnosa. Zadovoljstvo mi je izraziti najiskreniju zahvalnost dr. Amletu Ballariniju, predsjedniku Societŕ di Studi Fiumani iz Rima, na dugogodišnjoj podršci koju uvijek pruža našim istraživanjima riječke povijesti. Jednako tako, zahvaljujem dr. Marinu Micichu, direktoru Archivio-Museo Storico di Fiume u Rimu, na doista velikoj pomoći koju mi je pružio u istraživanju gra|e za ovu izložbu i za "Drenigovu knjigu". Iskreno zahvaljujem na suradnji i razumijevanju generalnom konzulu Italije u Hrvatskoj gospodinu Renatu Cianfaraniju koji je prvi pokrenuo Dane talijanske kulture u Rijeci i ojačao suradnju s našim muzejom, kao i Talijanskoj uniji te Zajednici Talijana Rijeke na podršci koju nam pružaju i ovom prigodom.

 

MEDALJE ISTRE I KVARNERA

PAZIN - PARIZ
1943.-1947.

Autor izložbe: Mladen Grgurić

U rujnu ove godine navršava se sedamdeset godina od masovnog ustanka naroda Istre koji je u samo nekoliko dana razoružao pripadnike talijanske vojske. Istovremeno s razoružanjem talijanskih garnizona, Istrani preuzimaju u svoje ruke i vlast u Istri.
U proglasu Narodnooslobodilačkog odbora za Istru ISTARSKI NARODE od 13. rujna 1943., istaknuto je: Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom. Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj donio je i ZAVNOH 20. rujna 1943. godine. Na Istarskom saboru u Pazinu 25. rujna 1943. izabran je Privremeni pokrajinski NOO za Istru koji pozdravlja čin od 13. rujna o odcjepljenju Istre od Italije i pripojenju s Hrvatskom. Ukidaju se fašistički zakoni, a talijanskoj manjini u Istri proglašeno je pravo na upotrebu svojeg jezika, svoje škole i svojeg tiska te pravo na slobodu kulturnog razvoja itd. Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 30. studenoga 1943. donesena je Odluka kojom se potvrđuju odluke istarskog naroda i ZAVNOH-a.
Te dvije velike tekovine naroda Istre imaju svoje trajno značenje u povijesti Istre i povijesti Narodnooslobodilačkog pokreta Hrvatske.Da bi se bolje razumjeli razlozi koji su doveli do potpisivanja Mirovnog ugovora između Italije i Jugoslavije 1947., treba se vratiti nekoliko desetaka godina unatrag, tj. do potpisivanja tajnoga Londonskog ugovora 26. travnja 1915.između Antante i Kraljevine Italije. Velika Britanija, Francuska i Rusija obećale su Italiji teritorijalne ustupke na račun Hrvatske i Slovenije, koje su tada bile sastavni dio Austro-Ugarske Monarhije, uz uvjet da napusti Centralne sile i stupi u rat na strani sila Antante. Teritorijalni ustupci određeni Londonskim ugovorom bili su osnova za utvrđivanje novih granica na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu 1919. godine. Potpisivanjem bilateralnih ugovora o utvrđivanju granice s Kraljevinom SHS u Rapallu 12. studenoga 1920., Kraljevina Italija je i pravno legalizirala odredbe Londonskog ugovora iz 1915. i tako proširila granice na Južni Tirol, Goričku i Gradišku, Trst, Istru, kvarnerske otoke, sjevernu Dalmaciju do Trogira i sjevernodalmatinske otoke.

 

MEDALJE ISTRE I KVARNERA

 

od 24. 09. do 10. 09. 2013.
MEDALJE ISTRE I KVARNERA
Iz zbirke numizmatičara Marka Šarinića
Marko Šarinić, ugledni numizmatičar iz Zagreba u prigodi 7. međunarodnog numizmatičkog kongresa u Hrvatskoj, što se održava u Opatiji 27. i 28. rujna. Priređuje u Muzeju grada Rijeke izložbu medalja posvećenih istarskim i kvarnerskim temama. Riječ je o medaljama koje su kovane tijekom u širokom vremenskom rasponu od razdoblja renesanse pa da dvadesetoga stoljeća. Iako obilježavaju važne teme (Tvornicu torpeda Whitehead) i podsjećaju na slavne povijesne ličnosti – poput Julija Klovića -  mnoge su od ovih medalja široj javnosti posve nepoznate.

 

MEDALJE ISTRE I KVARNERA

od 10. 09. do 05. 10. 2013
ROBERT HAMMERSTIEL
Iz likovne zbirke Muzeja Vojvodine, Novi Sad
Slavni austrijski slikar, koji je ove godine proslavio osamdeseti rođendan, rođen je u Vršcu u Vojvodini i zauvijek ostao vezan s rodnim krajem. I on pripada zajednici nekad brojnih, a danas gotovo posve iščezlih banatskih Nijemaca koji su svojom kulturom bitno obilježili široke prostore vojvođanske i rumunjske ravnice.
Hammerstiel je slikar koji se rado posvećuje svakidašnjim temama, urbanoj vrevi Beča i New Yorka. Pristup mu je vidno obilježen popaertističkom izražajnošću no u svojim se slikama često, rado i sa sjetom vraća zavičaju, rodnom Vršcu i najranijim danima djetinjstva u očevoj pekari. Velik opus slika i grafika Hammerstiel je donirao Muzeju Vojvodine.

 

 

16. 05. 2013. – 20.06. 2013.
HOMMAGE GIUSEPPEU VERDIJU

Izložba u povodu 200. godišnjice rođenja velikoga talijanskog skladatelja, u organizaciji Veleposlanstva Republike Italije u Zagrebu, Generalnog konzulata Republike Italije, Talijanske unije u Rijeci i Muzeja grada Rijeke
Muzej grada Rijeke ugostit će od 16. svibnja do 20. lipnja izložbu priređenu u čast Verdiju, koja prikazuje kostime, skice i plakate za izvedbe Verdijevih remek-djela prikazanih tijekom dvadesetoga stoljeća u Rimskoj operi (Teatro dell' Opera).
Na izložbi su zastupljene predstave koje su priredili umjetnici europske slave – Luchino Visconti, Franco Zeffirelli, Pierluigi Pizzi, Danilo Donati, Nicola Benois.
Izložbu će pratiti i video s najpoznatijim arijama Verdijeva repertoara u izvedbi Teatro dell' Opera, koji će najbolje upotpuniti hommage velikome maestru.

 

 

 

21. 05. 2013. – 21. 06. 2013.
ŽIDOVI U RIJECI I OPATIJI – od emancipacije do holokausta 1867. – 1945.
Autorica izložbe: Sanja Simper

Uoči fašističkih i nacističkih progona, židovska populacija u Kvarnerskoj pokrajini, koju je prema popisu od 22. kolovoza 1938. činilo nešto iznad 1.400 osoba, prebivala je u tadašnjoj Rijeci, Opatiji i Lovranu. Njezini su pripadnici potjecali većim dijelom od doseljenika iz Austro-Ugarske Monarhije, pretežno ugarskih Židova, te Židova iz zemalja srednje i istočne Europe. Uspješnoj društvenoj i ekonomskoj integraciji Židova pogodovalo je priznanje građanskih i političkih prava 1867. u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Ona će se nastaviti ostvarivati i pod talijanskom upravom nakon Prvog svjetskog rata, sve do uvođenja fašističkih protužidovskih zakona 1938.
U Rijeci i Opatiji, uključenima u sastav novoosnovane talijanske administrativne oblasti Kvarnerska pokrajina (Provincia del Carnaro), svi segmenti fašističke protužidovske politike od početka su bili rigorozno provođeni. Internacija Židova u logorima i općinama, koja se kao ratna mjera provodila nakon ulaska Italije u Drugi svjetski rat od 1940. sve do 1943., također je radikalno provedena, s obzirom na nazočnost brojnih Židova apatrida i stranaca, među kojima i izbjeglica pred protužidovskim progonima iz Europe.
Progoni su u Rijeci i Opatiji prouzročili lišavanje Židova građanskih i političkih prava, društvenu i gospodarsku diskriminaciju, materijalno osiromašenje te potaknuli znatno iseljavanje. Kapitulacija Kraljevine Italije i njemačka okupacija sjevernih i središnjih dijelova zemlje u rujnu 1943., bili su pogubni za Židove koji su se zatekli na zaposjednutom području. U Rijeci i Opatiji, uključenima u rujnu 1943. u sastav njemačke Operativne zone Jadransko primorje, plan "konačnog rješenja židovskog pitanja" započeo se ostvarivati 25. studenog 1943., kada su bili blokirani, a zatim zaplijenjeni svi bankovni polozi riječkih i opatijskih Židova. Istovremeno je i osiguravajućim kućama zabranjeno vršenje bilo kakvih novčanih isplata u korist Židova. Uhićenja su, međutim, bila odgođena do početka 1944. godine. Nije poznat točan broj Židova koji su se tada još uvijek nalazili na području općina. U općini Rijeka, prva sporadična uhićenja Židova zabilježena su krajem siječnja 1944. godine. Tijekom veljače započela su i sistematična uhićenja, pri čemu je njemačkoj policiji poslužio popis Židova ustupljen u Riječkoj policijskoj upravi. Svi uhićeni potom su bili odvedeni u sjedište Ispostave Policije sigurnosti i službe sigurnosti u Sušaku gdje su tijekom višednevnog istražnog postupka, uz brutalno zlostavljanje, ispitivani o njihovom imovnom stanju i sakrivenim dragocjenostima. Sa Sušaka su bili otpremljeni u Trst i zatočeni u tršćansku Rižarnu, gdje su neki bili ubijeni, a pretežan dio stočnim vagonima otpremljen u logor Auschwitz. Tamo je većina odmah po dolasku, kao nesposobni za rad, izdvojena i usmrćena u plinskim komorama, manji je dio bio određen za rad, od kojih su neki preživjeli te dočekali oslobođenje 1945. godine. Istovremeno, njemačke policijske snage izvršile su pljačku pokretne imovine deportiranih i izbjeglih riječkih i opatijskih Židova.
Ukupan broj uhićenih i deportiranih riječkih i opatijskih Židova do danas nije konačan. Ukupno su iz područja Kvarnerske pokrajine u granicama do 1941., njemačke okupacijske vlasti uhitile i deportirale 300 osoba, od kojih se 273 nisu vratile.

 

 

 

07. 03. 2013. – 29.3.2013.
SLIJEP KROZ ŽIVOT, izložba fotografija Željka Jančića Zeca

Slijep kroz život je mulitmedijalni projekt koji se sastoji od izložbe, predstave i videofilma s naglaskom na performativnom fizičkom izričaju. Bavi se propitivanjem društvenih vrijednosti u današnjem tranzicijskom društvu. U nedostatku empatije i s poražavajućim padom moralnih vrijednosti i sveprisutnim pritiskom materijalizma, konzumerizma i karijerizma, pokrenuto je ispitivanje i pokazivanje što takav način života može donijeti kada suprotstavimo pojedinca naspram drugog pojedinca ili društva. Cilj ovog projekta je ukazati na stanje određenih manifestacija društvenosti koje su sve potisnutije ili u potpunosti izbrisane, a vrlo su važne za zdravo funkcioniranje društva. Namjera je posebno ukazati na zabrinjavajući nedostatak humanosti čime želimo potaknuti razmišljanje, akciju i reakciju gledatelja/okoline.

 

KALENDAR 2012.

IGOR EMILI- FOTOGRAFIJE

 

30.10. - 26.11. 2012.
IGOR EMILI- FOTOGRAFIJE
(1952.-1962.)

Autorica izložbe: Sabrina Žigo

USPOMENE NA ZAGREB

 

23.10 - 23.11.2012.
USPOMENE NA ZAGREB

fotografije iz fotografskih albuma XIX. stoljeća / iz fundusa Muzeja grada Zagreba

 

AKTUALNA RIJEČKA FOTOGRAFIJA

05.10. - 20.10.2012.
AKTUALNA RIJEČKA FOTOGRAFIJA

Autor izložbe: Borislav Božić
Na izložbi sudjeluje preko stotinu riječkih autora. Cilj ovog projekta je da se predstavi cjeloviti fotografski rad koji je prisutan „sad i  ovdje“ u Rijeci. Poveznice su ovovremenost i grad Rijeka. Ne Rijeka kao tema, već Rijeka kao mjesto boravka i djelovanja autora. U ovom društvu autora nalaze  se članovi HDLU-a Rijeka, studenti Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci koji u svom nastavnom programu imaju fotografiju, članovi hobističkih udruga: Fotoklub Studentskog centra, Fotosekcija KUD-a Baklje, Fotoskupina KPD-a Bazovica, Fotoklub Color,  Fotoklub Rijeka,  Fotodružina Učeničkog doma Kvarner te autori koji ne pripadaju ili nisu sebe pridružili niti jednoj od ovih skupina, a svojim radom i te kako su prisutni u ovom vremenu i prostoru. Svaka od ovih skupina ili asocijacija okuplja autore, provodi određene programe te javno izlaže radove svojih članova, ali svaka za sebe samostalno. U duhu ili po principu solidarnosti, autori ili interesne skupine (nije pravilo, ali je najčešće) daju podršku svojoj asocijaciji prigodom izložbi ili u nekoj drugoj programskoj aktivnosti. Viđamo, ali rjeđe, članove jedne interesne skupine na izložbi druge.
» više o izložbi

 

RIJEČKA LUKA povijest - izgradnja - promet

18.06.2012. - 15.09.2012.
RIJEČKA LUKA
povijest - izgradnja - promet

Izložbom Riječka luka (Povijest, izgradnja, promet) Muzej grada Rijeka je dokumentima, grafikonima, planovima, likovnim djelima, fotografijama, predmetima iz luke te uzorcima robe koja se najčešće uvozila - izvozila, prikazao povijesni razvoj riječke luke od vremena kada je bila prirodna luka u ušću Rječine do moderno izgrađene luke s putničkom obalom, operativnim pristaništima te posebnim lukama za određene vrste tereta.
» pogledajte online izložbu

 

MILENA PAVLOVIĆ BARILLI

17.04. 2012. - 10.05. 2012.
MILENA PAVLOVIĆ BARILLI
gostujuća izložba Fondacije Milenin dom
na inicijativu SKD " Prosvjeta" Pododbor Rijeka i Zajednice Italijana u
Rijeci

Autor izložbe: Jelica Milojković, muzejski savjetnik

Izložbom Milene Pavlović Barilli, koja je dio multidisciplinarnog projekta
posvećenog imenu i djelu jedne od najznačajnijih predstavnica
postnadrealizma u Srbiji i Jugoslaviji u prvoj polovici XX. stoljeća,
predstavljen je jedan izuzetno značajan dio nacionalne kulturne baštine koja
čini integralni dio europske i svjetske kulture i umjetnosti.

Izložba se sastoji od više sekcija. Prva je posvećena Mileninoj biografiji
koju smo predstavili arhivskom građom, fotografijama, osobnim predmetima te
materijalom posvećenom njezinim roditeljima. Druga sekcija obuhvaća dva rada
iz ranog, školsko-realističkog perioda: Autoportret s bijelom beretkom iz
1929. i Portret majke iz 1931., izrađenim u tehnici pastela, kojima smo
željeli naglasiti slikaričinu korektnost u postavci kompozicije,
savladavanju likovne tehnike i materijalizaciji koja je već u ovim ranim
djelima dostigla pravu virtuoznost. Treća sekcija odnosi se na autoričin
postnadrealistički period koji obuhvaća djela nastala u periodu od 1932. do
1937. godine. Četvrta sekcija je zastupljena reprezentativnim djelima iz
"američkog" perioda, a peta se odnosi na primijenjeno-umjetničku oblast
slikaričina stvaralaštva. Ovoj grani umjetnosti Milena je posvetila brojne
kreacije koje kronološki pripadaju najprije samom početku (1924. - 1930.), a
potom i posljednjim godinama njenog stvaralaštva (1939. - 1944.). Prve modne
kreacije - nastale u godinama školovanja u Beogradu i Münchenu (1926. -
1928.) nisu imale komercijalna obilježja, već su realizirane na zadate teme
u okviru nastavnog programa. Komercijalnom dizajnu Pavlović Barilli se
posvetila tek mnogo godina kasnije u New Yorku, kada je, usporedo s radom na
"čistoj" umjetnosti, ostvarila i veoma uspješnu suradnju s mnogim modnim
žurnalima i časopisima za unutrašnju i vanjsku dekoraciju.

 

RATNA PROPAGANDA U VOJVODINI 1941.-1945.

6.3. – 10.4.2012.
RATNA PROPAGANDA U VOJVODINI 1941.-1945.

Ova izložba autorice Kristine Meneši, kustosice Muzeja Vojvodine iz Novog Sada, posredstvom brojnih predmeta iz nekolicine zbirki Odjeljenja za suvremenu povijest Muzeja Vojvodine, kao i predmeta iz drugih muzeja: Muzeja Srijema iz Srijemske Mitrovice, Gradskog muzeja Subotice, Narodnog muzeja Zrenjanina, Židovskog povijesnog muzeja iz Beograda, posjetioce upoznaje s propagandnim utjecajima kojima su bili izloženi Vojvođani u vrijeme Drugog svjetskog rata u Bačkoj, Banatu i Srijemu.

Kada je u travnju 1941. godine Vojvodina raskomadana na tri dijela, Srijem je pripao Nezavisnoj državi Hrvatskoj, a Banat je formalno ušao u sastav kvislinške Srbije mada je stvarna moć bila u rukama Vojno-upravnog organa njemačkog zapovijednog generala u Srbiji. Bačka i Baranja ušle su u sastav Mađarske te su na taj način uspostavljena tri različita okupacijska sistema. U skladu s tim, eksponati na izložbi upravo su prema svojoj provenijenciji grupirani u sljedeće cjeline: propaganda Narodnooslobodilačkog pokreta, nacistička propaganda, propaganda NDH, kolaboracionistički tisak i mađarska okupacijska propaganda. Veliki broj ilustriranih okupacijskih plakata prisutnih na izložbi, Muzej Vojvodine prvi je put predstavio publici upravo ovom izložbom.

 

KALENDAR 2011.

 

6.12.2011. – 25.2.2012.
LUMS – LIKOVNOM UMJETNOŠĆU MIJENJAMO SVIJET

Gostujuća izložba- županijska likovna godišnja manifestacija kojom se predstavljaju iznimna postignuća najboljih iz likovne kulture i likovne umjetnosti. Ove godine tema je bila igra.

 

 

2.12. 2011. – 25.2.2012.
RIJEKA U MAĐARSKOM SJEĆANJU

Na gostujućoj izložbi Rijeka u mađarskom sjećanju predstavljeni su razni predmeti vezani uz Rijeku (fotografije, razglednice, karte, ukrasni albumi, lepeze, novac, knjige) iz donacije Csabe Skultétyja Nacionalnoj knjižnici Széchényi.
Grad Rijeka ne zauzima samo poseban položaj u srednjoj Europi, već i u mađarskoj pravnoj i kulturnoj povijesti. Pojačano zanimanje Mađara za Rijeku počinje 1775., nakon odluke carice Marije Terezije i cara Josipa II. da Rijeku dodijele Ugarskoj. Grad je upravo s uspostavom Gubernija pod mađarskom upravom (1776.) počeo gospodarski napredovati. Rijeka se tada razvila u moderan trgovački i industrijski grad, uvrstila se među desetak najvećih europskih luka te postala kozmopolitsko čvorište u kojem se govore brojni jezici i susreću različite kulture. Jedan se francuski putopisac u to vrijeme osobno osvjedočio da je Rijeka, kako je rekao, „mađarski grad u kojem žive Hrvati koji govore – talijanski!“

 

 

9.-29. 11. 2011.
ĐOKO MILEKIĆ: FOTOGRAFIJA IZ FUNDUSA

Izložba Đoke Milekića u seriji Iz fundusa predstavlja fotografije koje je autor prvotno ostavio KUD-u Baklje INA Rijeka koji ih potom 2011. daruje Muzeju grada Rijeke.
Za ovu je izložbu od šezdeset četiri pridošlih crno-bijelih fotografija odabrano dvadeset i šest koje ga prikazuju kao vrsnog fotografa, iako sve ne ulaze u najbolji autorski izbor. Nadasve su važne kao fotografova ostavština koja je pripala Rijeci jer većinu je slika odnijela obitelj odselivši se iz Hrvatske nakon njegove smrti. Fotografije najvećim dijelom datiraju iz 1970-ih, iz vremena zamašne infrastrukturne, stambene i javne izgradnje te konačnog usvajanja generalnog urbanističkoga plana (1974.), što je stubokom preobrazilo Rijeku i neboderima obilježilo njezinu panoramsku vizuru.

 

 

2. -  26. 11. 2011
SVJETLOST GLAGOLJICE

Izložba pisma glagoljice u tehnici staklene fuzije.Vođeni idejom da su slova neprocjenjivo blago – u slučaju glagoljice staro više od tisuću godina – bračni par Rogić se okrenuo istraživanju u staklu, sa željom da pokažu glagoljska slova iz različitih kutova: utisnuta u staklo, nanesena na staklo i obrađena različitim tehnikama pečenja, u konačnici ih postavljajući na instalacije i uporabne predmete.
Kao prisjećanje na nekadašnje osnovnoškolske slovarice – kutije s mnoštvom papirnatih slova pomoću kojih su djeca nekada slagala prve riječi i rečenice – nastala je, primjerice, kutija s glagoljskim slovima – 33 pločice od posebnog američkog stakla na kojima su „zapečena“ trodimenzionalna slova, tako da ih se može i opipati (po uzoru na Braillevo pismo).

 

 

20. 09. – 27. 10. 2011.
STO GODINA FOTOKLUBA SPLIT
Otvorenje izložbe 20.9. u 19.30 sati
U programu fotografske manifestacije PHOTORI Fotoklub Rijeka  organizira  gostovanje Retrospektivne izložbe Fotokluba Split u Muzeju grada Rijeke.

 

Emilio Ambrosini - arhitektonska ostvarenja u Rijeci i Opatiji 1884. - 1912.

15. 09. – 29. 10. 2011.
Emilio Ambrosini - arhitektonska ostvarenja u Rijeci i Opatiji 1884. - 1912.
Otvorenje izložbe 15.9. u 20 sati
Autorica kataloga i izložbe: Deborah Pustišek
Dizajnerica kataloga i izložbe: Vesna Rožman

Izložbom i monografijom bit će predstavljeno cjelokupno poznato stvaralaštvo ovog najznačajnijeg riječkog secesijskog arhitekta u periodu od njegova dolaska u grad na Rječini 1884. pa do kraja života, odnosno 1912. godine.
Nakon studija u Grazu Ambrosini je stvarao u duhu srednjoeuropskog visokog historicizma. Zbog ispolitizirane kritike javnosti, naručiteljevih zahtjeva, a možda i nostalgije za stilom koji je obilježio njegovo školovanje do kraja je karijere zadržao historicističko oblikovanje fasada i artikulacije unutarnjeg prostora, istovremeno prateći i umjetnička zbivanja u Beču. Odande su početkom 20. stoljeća počeli pristizati impulsi modernog znanstvenog urbanizma koji su ga naveli na projektiranje objekata sveobuhvatnih secesijskih obilježja (kuće Schittar, Fabich itd.). S obzirom da se secesija u nas uglavnom realizirala kroz pročelnu plastiku od neprocjenjive su nam važnosti Ambrosinijeva pročelja ukrašena figurativnom i geometrijskom dekoracijom klasične profinjenosti.
Nemilosrdni zakoni tržišta primorali su ga na povratak nasljedstvu stilova prošlosti, no i u takvim ostvarenjima razvidno je njegovo zrelo poimanje arhitekture.
U sklopu izložbe bit će izdana i monografija Emilio Ambrosini na hrvatskom i talijanskom jeziku. Izložba će biti otvorena 15. rujna u 19 sati i moći će se pogledati do 29. listopada 2011. U istom razdoblju u Muzeju će se organizirati edukativno-kreativne radionice za djecu i mlade. Radovi polaznika bit će izloženi na zajedničkoj izložbi radova.
» više informacija o izložbi
» pogledajte online izložbu

 

 

7. 9. 2011. u 20 h
KRAJ RIJEČKOG TORPEDA
Zatvaranje izložbe Riječki torpedo – prvi na svijetu:
prezentacija DVD izdanja vodiča po izložbi (multimedijalna interaktivna šetnja izložbom)

 

ERVIN DEBEUC: FOTOGRAFIJE IZ FUNDUSA MUZEJA GRADA RIJEKE

14.6. -  30. 9. 2011.
ERVIN DEBEUC:  FOTOGRAFIJE IZ FUNDUSA MUZEJA GRADA RIJEKE
otvorenje izložbe 14.6.  u 18.30 h

Izravan povod izložbe Ervina Debeuca autorova je donacija iz 2010. kojom je Muzeju grada Rijeke darovao sedamdeset svojih fotografija datiranih od 1955. do 1962. godine. Nepuno desetljeće od sredine 1950-ih do početka 1960-ih najplodnije je fotografsko razdoblje u kojem se pretežno bavi crno-bijelom fotografijom i kada u mladoj dobi snima fotografije potpune medijske dorečenosti, tehničke i sadržajne.
Karijeru amatera fotografa Debeuc je započeo poslijeratnih godina unutar klupskoga života pa je, poput drugih, zanatsku vještinu učio od generacije riječkih fotografa stasalih u međuratnom dobu, prije svih Fernanda Soprana, potom Hinka Emilija, Abdona Smokvine. Klupski je kolektivizam u duhu ondašnjega vremena u velikoj mjeri bio intencionalan, a istinski će se individualizam u riječkoj fotografiji afirmirati tek početkom 1970-ih. No nije bila riječ samo o prijenosu i usvajanju métiera, već, u poratnom vremenu, o praktičnim i pragmatičnim razlozima, ponajprije o korištenju i nabavi fotoaparata i druge fotografske opreme. Većini su ondašnjih amaterskih fotografa bili nedostupni, a i sami su ih fotoklubovi nerijetko nabavljali dovitljivošću i entuzijazmom ("Soprano nam je svima nabavljao fotoaparate, najviše otkupljujući ih od stranaca koji su dolazili u Jugu", E. Debeuc).
» pogledajte online izložbu

 

 

18. 5. 2011. od 18:00 h
DAN MUZEJA 2011.

Program
18.00 Priča o torpedu, otvorenje izložbe dječjih radova polaznika likovno-kreativne radionice
19.00 Okrugli stol: Muzej torpeda – muzej industrijske baštine u Rijeci?
Vodstvo po izložbi Riječki torpedo – prvi na svijetu

 

 

4. 5. 2011. u 19.00 sati
RIJEČKI TORPEDO - prvi na svijetu

Predavanje
Miljenko Smokvina:
Povijesni razvoj i prodaja riječkih torpeda  svijetu - marketinški aspekti uspjeha riječke tvornice torpeda

Povijesno značenje riječke tvornice torpeda je višestruko. Tehnološka važnost izuma torpeda danas je opće poznata u nas i u svijetu. Izum sa svjetskim prvenstvom, koji je izmijenio promišljanja mornaričke strategije i uveo novu revoluciju u svjetske pomorske sile, jednako je značajan i za sam grad Rijeku.
Izum nastao na osnovu ideje i poticaja rođenog Riječana Johanna  Blasiusa Luppisa (Giovanni Biagio Luppis, Ivan Blaž Vukić) razvio se 1860-tih u riječkom Tehničkom zavodu (Stabilimento tecnico Fiumano) uz pomoć Roberta Whiteheada, engleskog tehničkog stručnjaka, u novi originalni proizvod, koji još i danas ima vrlo važno mjesto u pomorskom ratovanju i strateškom promišljanju svijeta.
Riječka je tvornica torpeda na velika vrata uvela u nas industrijsku revoluciju, a vrlo skoro je i sama postala sudionik njena razvoja u svijetu. Proizvodnja torpeda u Rijeci pokazala je da nema napretka bez globalnog pristupa. Već u XIX. stoljeću tvornica je prodavala svoje znanje i proizvode širom svijeta. Riječka tehnologija torpeda postala je svjetska marka. Luppis-     Whiteheadova torpeda postala su standardno naoružanje svih svjetskih ratnih mornarica. 
Visoki tehnološki nivo riječkih torpeda zahtijevao je vrlo stručnu radnu snagu, kreativne inženjere, prvoklasne majstore i radnike te temeljitu kontrolu kvalitete i sustavno istraživanje, ispitivanje i razvoj novih proizvoda. Ono što danas smatramo vrhunskim pristupom  istraživanju i razvoju (R&D, Research and Development) već je tada bila uobičajena metoda rada u riječkoj tvornici. Ona je tijekom cijelog svog postojanja, do 1990-ih, bila rasadnik znanja i mjesto edukacije za najbolje industrijske radnike za cijelo riječko gospodarstvo. Tvornica je, i nakon prestanka proizvodnje torpeda, i dalje bila jedna od najboljih naših tvornica metaloprerađivačke industrije u Rijeci i u širem okruženju. Zapošljavala je veliki broj radnika, od nekoliko stotina, u prvim godinama, do nekoliko tisuća u doba njena najvećeg uzleta.
Izvoz torpeda postavio je grad Rijeku u svjetsko središte gospodarskih zbivanja. Ovdje su stalno dolazili i boravili najviši svjetski velikodostojnici - carevi, kraljevi, prinčevi, predsjednici država i zapovjednici mornarica koji su preuzimali torpeda za svoje ratne mornarice.
Doba razvoja tvornice torpeda možemo smatrati zlatnim vremenom riječke industrije. Tragove tog doba, napretka i prosperiteta, nalazimo danas u brojnim primjerima - u prekrasnim zgradama sagrađenim iz prihoda vlasnika i partnera tvornice, u reputaciji kvalitete proizvoda koji su grad uvrstili u svjetsku kartu industrijskog razvoja, u samosvijesti radnika, u brojnim riječkim torpedima koji se nalaze u muzejima širom svijeta, a sve to potiče na čuvanje naše torpedne baštine i na akcije protiv njena propadanja i prepuštanja zaboravu. 

Miljenko Smokvina, dipl. ek.

 

 

27. 4. 2011. u 19.00 sati
RIJEČKI TORPEDO - prvi na svijetu

Predavanje
Josip Gabrić i Davor Grandić: Zgrada lansirne stanice i izrada njene makete

Zgrada lansirne stanice je primjer industrijske građevine kod čije je gradnje primarni, ako ne i jedini zahtjev bio funkcionalnost.
To je uvjetovalo primjenu osnovnih materijala i konstrukcijskih rješenja bez estetskih dorada detalja i volumena. Vremenom je građevina pretrpjela oštećenja, rekonstrukcije i dogradnje u službi funkcionalnosti, pri čemu nisu niti uklanjani stariji dijelovi objekta, ako nisu bili smetnja novim funkcionalnim zahtjevima.
To je rezultiralo vizualno neuobičajenoj građevini, s kombinacijom novih i starih dijelova, oštećenih i rekonstruiranih, neujednačenim oblikovanjem konstrukcijskih elemenata, na prvi pogled improviziranim konstruktivnim rješenjima, s grubom obradom detalja, tragovima uklonjenih dijelova konstrukcije i slično.  
Maketa predočava upravo takav „karakter“ građevine, pa su kod njene izrade primijenjeni drveni materijali s grubljom obradom spojeva i detalja, s prikazom nekih dijelova u oštećenom stanju, tragovima starih nefunkcionalnih dijelova u siromašnoj paleti boja.
Naglasak je na prikazu neuobičajenosti konstrukcije, koja je odraz neuobičajene namjene građevine i promjene stanja tijekom vremena.
Takav primjer industrijske baštine je predmet znanstvenog istraživanja Građevinskog fakulteta u Rijeci, kako sadašnjeg stanja, tako i moguće rekonstrukcije.
Sama konstrukcija lansirne stanice oslonjena je dijelom na obali i obalnom zidu, a dijelom na stupovima u moru dubine do 10 m. Natkrivena je drvenom krovnom konstrukcijom. Na prednjem, južnom, dijelu lansirne stanice nalazi se drvena promatračnica. Većina elemenata armiranobetonske konstrukcije oštećena je korozijom armature. Na mnogim je dijelovima armiranobetonske konstrukcije došlo do otpadanja betona s armature, što je naročito izraženo u području zapljuskivanja valova. Dio armature je potpuno ogoljen od betona i potpuno je izložen daljnjoj koroziji. Na dijelovima konstrukcije beton se mrvi ili je ispresijecan sustavima dubokih pukotina. Podmorski dio konstrukcije oštećen je korozijom armature, mehaničkim djelovanjem valova i erozijom podloge (podlokavanjem) temelja.
Postoji ozbiljna opasnost od urušavanja građevine lansirne stanice torpeda, naročito kao neposredna posljedica djelovanja valova.
Konstrukciju lansirne stanice torpeda moguće je sanirati, to jest popraviti. Međutim, neće biti moguće sanirati sve dijelove konstrukcije, što znači da će neke konstrukcijske elemente i dijelove konstrukcije biti potrebno zamijeniti novima, odnosno ukloniti i ponovno izvesti.
Popravak elemenata podrazumijevao bi djelomičnu zamjenu i nadopunu materijala (betona i armature) od kojih su elementi izvorno izrađeni u mjeri u kojoj to zahtijeva stupanj oštećenja pojedinih elemenata. Konstrukciju drvenog krovišta i drvene promatračnice bit će, po svoj prilici, potrebno nanovo izvesti prema geometriji izvorne drvene konstrukcije.
Kao podloga za izradu projekta sanacije treba prethoditi izrada elaborata o postojećem stanju konstrukcije (projekt postojećeg stanja) i idejni projekt sanacije. Elaborat o postojećem stanju konstrukcije moguće je izraditi samo na temelju rezultata detaljnog istraživanja konstrukcije građevine.

Josip Gabrić i Davor Grandić

 

 

13. 4. 2011. u 19.00 sati
RIJEČKI TORPEDO - prvi na svijetu
Predavanje
Dinko Zorović: Doprinos riječke tvornice torpeda znanosti

U drugoj polovici 19. stoljeća u Rijeci su obitavali ljudi izvanredne poslovne, tehničke, ali i znanstvene moći koji su značajno unaprijedili sve proizvodne, komercijalne, kulturne, ali i znanstvene dosege svojega doba.
Najpropulzivnija industrija u to doba bila je tvornica torpeda (neovisno o imenu kojeg je u pojedinom periodu nosila) i najviše je doprinijela razvoju znanstvene misli.
Pod znanošću se općenito smatraju istraživanja i rezultati koji imaju malu ili nikakvu trenutnu primjenu u praksi, a tehničkim usavršenjima ono što se odmah primjenjuje. Osobno ne podupirem takve „larpurlartističke“ nazore; pravu znanost smatram onu koja unapređuje razvoj u neposrednoj budućnosti, onu od koje društvo ima neposrednu korist.
U prvom bih redu tu naveo unapređenja u tehnici samog torpeda kao što su:
  - izum i primjena dubinske sprave Roberta Whiteheada
  - izrada motora na komprimirani zrak (povećanje broja cilindara i vodoravni dvocilindrični motor Roberta Whiteheada, rotacijski žiroskopski motor Johna Whiteheada, žiroskopsko smirivanje avionskog torpeda oko uzdužne osi Mirka Ruperta)
Na drugom mjestu je svakako dobro poznata suradnja Ernsta Macha (fizičara i velikog filozofa) s profesorom Mornaričke akademije Peterom Salcherom i potvrda Machova naslućivanja brzine zvuka u zraku zahvaljujući tehničkoj potpori tvornice torpeda. Posebno je značajan filozofski nazor E. Macha koji odustaje od koautorstva u jednom članku za objavljivanje s naglaskom na to da članak s više od dva koautora spada u lakrdiju (slobodno prevedeno). Poželimo mu miran počinak ispod mramorne ploče, ne daj Bože da se probudi i vidi broj koautora u današnjim, naročito medicinskim radovima.
Na trećem mjestu je doprinos teoriji protoka fluida s obiljem eksperimentalnih podataka u organizaciji eksperimenata Johna Whiteheada.
Na četvrtom mjestu su teorijske rasprave o prometu, odnosno o osvjetljavanju puta samim prometalom (Robert i John Whitehead). U nepunih pola stoljeća kasnije doživjele su ove vizije stopostotnu primjenu na cestovnim vozilima, a na plovilima očekujem u neposrednoj budućnosti.

Dinko Zorović

 

 

30. 3. 2011. u 19.00 sati
RIJEČKI TORPEDO - prvi na svijetu
Predavanje
Ivo Mileusnić: John Whitehead i žiroskopski motor

John Whitehead, najstariji sin izumitelja torpeda Roberta Whiteheada, obnašao je funkciju direktora tvornice krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Upoznat ćemo se s radom i postignućima riječke tvornice torpeda u tom razdoblju. Od brojnih inovacija i izuma posebno će se predstaviti prototip torpednog žiroskopskog motora kojeg je konstruirao John Whitehead uz osvrt na zbirku predmeta tvornice Torpedo koji se čuvaju u Tehničkoj zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci.

Ivo Mileusnić

 

Stanislav Belička: Dekadencija torpeda

16.3. - 14. 5. 2011.
Izložba
Stanislav Belička: Dekadencija torpeda

Prije trideset i tri godine Stanislav Belička je nakratko radio u „Torpedu“ i bio je zadivljen tehnologijom i uzornom organizacijom tvornice koja je tada proizvodila traktore i dizelske motore. Iako se već u to doba intenzivno bavio fotografijom nije se osjetio ponukanim snimiti prizore koji su mu izgledali toliko impresivno.

Nakon podosta minulih godina, koje su za njega značile i bitne životne promjene, ponovno se zatekao na istom mjestu. Prije dvije godine opet je ušao u hale tvornice „Torpedo“ i zaprepastio se onim što je vidio. Šok je za njega bio velik jer već dva desetljeća izbiva iz Rijeke i radi u Njemačkoj, također u velikoj tvornici strojeva. Propast „Torpeda“ dojmila ga se mnogo više negoli što dira nas koji već godinama ustrajno pratimo propast cjelokupne riječke industrije.

Budući da je po osnovnoj struci i sam precizni mehaničar, zapravo, inventivni suradnik na prototipovima novih strojeva, kao što je prije stotinu i pedeset godina Annibale Plöch bio najvažniji suradnik Robertu Whiteheadu na konstrukciji torpeda, i u fotografiji mu je jedna od najvažnijih tema svijet tehnologije. Započeo je snimajući lijepe oblike automobila – oldtajmera i drugih visokotehnologiziranih ugođaja Njemačke, a nastavio, zapravo oduševio se, svojevrsnom misijom da sustavno snimi preostale tragove riječke industrije.

„Torpedo“ je prvi na listi. Slike pustih pogona, raznovrsnih ostataka rijetkih strojeva koji strše u sveopćoj pustoši, nisu uperene protiv nikoga. Za prozivanje i prigovaranje ionako je prekasno. Belička je naprosto nepretencioznom manirom "preciznog mehaničara" i izvrsnog poznavatelja digitalne fotografije prionuo snimanju lijepih slika propalog svijeta, koje su ujedno izuzetno upečatljiv dokument o stanju naše baštine.

Ervin Dubrović

» više o izložbi

 

 

9. 3. 2011. u 19.00 sati
RIJEČKI TORPEDO - prvi na svijetu
Predavanje
Miljenko Smokvina:
Riječka torpedna lansirna stanica -  ikona  industrijske baštine i centar svjetske mreže povijesnih lansirnih stanica

Izum torpeda u Rijeci te njegovo stalno usavršavanje moglo se ostvariti samo kroz sustav sistematskog lansiranja torpeda u more. Rutinski se, prije isporuke naručiocima, svaki torpedo lansirao u more. Nakon pokusnog lansiranja torpedo bi bio dopremljen u tvornicu i podešen tako da odgovara naručenim specifikacijama.
Da bi se mogla obaviti probna ispitivanja, sagrađena je posebna torpedna lansirna stanica, prva na svijetu, kroz koju su prošla sva torpeda proizvedena u Rijeci. Sagrađena je 1870-tih godina. Kasnije je na istom mjestu, u nekoliko navrata, građena modernija lansirna stanica, da bi današnja bila sagrađena oko 1935. godine i temeljito rekonstruirana nakon II. svjetskog rata.
Po uzoru na riječku lansirnu stanicu slični su objekti građeni širom svijeta. Sve zemlje koje su kupovale riječka torpeda vršile su i lansiranja u svrhu obučavanja ljudi u rukovanje torpedom i postizanju maksimalnih rezultata.
Riječka je tvornica već 1870-tih godina prve veće količine torpeda isporučila Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji i Engleskoj  pa su ondje ubrzo sagrađene lansirne stanice. Kasnije su sve ostale svjetske mornarice, kupci riječkih torpeda, a bilo ih je preko trideset, na isti način ispitivale i poboljšavale torpeda.
Lansirne stanice širom svijeta nalaze se na atraktivnim lokacijama, na obali mora ili jezera, a k tome su fascinantne i kao građevine. Čak ih nazivaju katedralama na moru zbog njihove monumentalnosti. Uz njih se vezuju priče o ratovima i brodovima, što ljudi obično vole poslušati.
Torpedo je promijenio povijest ratovanja na moru, ali ne predstavlja samo oružje već i vrhunac znanstvene i tehničke vještine svog vremena. To je bila najrazvijenija tehnologija svog vremena. Nije bilo složenijeg tehničkog sredstva u upotrebi, a sustavna istraživanja koja su pratila njegov razvoj  vjerojatno su jedan od prvih primjera onog što danas nazivamo Research & Development.
Riječka lansirna stanica zaštićeni je spomenik kulture koji reprezentira jedinstvenu tehnologiju. Prema svojim obilježjima pripada u svjetske spomenike tehnološke i znanstvene baštine.
Veliki povijesni značaj uvrstio ju je, prvu u Hrvatskoj, na listu Europske rute industrijske baštine (ERIH) čime je omogućeno njeno povezivanje s osamsto i trideset povijesnih industrijskih lokaliteta u dvadeset i devet europskih zemalja.
Preko ERIH-a se pokrenula inicijativa formiranja svjetske mreže povijesnih lansirnih stanica. Do sada su pronađene četrdeset i tri povijesne torpedne lansirne stanice u dvadesetak zemalja širom svijeta. Neke od njih su u očuvanom stanju, a za neke se zna samo toliko da su jednom na tom mjestu postojale. Sve njih povezuje torpedna tehnologija koja je nastala u Rijeci te koja se ovdje razvijala i unapređivala. Danas se takvi lokaliteti lako mogu povezati virtualno, preko internetskih stranica, a moguće je i u budućnosti formirati svjetsku rutu koja će povezivati sve te lansirne stanice.
Suvremeni mobilni turisti, stalno u potrazi za novim atrakcijama, vrlo bi brzo otkrili da u ponudi povijesnih pomorskih tema postoji jedna koja povezuje svjetske lokalitete torpedne tehnologije. Rijeka ima šansu iskoristiti svoju povijesnu torpednu priču te dospjeti na svjetsku kulturnu i turističku scenu sa svojom torpednom lansirnom stanicom.

Miljenko Smokvina

 

 

23.2. u 19.00 sati
RIJEČKI TORPEDO - prvi na svijetu
Predavanje
Miljenko Smokvina:
Povijesni razvoj lansiranja torpeda i riječke torpedne lansirne stanice, ishodište svjetskog sustavnog procesa istraživanja i razvoja (R&D Reserch and Development)

Suradnja Giovannija B. Luppisa i Roberta Whiteheada započela je u ljeto 1864. godine. Tada je prema Luppisovoj ideji, nakon dvogodišnjeg sustavnog razvoja i rada na izumu novog podmorskog oružja, torpeda, Robert Whitehead mogao započeti prve službene pokuse pred komisijom Austrijske ratne mornarice.
Prva probna lansiranja torpeda započela su 20. prosinca 1866. godine u riječkom zaljevu, ispred tvornice torpeda (tada se tvornica još zvala Stabilimento tecnico Fiumano/Riječki tehnički zavod). Torpedo se upućivao na svoju podmorsku putanju s malog čamca. Bio je spuštan u more u posebno konstruiranom okviru. Pokretao se ručnim uključenjem pogonskog motora nakon čega se mogao kretati nekoliko stotina metara.
Serija prvih pokusnih lansiranja pokazala je da konstrukcija torpeda funkcionira, ali da bi trebalo izvršiti još neka poboljšanja i da ga treba provjeriti lansiranjem s posebno konstruiranog podvodnog lansirnog uređaja. Robert Whitehead dobio je od Mornarice na raspolaganje topovnjaču "Gemse". Prema njegovom nacrtu, u brodogradilištu braće Schiavon, na navozu ispred Belog kamika, ugrađena je podvodna lansirna torpedna cijev, prvi takav uređaj u svijetu.
Do proljeća 1868. godine s broda "Gemse" obavljeno je nekoliko desetaka pokusnih lansiranja torpeda, od toga najveći dio vrlo uspješnih. Ona su pokazala svojstva novog oružja i njegov potencijal daljnjeg razvoja.
Nakon što su prva torpeda bila isporučena Ratnoj mornarici Austro-Ugarske, u riječku su tvornicu počele dolaziti narudžbe za kupnju licencija za proizvodnju torpeda kao i za kupnju njih samih. Među kupcima bile su najveće svjetske pomorske sile onog vremena: Njemačka, Francuska, Švedsko-Norveška Unija, Rusija, Danska, Turska, Engleska, Portugal te niz drugih. Tvornica je vrlo brzo nakon toga promijenila ime u Torpedofabrik Whitehead & Company.
Da bi se moglo isporučiti torpeda prema specifikacijama naručioca, svaki je proizvedeni torpedo prije isporuke trebalo detaljno statički provjeriti te izvršiti nekoliko dinamičkih pokusa lansiranjem u more i to sve dok torpedo ne bi pokazao da zadovoljava sve tehničke uvjete narudžbe.
Godine 1875. došla je prva veća narudžba od 70 torpeda za Njemačku ratnu mornaricu. Sljedeće godine naručeno je ukupno 150 torpeda za Francusku, Švedsko-Norvešku Uniju, Rusiju, a stigla je i nova narudžba za Njemačku. Godine 1877. naručen je 391 torpedo za niz dotadašnjih i novih naručioca.
Brojčane narudžbe torpeda i njihove isporuke postavile su pred tvornicu veliki zahtjev za temeljitim ispitivanjem torpeda prije definitivnog odlaska iz tvornice. Bez brojnih lansiranja u more (torpeda su se lansirala bez eksplozivnog punjenja) nije se mogla postići njihova maksimalna tehnička ispravnost i efikasnost, pa je u periodu od 1875. do 1877. (ne znamo točan datum gradnje) ispred tvornice izgrađen mali drveni objekt u funkciji prve riječke lansirne stanice. Do nje se dolazilo preko novosagrađenog drvenog mosta. Na lansirnoj stanici najvažniji su bili uređaj za lansiranje torpeda, uređaji za punjenje torpeda stlačenim zrakom te sustav za promatranje putanje torpeda. Sva su torpeda proizvedena u Rijeci bila obavezno lansirana u more. Nakon lansiranja vraćena su u tvornicu na doradu te ponovno lansirana toliko puta koliko je bilo potrebno da se ispune tražene specifikacije.
Sve zemlje koje su kupovale riječka torpeda i same su, prema riječkom uzoru, sagradile vlastite lansirne torpedne stanice te s njih lansirale torpeda u svrhu obuke i provjere njihove kvalitete.
Riječka je lansirna stanica tijekom aktivnog života riječke tvornice torpeda stalno modernizirana. To je bio jedan od najvažnijih pogona tvornice. Ondje se provjeravala kvaliteta proizvoda odnosno obavljana su ispitivanja dometa i brzine te kontrole preciznosti kretanja po pravcu i dubini. Tvornica je posebno inzistirala na visokoj izvrsnosti svojih torpeda pa su ona desetljećima bila najcjenjenija i najtraženija u svijetu.
Godine 1905. bila je sagrađena velika lansirna stanica nešto istočnije od današnje stanice. Nažalost od nje nije ostao nikakav materijalni trag već tek nešto dokumentacije i fotografija.
Današnja lansirna stanica, tj. njeni ostaci, dio su sustava lansirne stanice čija je izgradnja započela 1929. godine. Najprije je sagrađen istočni dio dok je zapadni sagrađen tijekom 1942. godine.
Lansirna stanica (samo istočno krilo) bila je opremljena dvjema lansirnim cijevima za površinsko lansiranje, od 450 mm i 530 mm, lansirnom cijevi za podvodna lansiranja od 530 mm i tornjem (visine 17 m iznad mora) za promatranja. Uz ostatke današnje lansirne  stanice postoje ostaci lansirnog tornja za ispitivanje avionskih torpeda, sagrađenog 1934. godine. To je bio jedinstveni i originalni lansirni sustav za ispitivanje avionskih torpeda. Pomoću njega simuliralo se lansiranje torpeda iz aviona jer Rijeka (u talijansko doba) nije imala aerodrom.
Obje stanice, iz 1905. i 1929., imale su tri pravca lansiranja. Jedan pravac bio je u azimutu 252 stupnja prema Iki s maksimalnom putanjom od 3.000 metara. Drugi je bio prema Brseču u azimutu 217 stupnjeva  s duljinom putanje od 15.000 metara, a treći pravac lansiranja bio je prema Lovranu.
Poslije Drugog svjetskog rata torpeda su se lansirala na pet putanja. Linija lansiranja 1 bila je prema  Brseču (12.000 metra), linija 5 prema Kraju (8.000 metara), linija 3 prema Opatiji (4.000 metara), linija 2 prema Iki (4.000 metara), a linija 4 prema Lovranu (4.000 metara). Zadnja torpeda su u Rijeci lansirana oko 1966 godine.
Sustav dinamičkog ispitivanja torpeda lansiranjima, koji je započeo u Rijeci sredinom 19. stoljeća, može se smatrati jednim od prvih sustavnih pristupa istraživanju i razvoju nekog tehničkog proizvoda. Danas je to normalan i uobičajen put da bi se razvio i usavršio neki proizvod. Pred gotovo stotinu i pedeset godina u riječkoj je tvornici torpeda uveden proces znanstvenog razvoja torpeda. Za to su bile potrebne lansirne stanice pa je to jedan od značajnijih razloga zašto treba sačuvati i obnoviti riječku lansirnu stanicu te joj dati novu namjenu u očuvanju naše industrijske baštine i vrednovanja znanstvenih otkrića nastalih u našem gradu.

Miljenko Smokvina

 

 

9. 2. 2011. u 19.00 sati
RIJEČKI TORPEDO - prvi na svijetu
Predavanje
Goran Pernjek: Počeci torpeda

1860. Giovanni Luppis započinje s radom na „čuvaru obale“ (salvacoste, Kustenretter). Zamislio je da se čamac napuni eksplozivom i pošalje s obale na neprijateljski brod. Kao pogon je isprva zamišljao staklena jedra, a potom satni mehanizam. Upravljalo  bi se s obale, pomoću konopa.  

Krajem pedesetih i tijekom šezdesetih godina devetnaestog stoljeća, razni izumitelji pokušavaju konstruirati torpeda s vlastitim pogonom, koja bi se uglavnom upućivala s obale. Najpoznatija su dva američka pokušaja. John L. Lay, američki mornarički inženjer, svoje plovilo pokušava pokretati plinskim motorom, a G. I. Ericsson električnim motorom. Obojica rade i u doba prvih Whiteheadovih uspjeha i pokušavaju mu konkurirati svojim izumima.

Luppis se 1863. upoznaje s Whiteheadom koji prihvaća osnovnu zamisao o novom pomorskom oružju ali Whitehead uskoro odbacuje Luppisova tehnička rješenja i eksperimentira s podvodnim plovilom nalik ribi. Whitehead već 21. prosinca 1866. predstavlja austrijskom Mornaričkom povjerenstvu  prvi podmorski torpedo na vlastiti pogon.

Goran Pernjek

 

NOĆ MUZEJA

NOĆ MUZEJA

28. 1. 2011.
NOĆ MUZEJA

Ovogodišnju Noć muzeja u Muzeju grada Rijeke obilježit će događanja vezana uz izložbu Riječki torpedo – prvi na svijetu.

Program

19.30 Predavanje: Usmjeravanje torpeda žiroskopom, Dinko Zorović

Sažetak:

Torpedo je napadno ubojito oružje koje se lansira prema neprijateljskom brodu. Udarom u njega eksplodira barutno punjenje koje nosi u sebi i potapa ga. Pogoni ga pneumatski motor.

Vrlo rano je u povijesti riječkih torpeda Robert Whitehead izumio dubinsku spravu koja je osiguravala torpedu ronjenje na točno namještenoj dubini.

U početku se uspješnost gađanja cilja postizala lansiranjem u smjeru neprijateljskog broda i održavanjem tog smjera fiksiranim vertikalnim kormilima. Točno postavljanje i fiksiranje kormila postizalo se u nizu probnih lansiranja prije isporuke oružja kupcu. Nažalost, djelovanje morskih struja, valova, vjetra… skretalo bi torpedo s unaprijed željene trajektorije s posljedicom promašivanja cilja.

Korištenjem inercije Lodovico Obryjevog žiroskopa koji je usmjeravao torpedo prema cilju djelovanjem na vertikalna kormila, postignuta je zapanjujuća točnost gađanja.

21.00 Koncert: Glazbena škola Ivan Matetić Ronjgov

22.30 Otvorenje izložbe fotografija: Ars torpedo, Istog Žorž (do 13.3. 2011.)

Izložba motiva devastirane lansirne rampe torpeda, monumentalizirane u crno-bijeloj tehnici unatoč malom formatu fotografija. Lansirna rampa podsjetnik je na slavnu riječku tvornicu koja je prva na svijetu proizvela torpedo, a čija revitalizacija i pored dugogodišnjih nastojanja do sada nije urodila plodom.

U prilogu fotografije:

Istog Žorž, Ars torpedo 4

Istog Žorž, Ars torpedo 5

Vodstvo po izložbi Riječki torpedo – prvi na svijetu

Preuzmite program Noći muzeja '11

 

Irvin Lukežić: ROBERT WHITEHEAD

19. 1. 2011. u 19.00 sati
RIJEČKI TORPEDO - prvi na svijetu

Predavanje

Irvin Lukežić: ROBERT WHITEHEAD

više o predavanju

 

  11. 1. 2011 - 25. 1. 2011.
Panorame obale u doba Riegera i danas

Autor: Vlatko Ignatoski

Otvorenje izložbe u Muzeju grada Rijeke 11.siječnja 2011. u 19 sati

Izložbu organizira Udruga "Obala naših unuka" s namjerom prikazivanja obale kako ju je vidio Giuseppe Rieger sredinom 19. stoljeća i kako ona izgleda danas, snimljena iz brodice u HD tehnici.

Izložba traje do 25. siječnja 2011.

Vlatko Ignatoski, predsjednik Udruge

KALENDAR 2010.

 

15. 12. 2010. u 17.30 sati
RIJEČKI TORPEDO - prvi na svijetu
Predavanja na temu: Luppisov "čuvar obale"

Luciano Keber: Iskustvo izrade modela "čuvara obale"
Goran Pernjek: "Čuvar obale" - upravljanje udvojenim kormilom

Luciano Keber: Iskustvo izrade modela "čuvara obale"

Fotografije triju gotovo identičnih modela, poslužile su kao osnova rekonstrukciji Luppisovog „Čuvara“ ili „Spasitelja“ obale (ovisno da li se naprava shvaća kao ofenzivna –napadačka ili defenzivna –obrambena). Sveobuhvatnim, ali i detaljnim tehničkim analiziranjem pokušalo se je odgovoriti na samonametljiva pitanja djelotvornosti:
- Plovnost (maritimna sposobnost);
- Upravljivost (kormilarenje);
- Samozapaljenje (eksplozivnost).
Izrađene su skice, nacrt trupa i naposljetku model koji bi svojim predočenjem promatraču trebao dati barem neke odgovore.
Uspoređujući sva tri modela (fotografije) međusobno, nije moguće razabrati njihovu međusobnu poveznicu: vrijeme nastajanja i redoslijed izrade, već samo bitne vizualne razlike isključivo tehničke prirode.
Osnovne karakteristike su uzak, visok i dugačak trup, koji zbog većeg „korisnog“ tereta uranja neproporcionalno duboko. Trup je smisleno podijeljen uzdužno na dva dijela: pramčani prostor za „teret“ tj. eksploziv, i krmeni, u kojem je smješten pogonski mehanizam.
Kormilo je specifično: sastoji se od tri dijela, od tri površine, razdijeljene na nepomični prednji i pomični stražnji dio koji se sastoji od dva lista, lijevi i desni. Način djelovanja odnosno uspješnost upravljanja je upitna, a na određenoj (većoj) udaljenosti vjerojatno nedjelotvorna.
Mehanički upaljač se sastoji od više „upaljača“ međusobno povezanih tankim čeličnim užadima: na samom pramcu smješten je glavni „vanjski“ upaljač koji se sastoji od sustava poluga. Preostali upaljači nisu ništa drugo nego dvije „širnice“ (po jedna sa svake strane) i „jarbol“ u vertikalnoj sredini predmetne naprave (Čuvara).
Ostaju nerazjašnjene dvije osnovne činjenice: princip djelovanja kormila i način iniciranja eksplozije udarom naprave o prepreku (neprijatelja).
Osnovne razlike među spomenutim trima razmatranim modelima, točnije fotografijama, su vizualne: smještaj odnosno izgled bočnih plovaka, i vidno različit položaj najveće poluge pramčanog „vanjskog“ upaljača.
I poslije iskustva izrade modela Luppisovog „Čuvara obale“, osim što su razrađeni poneki tehnički detalji, nisu dobiveni odgovori na temeljna pitanja kao što su upravljanje i samozapaljenje „torpeda“. Vjerojatno je trebalo ponoviti pokus i u naravi, pustiti ploveću napravu u more i pokušati njome i njenim kormilom upravljati, te u potpunosti funkcionalno rekonstruirati pramčani mehanički upaljač.

Goran Pernjek: "Čuvar obale" - upravljanje udvojenim kormilom

Udvojeno kormilo - nikada prije i nikada poslije nije se u povijesti pomorstva pojavilo ništa slično kao na Luppisovom „čuvaru obale“. Ergonomski opravdano ili tek još jedan novi izum koji će ostati negdje zapisan ali nikad provjeren u praksi? Zamisao da se s obale, pomoću konopa, upravlja „čuvarom obale“ ostvarila se tek u maketi koja nije sačuvana u originalu. Postoje samo slične replike na kojima se ponavlja „sumnjivo“ udvojeno kormilo.
Svoju ideju da se čuvarem obale upravlja kao i sa svakim drugim vozilom tog vremena (1860.) Luppis je pokušao prenijeti i na plovilo. Tako bi vojnici koji nemaju iskustva u upravljanju plovilima mogli sigurno dovesti čuvara obale do cilja, neprijateljskog broda, i potopiti ga.

 

 

26. 11. 2010. - 7. 9. 2011.
RIJEČKI TORPEDO - prvi na svijetu

Gotovo je nevjerojatno da je nakon prestanka proizvodnje torpeda sredinom 1960.-ih, nakon punih stotinu godina slavne i burne povijesti, Rijeka ostala bez ijednog primjerka torpeda. U to su vrijeme odneseni čak i dragocjeni muzejski primjerci iz kućnog muzeja Torpeda, za koje tvornica iz nekog nepoznatog razloga više nije bila zainteresirana.
Isto je tako gotovo nevjerojatno da se, nakon više od dvadesetak godina potpune nezainteresiranosti, krajem devedesetih naglo razvilo zanimanje za riječku staru slavu. Istina, već je početkom devedesetih, 1993., naporom rijetkih entuzijasta i izvaninstitucijskih snaga organizirana izložba, za koju su naši torpedi morali biti dovezeni iz Splita, no tada je još tema torpeda u riječkom kulturnom i muzejskom kontekstu bila posve preuranjena.
Kada se 1997. konačno, nakon više od trideset godina, vratio kući prvi riječki torpedo i osvanuo u dvorištu Pomorskog fakulteta, još se uvijek činilo da zapravo ne znamo što bismo s njime, da ne znamo gdje bi ga bilo najpoštenije udomiti i koji bi bio najbolji način da ga se javno izloži.
Uskoro je, srećom, osnovana udruga Pro torpedo, koja je žilavom ustrajnošću počela ukazivati na dotad posve nezapaženu industrijsku baštinu, što ju se uobičajilo zvati arheologijom, da bi se ukazalo na alarmantno stanje i na nevelike krhotine koje nam preostaju iza još donedavnog industrijskog razdoblja najnovije povijesti. Konačno se u našem kulturnom okruženju počela stvarati svijest o baštini koja svakodnevno nestaje, koja nam izmiče pred očima, a gotovo smo nemoćni ili previše tromi i nepoduzetni u njezinu spašavanju. Znanstveni skupovi, predavanja i okrugli stolovi koji su uslijedili neočekivanim ritmom i ustrajnošću, ubrzali su promjenu raspoloženja i potakli opću zabrinutost i volju za spašavanje preostalih tragova industrijske baštine.
Kada se 2007. u sretnim okolnostima grupica entuzijasta, «torpedista», okupila oko Muzeja grada Rijeke prilike su već bile posve dozrele pa je, u posljednji čas prije konačnog nestanka, u Muzej počela pristizati građa od posebne važnosti za uvid u visoke domete tehnike i industrije u Rijeci od kraja devetnaestog do sredine dvadesetog stoljeća. Dvojbe i nedoumice što ih oko očuvanja preostalih pogona i postrojenja posljednjih godina imamo i mi muzealci i konzervatori i urbanisti i gradski oci potvrđuju ozbiljnost kojom smo prionuli zbrinjavanju industrijske baštine.Nastojanja da se spasi sve što vrijedi u odavna utihnulim i ispražnjenim pogonima Torpeda, Tvornice papira, Rikarda Benčića i drugim, još živućim tvorničkim pogonima i postrojenjima, svjedoče da konačno razumijemo važnost čuvanja industrijske baštine za budućnost.
Ova je izložba prvi konkretan korak prema muzejskoj zbirci – muzeju industrijske baštine, gospodarstva i prometa, kojega bismo simbolički mogli zvati upravo imenom torpeda, vrhunskog i najsloženijeg dometa riječkih izumitelja, tehničara i industrijalaca.
Naš je pristup otpočetka bio zasnovan na očaranosti dostignućima razdoblja tehnike i na činjenici da se taj osobit uspon događao upravo u Rijeci, koja je sklopom okolnosti krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća doživjela svjetski uspon, što ga više nije lako ponoviti. Upravo su u tvornici torpeda uvedene brojne tehničke inovacije, izumljene i prvi put iskušane brojne naprave i instrumenti. Nije ništa manje zadivljujuća ni spoznaja da su riječki znanstvenici upravo u Whiteheadovoj tvornici izvodili rana akustička istraživanja i ovdje dokazali proboj zvučnog zida te provodili najranija istraživanja na području dinamike plinova.
Istraživanje, prikupljanje građe i razumijevanje pojedinih davno zaboravljenih tehničkih naprava ne bi bilo moguće bez oduševljenih «torpedista», koji su predmete pomno pregledali, uredili ih i omogućili nam da ih na najbolji mogući način pripremimo za izložbu.
Isto su tako omogućili i da ih protumačimo i objasnimo njihov razvoj i funkcioniranje. Izložba i katalog nisu prije svega namijenjeni stručnjacima nego svim zainteresiranima, kojima želimo objasniti način rada i razvoj pojedinih sprava koje je Whitehead, zajedno sa svojim stručnjacima, desetljećima razvijao, kao što su ih unapređivali i njihovi nasljednici.
Izložba također ne bi bila moguća bez Hrvatske vojske i Hrvatske ratne mornarice, koje su nam spremno ustupile građu za našu muzejsku zbirku, kao ni bez Hrvatske policije i djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova koji su diljem jadranske obale izvlačili iz mora pojedina torpeda i ustupili ih Muzeju.
Zahvaljujem brojnim suradnicima koji su nestrpljivo iščekivali ugledati predmete što smo ih prikupili u posljednje tri godine i iskreno se nadam da smo ispunili njihova očekivanja, kao i očekivanja svih onih koji se ustrajno zanimaju za baštinu koju upravo prikazujemo.

Ervin Dubrović

 

26. 10. 2010. - 13. 11. 2010.
BOŽIĆ I ŽORŽ U RIMU

Autori: Borislav Božić i Istog Duško Žorž
Otvorenje izložbe: 26. listopada 2010. u 19 sati, Muzej grada Rijeke
Izložba traje do 13. studenoga 2010.

Nakon Božića i Žorža u Parizu slijedi nastavak: Žorž i Božić u Rimu. Višestruki diptih. Dvojna izložba pretvara se u dvije dvojne izložbe. Radi se o spontanom, "bestrzajnom" rastu prvotne ideje, koja nije unaprijed planirana, nego se autorima nametnula tijekom trajanja pariške izložbe.

Ervin Dubrović, iz kataloga izložbe

 

BOŽIĆ I ŽORŽ U PARIZU

6. 10. 2010. - 23. 10. 2010.
BOŽIĆ I ŽORŽ U PARIZU

Autori: Borislav Božić i Istog Duško Žorž
Otvorenje izložbe: 6. listopada 2010. u 19 sati, Muzej grada Rijeke
Izložba traje do 23. listopada 2010.

Dva riječka fotografa u Parizu zatiču se u gotovo nehotičnoj utakmici. Gledaju i snimaju, obojica svjesni da istovremeno snima i onaj drugi, koji mu postaje gotovo nesvjesni – protivnik.

Obojica obilaze ista, posve očekivana mjesta. Unatoč težnji za izvornim viđenjem ne streme namjernom izokretanju slike Pariza i pronalaženju nekih skrivenih i neviđenih zakutaka. Takve traže oni koji Pariz već dobro poznaju. Božić i Žorž idu redom, gledaju i snimaju najvažnija turistička odredišta - Eiffelov toranj, Louvre, Champs Elyses, Arc de Triomphe, slikoviti izlozi, pariški krovovi…

Zajednička fascinacija ne isključuje osobni pristup i osobit rezultat. Ovdje nema grča i prisile, nego ponajprije ima radoznalosti, potrebe za uočavanjem, upijanjem - memoriziranjem. Spontano su se razvili i različiti pristupi.

Ervin Dubrović

 

 

16. 9. 2010. - 26. 9. 2010.
TYPOS
Projekt-izložba
Autorice: Sandy Uran, Izabela Peculić i Anamarija Reljac
Otvorenje izložbe: 16. rujna 2010. u 19.30 sati, Muzej grada Rijeke
Izložba traje do 26. rujna 2010.

Tri prijateljice, tri riječke umjetnice zaokupile su se zanimljivom idejom, da naprave muški torzo od različitih namirnica, začina i hrane. Motiv je - krnji muškarac – koji zapravo nije muškarac nego predmet. Torzo nikad nije stvaran, nego je kip ili reljef muškoga tijela, a odluka da se igraju na temu limitirane muškosti i da tijelo bude sazdano od hrane priziva višeslojnost komunikacije.
Tijelo kao konzumni proizvod, kao slatkiš i kao prolazan objekt.
I naziv, Typos, kojim su nazvale izložbu, više govori o ironiji i igri negoli o razbuđenom erosu. Typos je lik, slika; možemo pomišljati i na svakodnevni žargon, no njihov Typos, tip, nikako nije mačistički simbol nego distancirana i decentna ženska umjetnička igra.
Riječ je o ženskoj samosvijesti koja se ne trudi ugoditi muškom egu!
Sandy Uran svoj torzo radi od čokolade i to u dvije verzije – kao kip i kao reljef. Sama kaže da čokolada predstavlja slatku stranu života, navodi na pomisao o životnoj radosti i podsjeća na tvrdnju da umjetnost prolazi kroz nepce!
Izabela Peculić izlaže torzo od krušnih mrvica. Ona svoj torzo doživljava kao krojni arak. Iscrtanost, isprekidana linija koja obrubljuje njezin torzo priziva "promišljanje torza kroz žensku viziju cjelovitosti…", kruh još k tome podsjeća na nešto primarno i egzistencijalno.
Anamarija Reljac, pak, svoje "typose" radi od brašna i crvenog papra, sipanjem praha na suhu i glatku površinu. Anamarija je izradila i fotografije torza koji su u međuvremenu nestalih torza… I njen je torzo krhak i prolazan – dovoljno je puhnuti, da bi ga se otpuhalo!
Izložba triju autorica ujedno je i svojevrstan hommage nepostojanosti, prolaznosti i krhkosti. Većina će izložaka nestati nakon nekoliko dana; neki će biti pometeni, a neki – pojedeni!

Ervin Dubrović

 

U ŠKOLSKOJ KLUPI - Uvod u riječko školstvo

15. 9. 2010. - 6. 11. 2010
U ŠKOLSKOJ KLUPI: Uvod u riječko školstvo

Otvorenje izložbe: 15. rujna 2010. u 19 sati, Muzej grada Rijeke

Autori izložbe i radionice: Jelena Dunato i Mirna Kutleša

Izložba i edukativna radionica U školskoj klupi prilagođena je djeci i provest će ih kroz posljednjih 400 godina osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Rijeci.

No namjera nam nije potanko prikazati povijest školstva u našim krajevima, već približiti djeci školu kakva je nekad bila i pomoći im da sagledaju stoljetni kontinuitet obrazovnog sustava u koji su sada i sami uključeni.

Prvi put u Muzeju grada Rijeke edukativna radionica nije samo pratnja već unaprijed osmišljenoj i postavljenoj izložbi, nego njezin integralni dio.

Radionica započinje 11. listopada i traje do 22. listopada i namijenjena je djeci osnovnoškolskog uzrasta. Potrebna je prethodna najava na broj telefona 351-093 ili 336 711.

 

RIJEČKI FOTOGRAFI 1950. - 1980.

 

30. 6. 2010. - 31. 8. 2010.
RIJEČKI FOTOGRAFI 1950. - 1980.
iz fotografske zbirke Muzej grada Rijeke

Riječki fotografi, generacija rođena neposredno prije i nakon Drugoga svjetskog rata, u okvirnom razdoblju od 1950. do 1980. pretežno istražuju i razvijaju crno-bijelu fotografiju. U takvom naizgled kolorističkom redukcionizmu, Maksimilijan Peč, Viktor Hreljanović, Ervin Debeuc, Borislav Ostojić, Mladen Batory, Ante Škrobonja, Istog Žorž Duško, Ljiljana Sundać Zuanni, Krešimir Pavić, Andrea Zuanni, Ranko Dokmanović, Egon Hreljanović, Rino Gropuzzo, Miljenko Marohnić, Rudolf Zambelli i Blagoj Marinski stvarali su žanrovski raznovrsno – od dokumentarne i reportažne do umjetničke i eksperimentalne fotografije. U segmentu neilustrativne fotografije koja nas prvenstveno zanima, izražavajući ili pak negirajući umjetničke nakane, postizali su visoke kreativne, inventivne i medijske kvalitete, zbog čega povjesničari i kritičari fotografije pojedina njihova djela svrstavaju u vrhunska ostvarenja...
» više o izložbi

OSVJEŽI SJEĆANJE U MUZEJU GRADA RIJEKE - Akvizicije 2006. - 2010. – zbirke, predmeti, umjetnička djela

18. 5. 2010. Otvorenje izložbe i Međunarodni dan muzeja 2010.
OSVJEŽI SJEĆANJE U MUZEJU GRADA RIJEKE
Akvizicije 2006. - 2010. – zbirke, predmeti, umjetnička djela
Početak događanja: 19 sati

Izložba traje do 15. 9. 2010.

Izložba „Akvizicije“ koju priređujemo već četvrti put, iznosi rezultate sustavnog prikupljanja građe u posljednjem četverogodišnjem razdoblju Muzeja grada Rijeke, u kojem je u naše zbirke iznova pristiglo mnoštvo zanimljivih predmeta.

Sjećanje na ovoj izložbi osvježavaju brojna zanimljiva umjetnička djela, poput  prizora gradskih predjela koje su naslikali i domaći i strani slikari – poput Josipa Morettija Zajc i znamenitog bečkog slikara Hansa Printza, kao i slike znamenitih Rječana, od kojih su neki već doista zaboravljeni i zavređuju biti ponovno otkriveni, poput industrijalca Antona Simonića, osnivača i prvog predsjednika Riječkog radničkog društva (Societa operaia fiumana).
I bista i druga građa iz ostavštine Draga Gervaisa podsjeća na omiljenog čakavskog pjesnika, intendanta HNK Ivana Zajca i pisca omiljene Karoline Riječke.

Uz portrete slavnih (primjerice bana Jelačića – ujedno riječkoga guvernera!) i manje slavnih, uz slike starih majstora, te uz brojne druge predmete uobičajene na našim izložbama Akvizicija, ovoga je puta posebna cjelina vezana uz torpedo i riječku tehničku povijest.
To je ujedno i najava skorašnje izložbe „Riječki torpedo“. Niz primjeraka torpeda, motora, žiroskopa i drugih instrumenata izrađenih u Tvornici torpeda Whitehead u Rijeci, primjer su najviših dometa tehnologije i znanosti svoga doba.
 
Zato osvježite i vi sjećanje u Muzeju grada Rijeke.

Ervin Dubrović

» pogledajte online izložbu

 

 

PREŽIVJELI
Multimedijska izložba
Autorice: Mirela Caput i Ines Grgurina
Otvorenje izložbe: 20.4. u 19 sati
Izložba traje do 15.5. 2010.

Izložba se priređuje povodom dana oslobođenja Sušaka i Rijeke 3.svibnja 1945. Zamišljena je kao prezentacija iskustava ljudi iz Primorsko-goranske županije koji su preživjeli razne radne i koncentracijske logore. Njihove sudbine bit će prikazane na fotografijama, originalnim dokumentima i dva polusatna dokumentarna filma.

Izložba je realizirana u suradnji s : "Liburnija-fimom", UABA grada Rijeke, Muzejom grada Rijeke i Prvom riječkoh hrvatskom gimnazijom.

 

Egon Hreljanović - Konstrukcije

 

KONSTRUKCIJE
Autor: Egon Hreljanović

Otvorenje izložbe: četvrtak, 8. travnja 2010. u 19 sati

Osvald Bezes: Sculptured Lamps

OSVALD BEZES: SCULPTURED LAMPS
Otvorenje izložbe: 4. veljače u 20 sati
4. – 24. 02. 2010.

Lampe Osvalda Bezesa, alias Vlatka Bogovića, istodobno odražavaju poznavanje tehnologije materijala i autorsku kreativnost, funkcionalnost i estetiziranu dekorativnost. Izrađene od slojevitih drvenih ploča asociraju oblik ženskog tijela ili njegovim pojednostavljenjem dobivaju apstraktni oblik. Naglašenih vertikala, toplih boja sa svjetlom na vrhu oplemenjuju prostor doprinoseći njegovom ambijentalnom ugođaju. Odmakom od doslovnosti namjenskog predmeta povezuju izvedbenu vještinu i unikatatnost, unoseći dah tradicije u suvremene interijere.

 

IZLOŽBA DRAGO mi je, GERVAIS!

IZLOŽBA DRAGO mi je, GERVAIS! I NOĆ MUZEJA 29. 01. 2010. U MUZEJU GRADA RIJEKE

Muzej grada Rijeke obilježit će Noć muzeja 29. siječnja otvorenjem izložbe 
DRAGO mi je, GERVAIS! u 21 sat.
Program će biti upotpunjen glazbenim nastupima i projekcijama filmova, a ulaz je na sva događanja tijekom Noći muzeja besplatan.
Povod izložbe o životnom putu i djelu Drage Gervaisa je donacija obiteljske ostavštine Gervaisovih Muzeju grada Rijeke, a polazište nedavno objavljena Biobibliografija Drage Gervaisa autorice Višnje Višnjić Karković. Izložba želi prikazati kronologiju i turbulentnost dijela 20. st. u kojem se rodio, odrastao, djelovao i stvarao ovaj čakavski pjesnik, književnik, komediograf, humanist "koji je svojim artizmom i općeljudskom porukom uistinu nadživio svoje vrijeme".
Ovo je prilika da se podsjetimo toga vremena kad su njegove čakavske pjesme uvrštene u antologije čakavske poezije, kad su njegove predstave igrane na hrvatskom, slovenskom, mađarskom, makedonskom i albanskom jeziku na četrdeset kazališnih scena do danas preko1000 puta, kad je njegova javna riječ problematizirala društvenu svakodnevicu, a njegova energija pokretala niz javnih i društveno potrebnih aktivnosti.
Cilj je izložbe ukazati na širinu Gervaisova angažmana i njegove uloge: u njegovanju čakavskoga idioma, oživljavanju kulturnog života u Rijeci i regiji nakon Drugoga svjetskoga rata te pritom pružiti informativan i edukativan sadržaj mladima, a time otvoriti pitanje sakupljanja književne građe te muzealizacije ovoga dijela riječke kulturne baštine.
» pogledajte online izložbu

 

KALENDAR 2009.
Andrija Čičin-Šain: Retrospektiva arhitektonskog opusa

VOJVOĐANSKI SLIKARI
Slikarstvo 20. stoljeća u Vojvodini
10. 11. 2009. - 28. 11. 2009.
Iz zbirke Muzeja Vojvodine

Muzej Vojvodine, kao ustanova kompleksnog tipa i složene muzeološke djelatnosti, predstavljanju ove bogate slikarske zbirke pridaje veliko značenje jer se ova djela prvi put ovako i u ovakvom opsegu javno prikazuju. Izborom slika, u kontekstu usvojenog koncepta izlaganja, obuhvaćeno je vremensko razdoblje malo kraće od jednog stoljeća, u iskrenoj želji i očekivanju da se poštovateljima umjetnosti približe likovni stvaraoci koji su svojim radom obilježili svoje doba i utjecali, svatko na svoj način, na razvoj umjetnosti i kulture naše zemlje. Namjerno, smatrajući to najsvrhovitijim u smislu reprezentativnosti, a imajući na umu i objektivna tehnič ka ograničenja, odlučeno je da se slikarska djela prikažu u znatno reduciranoj formi i opsegu, izdvajanjem određenih segmenata iz bogate likovne zbirke od nekoliko stotina slika, a da se pritom ne zanemari logika stvaralačkog kontinuiteta. Iz opsežne zbirke koja medijski obuhvaća ulja, akvarele, crteže, grafiku, tapiseriju i skulpturu, izdvojena su pretežno djela rađena u tehnici ulja i manji broj crteža. Osnovu likovnih zbirki u svim tim razdobljima čine slikari koji su se umjetničkom djelu obraćali bez predrasuda, ostvarivši programske sadržaje koji su se u većini slučajeva zasnivali na načelima slobodne misli i suvremenih ideja. Ovakav koncept koji je samo uvjetno gledano kronološki i znači kompromis sa samom umjetničkom praksom, zapravo prikladno označava one točke u čijim se koordinatama zbivala moguća modernizacija srpske i vojvođanske umjetnosti. Te su točke pokazatelji početaka razdoblja novih programskih izazova i tolerantnog paralelizma u egzistenciji različitih ili čak suprotstavljenih likovnih poetika. Premda izloženi slikarski fond ne daje u potpunosti jasnu i preciznu definiciju u tumačenju vremena modernizacije vojvođanske umjetnosti, ona ipak, na različitim razinama modifikacije dominantnih programskih sadržaja, daje sasvim dovoljno prostora da se mogu jasno naslutiti vrijednosti autentične egzistencije umjetnosti vojvođanskog ambijenta…

U osnovi, radi boljeg razumijevanja, izloženi radovi iz likovne zbirke mogu se uvjetno podijeliti u tri grupe, ali oni autonomijom svojih umjetničkih sadržaja ipak ne čine zasebne cjeline. Takva podjela sadrži slikarska djela iz tri razdoblja povijesti umjetnosti: razdoblja između dvaju svjetskih ratova, ratnog i poratnog razdoblja i razdoblja druge polovice 20. stoljeća, podrazumijevajući tu stariju, srednju i mlađu generaciju vojvođanskih slikara. Najistaknutiji predstavnici tih triju grupa su Petar Dobrović, Jovan Bijelić, Bogdan Šuput, Milan Konjović, Aleksandar Lakić, Stojan Trumić, Mileta Vitorović, Ankica Oprešnik, Jovan Vitomirov, Jovan Bikicki, Đurđe Teodorović, Milan Kerac, Stojanka Jasika, Pavle Blesić, Bogomil Karlavaris, Zdravko Mandić, Petar Ćurčić, Vera Zarić, Gabor Silađi, Robert Hamerštil, Emerik Feješ, Ilija Bosilj, Maja Erdeljanin, Duško Stojanović, Isidora Čoban, Milan Pivnički, Dejana Marišan i Danijel Babić. Ono što na svojevrstan način izdvaja i čini ovu likovnu zbirku značajnom upravo je ta zastupljenost autora različitih stavova i autentičnih pogleda na svijet, često kontradiktornih programskih i idejnih ikonografskih polazišta.

Mile Ignjatović
muzejski savjetnik Muzeja Vojvodine

 

Andrija Čičin-Šain: Retrospektiva arhitektonskog opusa

ANDRIJA ČIČIN-ŠAIN: Retrospektiva arhitektonskog opusa
27. 10. 2009. – 31. 01. 2010.
Autorica izložbe: Vana Gović
otvorenje izložbe 27. 10. 2009. u 19.00 h

Arhitekt Andrija Čičin-Šain  sa svojim arhitektonskim opusom koji nastaje od 1948. do 1982. zaslužuje svoje mjesto među arhitektima koji su zadužili hrvatsku arhitekturu druge polovice 20. stoljeća. Uslijed nedostatka čvrste strukture koja bi se temeljila na pomnoj i sveobuhvatnoj stučnoj analizi toga arhitektonskog razdoblja, nemoguće je točno odrediti poziciju koju Čičin-Šain zauzima unutar te strukture niti ga ispravno valorizirati. Njegova djela koja nadilaze opću praksu, te se mogu smatrati vrhunskim ostvarenjima- kanonima na koje će, neka u budućnosti pisana, antologija hrvatske arhitekture morati računati svakako su  kuća u Konjicu  te hoteli ″Palace″, ″Lero″, pogotovo ″Libertas″, zatim turističko naselje ″Polari″, te neka djela ostala u projektu poput Kulturnog doma u Sarajevu ili turističkih naselja″Dunat″ na Puntu i ″Adriatic″ u Cavtatu. Zaštita, odnosno  održavanje fizičkog integriteta tih djela od presudne je važnosti. Naime, hoteli ″Palace″, ″Lero″ i naselje ″Polari″ u dobrom su stanju, obnovljeni su, ali poštujući arhitektove osnovne intencije; hotel ″Libertas″ znatno je uništen u domovinskom ratu stoga je njegov sjeverni (ulazni ) dio iznova izgrađen dok je južni smještajni dio, koji svojim kaskadnim podređivanjem terenu predstavlja najveću vrijednost, ostao netaknut. Kuća u Konjicu dio je zasebnog problema jer predstavlja onaj dio Čičin-Šainova opusa koji nadilazi nacionalne granice jer ujedno pripada i arhitekturi Bosne i Hercegovine. Čičin-Šainova djela iz bosanske faze ( 1948.- 1956.) baština su  hrvatske ali ponajprije bosanskohercegovačke arhitekture  i shodno tome  posljednjoj je dužnost brinuti se o njihovoj zaštiti.
Nemoguće je arhitektonski opus Čičin- Šaina staviti pod nazivnik jednog stila. U Bosni radi većinom u regionalnom slogu, kod Doma zdravlja i Doma umirovljenika u Rijeci te hotela ″Adriatic″ njegov je izraz krajnje pročišćen i sažet u duhu internacionalnog stila, kod naselja ″Polari″ blizak je postmoderni..., no većinu njegovih djela možemo okarakterizirati onim univerzalnim stilom sa bezbroj lica- stilom vremena kojem pripadaju i mjesta na kojem su nastali.
Nakon duge tišine, 2004. godine skrenula se pozornost javnosti na djelo arhitekta Čičin- Šaina uslijed uručivanja nagrade ″Viktor Kovačić″ za životno djelo u 2003. godini. Iste je godine Andija Čičin-Šain održao predavanje o svojem životnom radu u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci na inicijativu Udruženja arhitekata Rijeke.

Arhitekt Andrija Čičin-Šain preminuo je u osamdeset i devetoj godini života, 11. prosinca 2009. u Rijeci.

Vana Gović

 

Hommage Nicephoru Niepcu - Borislav Božić, izložba fotografija snimljenih camerom obscurom

HOMMAGE NICEPHORU NIEPCU
14.10. - 07.11.
izložba fotografija snimljenih camerom obscurom
Autor: Borislav Božić

U gotovo dvjestogodišnjoj povijesti fotografije, koliko je proteklo od najranijih eksperimenata do danas, od najranijih početaka do digitalne kamere, tek je najnovija tehnološka revolucija, ona s kraja dvadesetoga stoljeća, uzdrmala cijeli sustav, sve do samih temelja fotografije.

Odavna je već nepotrebno objašnjavati gotovo nepremostivu razliku u tehnologiji između „klasične“ i digitalne fotografije, kao što je, na primjer, nepotrebno objašnjavati razliku između gramofonske ploče i CD-a.
No važno je podsjetiti da je prijeloman tehnološki obrat posve poništio nekadašnju podjelu na kemijsku „svjetlopisnu“ (fotografsku) sliku i na elektronske vizualne medije.
Digitalizacija je u svega nekoliko godina postigla da se mnogima ranija „fotografska“ vremena već čine pretpotopnima!

Ono što je zauvijek prepušteno povijesti samim prestankom života stiče posve novi tretman.

Zato Božićeva već višegodišnja posvećenost korijenima fotografije i  rad s camerom obscurom ima posebno značenje, koje nikako ne bi mogao imati u preddigitalno doba.
» više o izložbi

 

Slike vremena - Retrospektivna izložba povodom 115. godina Fotokluba Zagreb

SLIKE VREMENA
18.09. - 10.10.
Retrospektivna izložba povodom 115. godina Fotokluba Zagreb

Obljetnička izložba koja obuhvaća 125 fotografija autora - članova Fotokluba Zagreb, nastalih od tridesetih godina prošloga stoljeća do danas prvi puta je postavljena u Muzeju Grada Zagreba 2007. godine.
Povijest Kluba datira od samih početaka sličnih asocijacija u svijetu. Fotoklub "Zagreb" upisan je u registar fotografskih amaterskih organizacija 1892. godine, pod okriljem Društva za umjetnost i obrt, istodobno primjerice kada je u Londonu osnovan Linken Ring, engleska foto-grupacija orijentirana prema umjetničkim dometima u fotografiji.
Izložbu koncepcijski prati bogato ilustrirana fotomonografija s radovima iz zbirke Fotokluba Zagreb. Osnovana 1970. godine, zbirka danas broji gotovo 8.000 unikatnih fotografija 360 autora i proglašena je spomenikom kulture.

 

ČARI TALIJANSKE MODE 1951. - 2000.

ČARI TALIJANSKE MODE 1951. - 2000.
23.07. - 15.09.
Zbirka Fondazione Sartirana Arte (Pavia)

Otvorenje izložbe 23.07. u 20.00 sati

Izložba se priređuje u suradnji sa zakladom Sartirana Arte iz talijanskog grada Pavie, osnovane s nakanom za očuvanjem primjera vrijedna talijanskog obrta, posebno talijanske mode. Obuhvaća autentične odjevne ženske predmete nastale od 1950. do kasnih 90-ih, koji pokazuju kako su talijanski kreatori u zadnjih pedeset godina XX. stoljeća stvorili i stvaraju fenomen zvan talijanska moda. Bit će izložene Versaceove, Armanijeve, Moschinove, Valentinove i kreacije drugih poznatih talijanskih modnih kreatora.

Visoka moda u Italiji počela je 1949. kada su sestre Fontana izradile vjenčanicu za predstavnicu visokoga talijanskog društva Lindu Christian. Nakon toga u Rim počinju dolaziti hollywoodske glumačke zvijezde opčinjene talijanskom modom, a u početku 60-ih, odnosno 70-ih u Italiji se osniva studij visoke mode i od tada talijanski dizajneri i uvelike utječu na razvoj svjetske mode.

Muzej Mode u Castello Sartirana kraj Pavije, pod vodstvom Giorgija Fornija, prikupio je impozantnu zbirku od nekoliko stotina vrhunskih ostvarenja najpoznatijih talijanskih dizajnera druge polovice XX. stoljeća i već je dosad pokazao publici u brojnim stranim muzejima.
» više o izložbi

 

STOTINU GODINA HRVATSKE UMJETNOSTI IZ ZBIRKI CRNOGORSKIH MUZEJA

STOTINU GODINA HRVATSKE UMJETNOSTI IZ ZBIRKI CRNOGORSKIH MUZEJA
30.06. - 18.07. 2009.
Otvorenje izložbe 30.06. u 19.00 sati

Autor izložbe: Ljiljana Zeković

Izložba je ostvarena na inicijativu Zajednice Crnogoraca Primorsko goranske županije prikazuje najbolja i u Hrvatskoj uglavnom nepoznata djela najpoznatijih i najboljih hrvatskih umjetnika iz zbirki Umjetničkog muzeja i Muzeja kralja Nikole u Cetinju.

Od sedamdesetih godina devetnaestog do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća nastaju sedamdeset i dva odabrana djela, uglavnom slike u ulju na platnu, ali također i sužen ali reprezentativan izbor moderne hrvatske skulpture i grafike

Najveća su reklama izložbi imena već slavnih hrvatskih slikara i kipara, koji su odavno uvršteni u najuži izbor nacionalne umjetnosti - Ferda Quiquereza, Vlaha Bukovca, Celestina Medovića, Ivana Rendića, Emanuela Vidovića, Ignjata Joba, Otona Postružnika, Milivoja Uzelca, Borisa Dogana, Ede Murtića, Josipa Diminića i drugih.

Izložbu je koncipirala ugledna crnogorska povjesničarka umjetnosti Ljiljana Zeković, ravnateljica Umjetničkog muzeja u Cetinju, u suradnji s kustosima Muzeja grada Rijeke.
Osnovna je namjera bila otvoriti hrvatskim ljubiteljima umjetnosti zaboravljenu riznicu nacionalne umjetnosti.

Izložba podsjeća na veze starijih hrvatskih umjetnika s crnogorskim dvorom i na egzotičnost mlade crnogorske kneževine privlačne i suzdržanome Ferdu Quiquerezu, kao i plenerističkoj i impresionističkoj prštavosti Vlaha Bukovca i Celestina Medovića, kao i minucioznom realizmu Ivana Rendića. Krug hrvatskih dvorskih umjetnika kneza Nikole moglo bi se nazvati i svojevrsnim fenomenom.
No uz  slikovitost starijih majstora, potaknutih crnogorskom egzotičnošću, izložba predstavlja i dostojan izbor djela novijih hrvatskih majstora, od kojih su neki radovi doista među njihovim najboljima ostvarenjima, potvrđujući time reprezentativnost zbirke od kojih su neka djela prisutna i u muzejskim postavima, a druga pohranjena daleko od očiju javnosti, u spremištima crnogorskih muzeja. Upravo se ovom izložbom u Muzeju grada Rijeke ova djela prvi put prikazuju hrvatskoj javnosti.
» više o izložbi

 

MEĐUNARODNI DAN MUZEJA 18. 05. 2009.

MEĐUNARODNI DAN MUZEJA 18. 05. 2009.

Putovanja - edukativno-kreativna radionica za djecu
4. - 15. 5. radionica, 18. 5. u 18.00 sati završna izložba sudionika
Fotografska i filmska slika u promicanju turizma - predavanje, projekcija, izložba 18. 5. u 19.00 sati

I ove godine Muzej grada Rijeke 18. svibnja obilježava Međunarodni dan muzeja, niz događanja  kojima se šira javnost upoznaje s radom muzejsko-galerijskih institucija. Manifestacija se razlikuje od ostalih muzejskih promotivnih akcija i time što su prigodna organizirana događanja osmišljena tako da aktualiziraju neku društveno i strukovno relevantnu temu. Ove godine međunarodna muzejska zajednica razmatra suradnju između dviju djelatnosti, muzejske i turističke, a provodi se pod nazivom Muzeji  i  turizam.
Muzej grada Rijeke organizira edukativno-kreativnu radionicu za djecu pod nazivom Putovanjai predavanje Fotografska i filmska slika u promicanju turizmapopraćeno
projekcijama filmova, izložbom fotografija, razglednica, turističkih vodiča i drugog ilustrativnog materijala.

Kreativna radionica Putovanja u sklopu izložbe Merika - Iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku od 1880. do 1914.

 Radionica je tematski vezana uz izložbu Merika - Iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku od 1880. do 1914. Zamišljena je kao putovanje kroz postav izložbe i povijest Rijeke, jedne od  iseljeničkih luka. Cilj joj je približiti pojavu iseljavanja, povijesni kontekst te samu atmosferu putovanja prekooceanskim iseljeničkim brodom, ali i osvrnuti se na putovanje uopće, putovanje nekada i danas. Time se nadovezuje i na pojam turizma kao oblika putovanja s obzirom da je turizam tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana muzeja.
Radionica je koncipirana u dva dijela: obilazak izložbe uz stručno vodstvo Muzeja te kreativni dio u kojem se tema obrađuje kroz likovno izražavanje i igru. Likovni dio sastoji se u oslikavanju, kaširanju, i ukrašavanju predmeta vezanih uz putovanje, prije svega kofera, kovčega i baula izrađenih od kartona po uzoru na one koji su se nekada koristili na putovanjima, s naglaskom na korištenju raznih likovnih tehnika i eksperimentiranju s različitim materijalima. Igra Putovanje varijanta je društvene igre u kojoj je ploča karta svijeta, figure prekooceanski brodovi, a cilj dolazak u željenu luku. Svaka točka tog puta donosi karticu s pitanjem o izložbi odnosno temi iseljavanja ili nekom njenom aspektu, a napredak na putu ovisi o znanju igrača i o tome koliko su pažljivo pratili vodstvo izložbom, ali, kao i u svakoj igri, i o sreći. S obzirom da se ne igra individualno već u manjim grupama dolazak u luku odnosno na cilj ovisi i o timskom radu.
Voditeljica: Mirna Kutleša, akademska slikarica
Trajanje radionice: 4.-15. 05.
Završna izložba:    18. 05.  Međunarodni dan muzeja
Uzrast polaznika:   2.-6. razred
Grupe: do 15 učenika 

Predavanje, projekcija, izložba: Fotografska i filmska slika u promicanju turizma 

Autori: Ervin Dubrović i Sabrina Žigo

Već prije isteka 19. stoljeća počine se na Kvarneru snažnije razvijati turizam, a gotovo istodobno počinje se razvijati i turistička propaganda.
Već se 1890.-ih pojavljuju i vrlo slikovite (često i obojene) razglednice Rijeke i obližnjih gradića, koji izgradnjom prvih hotela i elegantnih kupališta sve više poprimaju turistička obilježja. Uz razglednice i fotografije, sve se više izdaju i turistički vodiči, no pojavljuje se i novi medij - kinematografija.
Prvi su kinematografi u naš kraj stigli već 1896., svega nekoliko mjeseci nakon pariške praizvedbe. Prvi su "kinematografski tehničari" koji su stigli u naš kraj, suradnici braće Lumiere, ujedno bili i proizvođači i prikazivači, pa su snimali i odmah prikazivali prve ovdašnje "žive slike".
Do nas su stigli samo naslovi njihovih kratkih filmova - Bura na moru kod Opatije (1898.), Korzo u Rijeci (1899.), Na vodama kvarnera (1902.), Plaža u Crikvenici (1903.).
Uz iznimku porinuća St. Istvana (1912.) u brodogradilištu Danubius, prvi se sačuvani filmovi pojavljuju tek 1920.-ih godina (zapisi o d Annunziju u Rijeci), a već su tridesetih godina podosta česti kratki turistički filmovi u obliku izravne propagande ili "žurnala".
Žurnali zapravo imaju ulogu televizijskog informativnog programa i prikazivači su ih dužni davati kao "predigru" igranom programu.
Priča o ranoj turističkoj propagandi mogla bi se započeti s modernizacijom tiska, što prije svega znači pojavu kvalitetne i široko rasprostranjene kromolitografije (litografije u boji) i  tiskarski reproducirane fotografske slike. To se doba zaključuje sa zlatnim dobom kinematografije, nadomak premoći koju televizija osvaja već početkom1960.-ih.

 

PIEDINA - ŽELJKO JANČIĆ ZEC

PIEDINA - ŽELJKO JANČIĆ ZEC
2. - 24. travnja 2009.

Rođeni Riječanin (1969.), Željko Jančić Zec diplomirao je na Visokoj školi za umjetnost u Amsterdamu (Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten), smjer fizički teatar. Usmjeren je prema multidisciplinarnom umjetničkom izričaju i djelovanju: bavi se fotografijom, slikarstvom, kazalištem i filmom. Redoviti je predavač izvedbenih umjetnosti u zemlji i inozemstvu. Do sada je imao dvadesetak samostalnih  te sudjelovao na isto toliko skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Slovenija, Italija, Austrija i Nizozemska). Živi i radi na relaciji Rijeka - Beč - Salzburg - Amsterdam.

Seriju fotografija Piedina Željko Jančić Zec snimao je od 2002. do 2005. u nekoliko europskih i u jednome južnoameričkom gradu - Beču, Firenci, Lisabonu, Rijeci i Montevideu, te na otoku Rabu. Kao domišljajna abrevijatura, naslov Piedina Jančićeva je kovanica od talijanskog piede (noga) i Bepina, imena vremešne susjede obiteljske kuće na Rabu, od milja zvane teta Bepina. Naime, glavni i jedini motiv dvadesetak crno-bijelih digitalnih fotografija Piedine su noge, obuvene ili bose. Na njima je autor, s nedvosmislenim konotacijama, iznurenim staračkim nogama otočanke supostavio one koje su živjele (vele)gradskim životom.
Suprotno dinamici današnjih gradova, potonje je redovito fotografirao u trenucima otklona, predaha, zastoja, odmora, dokolice, zagovarajući gotovo nedopustivi urban leisure, kako je uostalom naslovio svoju drugu istodobnu seriju fotografija srodne tematike.
Na gradskim Piedinama  muškarci i žene sjede ili nogu prekriženih na koljenima, ili s obje noge na podu, oslonjene, ispružene, opuštene. Jančić zahvaća noge ispod koljena, kadrirajući  s krupnim planom i fokusom na stopalima. Najčešće prizor sačinjava jedan par, katkad u njega ulazi i drugi, čime se impliciraju međusobne veze i odnosi. Prvenstveno ga i zanima asocijativna razina snimljenog, ne izvedbena, tehnička i estetička (umjetnička), a kompozicija je posljedično rezultat najboljeg kaptiranja intendirane stvarnosti.
Inverzijom uobičajene pozornosti na čovjeka (s lica na stopala), Jančić je namjeravao aktivirati zanimanje za pojedinca u suvremenom društvu, neovisno o bilo kojem backgroundu. Skretanjem pogleda na antipod - stopala, izdvojio je njihova vlasnika ili vlasnicu iz mase, a promatranjem detektirao slojeve identiteta personalizirajući ih do određene granice. Prema njemu, noge su naše zatomljeno, skriveno drugo lice koje tijekom života podnosi najveći teret tijela, o čemu svjedoče smežurani Bepinini listovi, ali i sam autor, vokacijom performer. Nogama, poručuje Zec među ostalim, možemo otići u bilo koji kutak Zemlje, pa će se oni koji ga iole poznaju složiti da naznake pikarskog u Piedini sadrže i ponešto autobiografskog.

 

HINA MATSURI - JAPANSKI FESTIVAL LUTAKA

HINA MATSURI - JAPANSKI FESTIVAL LUTAKA
4. - 13. ožujka 2009.
Organizatori: Odjel za kulturu Grada Rijeke u suradnji s veleposlanstvom Japana i Muzejom grada Rijeke

 

POVIJESNE VRIJEDNOSNICE RIJEKE I SUŠAKA

POVIJESNE VRIJEDNOSNICE RIJEKE I SUŠAKA
(iz fundusa Muzeja)

16. prosinca 2008. - 21. veljače 2009.
Autorica izložbe: Milica Trkulja

Na riječkom području prva dioničarska društva djeluju u XVIII stoljeću a prve sačuvane dionice Muzej čuva iz 1882. godine. Te stare dionice kao sastavni dio Numizmatičke zbirke, vrlo su dekorativne, tiskane u onodobnim poznatim grafičkim kućama u Budimpešti, Trstu, Milanu, Zagrebu, Rijeci i Sušaku. Većina ih je tiskana dvojezično, trojezično rijetko na četiri jezika, zavisno od sastava dioničara kao i od upravno - političke pripadnosti grada. Pored obilježja i simbola Rijeke i Sušaka dionice sadrže potpise  nekadašnjih poznatih  gospodarstvenika, nazive novčarskih zavoda, tvrtki i djelatnosti koje su ih izdavale, valute koja je bila u opticaju itd. Bez sumnje to su dokumenti koji čine sastavni dio gospodarske povijesti  našeg grada svrstavajući ih u zanimljiv dio kulturne baštine.

 

 

KALENDAR 2008.

 

MERIKA - ISELJAVANJE IZ SREDNJE EUROPE U AMERIKU 1880. - 1914.

MERIKA - ISELJAVANJE IZ SREDNJE EUROPE U AMERIKU 1880. - 1914.
10. prosinca 2008. - 20. lipnja 2009.
Autor: Ervin Dubrović

Osnovno je polazište izložbe činjenica da je u velikoj mjeri još neistražena i neuočena važnost Rijeke kao iseljeničke luke, iz koje je početkom dvadesetoga stoljeća iselilo u SAD više od tri stotine tisuća žitelja Srednje Europe.

Iseljenici nisu Riječani - najviše je odavde iselilo Mađara, Slovaka, Nijemaca, Rumunja i Rusina.

Zato je jedino u okviru istraživanja emigracije iz širokih područja Srednje Europe moguće sagledati ulogu riječke luke, jedne od deset najvećih europskih iseljeničkih luka s početka dvadesetoga stoljeća.
Isto je tako za nas važno i što je bilo s Primorcima i Hrvatima.
Koji su njihovi tokovi, u kojim se lukama ukrcavaju i kamo odlaze.

utevi prema brojnim europskim lukama, isprva prema Genovi, a poslije sve više prema Le Havreu, Southamptonu, Liverpoolu, pa čak i Bremerhavenu i Hamburgu, otkrivaju neobičnu "gipkost" iseljeničkog ustroja prijevoznika i posrednika - željeznice, brodara, luka, agenata...
Tema emigracije iz Europe u Ameriku posljednjih je godina iznimno plodonosna - otvoreno je više muzeja i izložbi emigracije, u Austriji, Njemačkoj i Italiji, te su napisane brojne knjige.

Neke s namjerom da prikažu nacionalne aspekte iseljevanja, neke da prikažu opće aspekte europske emigracije, a neke s namjerom da razlože američku sliku useljavanja.

Ova izložba i cjelokupni projekt prvi daje cjelovitu sintezu srednjoeuropske emigracije te ukazuje na složenu tehnologiju i razvijen ustroj koji omogućuje prekooceansko iseljavanje milijuna iseljenika, te ukazivanjem na ljudske sudbine izabranih iseljenika.

Ustroj iseljavanja i iseljeničke sudbine - osnovne su i glavne teme ove izložbe, koje joj daju i određene antiteze i određenu ravnotežu.

Organizacija iseljavanja (agenti, brodari, luke, željeznica, banke) nasuprot sudbinama pojedinih iseljenika prikazano je odvojeno - kao odnos racionalnog i iracionalnog. Uz govor podataka i statistike koji govori o razmjerima i organizaciji iseljavanja, izložene su i pojedinačne priče, o poznatim i običnim iseljenicima.
» pogledajte online izložbu

 

STEPHAN LUPINO - Izbor iz fotografskog opusa u Muzeju grada Rijeke STEPHAN LUPINO
Izbor iz fotografskog opusa u Muzeju grada Rijeke
6. studeni - 29. studeni 2008.

Lupino je već godinama izrazito izložen medijima - i kada sâm snima fotografije i kada ima intervjue na televiziji ili se pojavljuje u reality showu. Uvijek iznova uspijeva izazivati posebno zanimanje javnosti. A njegove se izložbe postavljaju u uglednim muzejskim prostorima.

Unatoč čestim dolascima u Rijeku, dijelom i u potrazi za novim modelima, Lupino još nikad ovdje nije priredio svoju izložbu.

Unatoč više od dva desetljeća Lupinova rada, od sredine osamdesetih do danas, bilo bi neumjesno priređivati mu - "retrospektivu". Ipak je riječ o fotografu u punom naponu, koji se upravo posljednjih godina prilično mijenja i dopunjuje svoj davno izgrađen lik modnog i erotskog fotografa.

Lupino je fotograf kojega mnogi doživljavaju kao svojevrsnog "estradnoga radnika" pa ga se zato i ne može shvaćati isključivo kao - fotografa. Robustan, prodoran i poduzetan, svojedobno nije mnogo dvojio o tome da se iz Varaždina zaputi u New York kao ni da se, nakon punoga desetljeća uspjeha, iz New Yorka zaputi u Zagreb. 

Lupino dobro zna da nema ničega što bi se moglo mjeriti s dojmljivošću i upečatljivošću ljudskoga tijela i lica. I herojskog i patničkog, i zdravog i bolesnog. Sva ljepota i sva ružnoća svijeta - radost i tuga, kao i strava i požuda, dadu se izraziti prikazom ljudskog tijela. Bilo ono lijepo ili ružno, smiješno ili tužno, i tijelo, kao i izraz lica i pogled djeteta mogu najizravnije i najsažetije govoriti o svijetu kakav jest i kakav bismo željeli da bude.

A Lupinov fotoaparat ne odriče se ni lijepoga ni ružnoga, ni radosti ni patnje; snima i likove nestvarnih, nedodirljivih božica i žena iz muške mašte. A snima i neopisivo mučne i zastrašujuće nakazne prikaze - gotovo se uvijek koristeći tijelom kao jedinim motivom.

 

ZNANOST U SVEMIRU

ZNANOST U SVEMIRU
Izložba fotografija u organizaciji Centra vizualnih umjetnosti Batana iz Rovinja
Autor: Virgilio Giuricin
1. listopada - 25. listopada 2008. 

Od prvih odlazaka u svemir 1962. godine fotografija je nezaobilazno "oko koje sve vidi". Mnogi od prizora  snimljeni za tih ranih pohoda postali su amblematske slike koje još i danas izazivaju divljenje. Unatoč brojnim velikim otkrićima što su se dogodila u dugoj povijesti čovječanstva, istraživanja svemira i nadalje spadaju u najveće ljudske domete.

Ne može se zaobići činjenica da je već preko pola stoljeća "svemirske fotografije" dalo fotografiji novu perspektivu i bitno utjecalo na opću spoznaju svijeta.

Fotografski zapisi svemira, ostvareni tijekom svemirskih znanstvenih istraživanja, omogućili su svim stanovnicima zemlje da vlastitim očima vide ono što su prije njih "uživo" vidjeli tek malobrojni.

Uz američke astronaute u misiji nazvanoj Esperia (po grčkom nazivu za Apeninski poluotok) , kao europski i talijanski predstavnik sudjelovao je i talijanski astronaut Paolo Nespoli, koji je bio član ekipe STS-120,  koja se Space Shuttleom Discovery uputila do Međunarodne svemirske stanice.

Njegovo su sudjelovanje zajednički organizirali Europska svemirska agencija i Talijanska svemirska agencija, kao europski i talijanski doprinos projektu Međunarodne svemirske stanice.

Izložba od stotinjak fotografija o Misiji Esperija iz dokumentacije je  NASA-e (američke Nacionalne zrakoplovne i svemirske uprave) iz Hustona, a snimili su je znameniti fotograf Gabriel Rigon i Nasini "kućni" dokumentaristi.

Unatoč naglašenoj dokumentarnosti kojom je praćena misija, od ranih priprema i obuke ekipe astronauta do lansiranja i svemirskih zbivanja, brojne fotografije iskazuju nesumnjiv  senzibilitet kojemu ovoga puta i nije bio potreban naglašeno "autorski" pristup, nego više divljenje razvoju znanosti, ljudskim mogućnostima i - svemirskim dostignućima.

 

REKLAMA U RIJECI 1890. - 1940.

REKLAMA U RIJECI 1890. - 1940.
Autorice izložbe: Milica Trkulja i Nada Sabljić 
11. rujna - 31. listopada

Izložba na temu pola stoljeća reklame u Rijeci započinje u doba sazrijevanja novinske reklame i litografskog plakata. Početak je određen simboličkim činom: predavanjem o važnosti reklame što ga na poziv riječkih trgovaca u ožujku 1890. drži kustos Trgovačkog muzeja u Beču.

Izložba iznosi povijesni pregled najzanimljivijih tiskarskih i litografskih ostvarenja u razdoblju od pola stoljeća u kojem se, unatoč nepromijenjenoj tehnologiji, bitno mijenja stilski izričaj - od klasicizma i secesije do moderne reklamne ilustracije.

O važnosti i učinku dobro sročene reklamne poruke, s dopadljivim likovnim rješenjem,  sugestivnim tekstom i kvalitetnim proizvodom koji stoji iza nje, nije se dvojilo ni u počecima reklamiranja ni danas.

Zasebna je i netipična cjelina razvojni i promidžbeni napor poduzetne farmaceutske kuće - Laboratorija Alga - koja svoj uspjeh najviše zasniva na izvanredno osmišljenoj reklami i komunikaciji sa širokim tržištem, pomoću koje su dva ljekarnika mali ljekarnički laboratorij razvila do ugledne tvrtke s poslovanjem na hrvatskom, južnoslavenskom i europskom tržištu.

Laboratorij Alga tri desetljeća uporno ustraje na raznovrsnoj medijskoj komunikaciji s razgranatom mrežom trgovaca i s najširim krugom potrošača.
» pogledajte online izložbu

 

KRALJEVSKA KOLEKCIJA - Nikša Stančić - ViletinA

KRALJEVSKA KOLEKCIJA
Nikša Stančić - ViletinA
04. rujna - 24. rujna

Kraljevska kolekcija je samostalna izložba splitskog modnog dizajnera Viletine, kojom će autor predstaviti 10 jedinstvenih modela. Svaki je od njih samostalno umjetničko djelo izrađeno od spužve, slame, papira i drugih vrlo lomljivih materijala, što cijelom pothvatu daje neobičnu umjetničku vrijednost s iznimnim vizualnim efektom.

Autor već niz godina radi kao umjetnički kreator koji je svojim posebnim stilom privukao pozornost publike i stručne kritike. Sudjelovao je u nizu revija, modnih performancea i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

 

HRVATSKA NA POVIJESNIM PANORAMSKIM FOTOGRAFIJAMA

HRVATSKA NA POVIJESNIM PANORAMSKIM FOTOGRAFIJAMAGostovanje Muzeja grada Zagreba
Autori izložbe: Miljenko Smokvina i Slavko Šterk
10. lipnja - 06. rujna

Izložba Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama  sastoji se od 58 fotografskih povećanja nastalih iz izvornih panoramskih fotografija i razglednica datiranih većinom oko 1900., no obuhvaća razdoblje od 1860. pa sve do 1930. godine.

Na izložbi je zastupljeno pet tematskih blokova: Zagreb, Sjeverna Hrvatska, Istočna Hrvatska, Središnja Hrvatska i Jadranska Hrvatska s podtemama: Istra, Hrvatsko primorje (Kvarner), Dalmacija s otocima.

Danas pod pojmom panorama najčešće zamišljamo prizor nekog atraktivnog krajolika ili neku impresivnu gradsku vedutu, no nekad je taj pojam bio prije svega vezan uz scenografiju (bile su to oslikane pozadine na pozornici) i uz slikarstvo, a potom je stupio i u fotografiju.

Panoramska fotografija je snimak koji obuhvaća širok pogled na krajolik ili unutrašnjost nekog prostora, obično s većim kutem nego što ga ima objektiv. Neki kažu da je to fotografija s vidnim kutom od barem 100 stupnjeva - zato su panoramske fotografije obično uske i dugačke.

Najjednostavnije i najčešće panorame snimaju se običnim fotoaparatom i normalnim objektivom i to tako da se fotoaparat zaokreće u vodoravnoj ravnini i panoramu eksponira u više dijelova koji se slože u jednu cjelinu.

 

GRADITI DA BI SE RUŠILO - Prvi svjetski rat okom riječkog fotografa, časnika austrougarske vojske

GRADITI DA BI SE RUŠILO
Prvi svjetski rat okom riječkog fotografa, časnika austrougarske vojske
CONSTRUIRE PER DISTRUGGERE
La Grande Guerra nelle fotografie di un ufficiale dell'Esercito austroungarico
Gostovanje Civici Musei di Storia ed Arte - Civico Museo di Guerra per la Pace Diego de Henriquez iz Trsta
Autor: Francesco Fait
20. svibnja - 20. lipnja

Izložba je postavljena je sa željom da se javnosti pokaže materijal prikupljen i sačuvan u arhivu Gradskoga muzeja rata za mir u Trstu. (Civico Museo di Guerra per la Pace Trieste). Riječ je o zbirci fotografija koje na preko tisuću dvjesto pozitiva govore o životu regimente austrougarske vojske, na Istočnoj fronti, od mjeseca studenoga 1915., objektivom koji prati svaku promjenu lokaliteta na bojištu do kraja ljeta 1918. Fotografije bi mogli podijeliti na dvije skupine: ratne i mirnodopske fotografije.

Prvu skupinu čine one na kojima su prikazana mjesta gdje se regimenta utaborila i gdje je povremeno i ratovala. Prikazuju vojnike i časnike u rovu, ili kada marširaju, rade, jedu i odmaraju se (ali i dramatične situacije tijekom napada), prikazuju susrete i veze s ljudima iz ostalih regimenti austrougarske vojske ili njezinih njemačkih saveznika, a katkada i susret s neprijateljskim postrojbama, u trenutku zarobljavanja ili pronalaženja mrtvih tijela, po završetku sukoba.

Fotografije koje bismo mogli nazvati mirnodopskima, iako su i one snimljene za vrijeme rata, sastavni su dio dnevnika. Fotograf ovjekovječuje tisućljetna stabla i šume, prikazuje naseljena mjesta i potpuno zabačene zaseoke, prikazuje građane i seljake pojedinačno ili udružene u obiteljske zajednice tijekom društvenih okupljanja.

Autor fotografija je Michele Chiachich, vojni časnik, koji je u listopadu 1918. godine unaprijeđen u čin majora, tek nekoliko mjeseci prije raspada Austrougarske. Rođen je u Rijeci 1879., a 1920., nakon što je u poslijeratnoj Austriji pokušao nastaviti vojnu karijeru, seli se u Opatiju, na Kvarner koji je postao talijanskim, a potom, 1944., u Trst gdje i umire 1966.

 

VOJVOĐANSKOM GRAŽDANSTVU U SUSRET - Gostujuća izložba iz Muzeja Vojvodine

VOJVOĐANSKOM GRAŽDANSTVU U SUSRET
Gostujuća izložba iz Muzeja Vojvodine
08. svibnja - 07. lipnja

Kao središta gospodarskog, političkog i kulturnog razvoja, gradovi Vojvodine modernu su i urbanu fizionomiju stekli početkom 19. stoljeća. Tome su znatno pridonijele određene povlastice Bečkog dvora, koje su omogućile njihov razvoj na načelu unutarnje samouprave. Početkom 19. stoljeća u gradovima se osnivaju brojne manufakturne radionice, kao začeci industrije u Vojvodini. Tako će se ubrzo izdvojiti najjača gospodarska središta: Novi Sad, Subotica, Pančevo, Vršac, Veliki Bečkerek (današnji Zrenjanin), Kikinda, Sombor, Sremska Mitrovica, Zemun i dr.

Gospodarski razvoj gradova davao je snažan poticaj razvoju građanstva. Ovaj društveni sloj postat će nosilac naprednih ideja i osnova novoga društvenog i duhovnog razvoja. Prema europskim uzorima, ustanovit će nov sustav vrijednosti i stil života. U to vrijeme gradovi stječu europsko ruho,  gradska jezgra oplemenjuju se stilskom arhitekturom i reprezentativnim javnim zgradama. Stjecište srednjega građanskog staleža postaju čitaonice, kasina, kazališta, dobrotvorna, pjevačka i sportska društva, ali i saloni pojedinih istaknutih intelektualaca. U modi je bilo fotografiranje u poznatim atelijerima gradskih fotografa te izrada portreta u formatu posjetnice koji su postali nov oblik komunikacije u građanskim krugovima. Prestižnim se smatralo učenje stranih jezika, kupnja svečanih haljina u Beču ili Pešti, kao i odmor u poznatim europskim banjama (Karlsbad, Marienbad, Rohič i dr.) odakle su se slale litografirane anzihtskarte. Građanski način života očitovao se ne samo u javnom, već i u svakodnevnom, obiteljskom životu i u uređenju neposrednoga životnog prostora. U interijeru je postojao savršen sklad između namještaja (koji je gotovo obvezno bio stilski), boje zidova, zavjesa i uporabnih predmeta. Obvezan dio interijera građanske kuće bio je salon - mjesto okupljanja ukućana i gostiju. Tu se zbivao društveni život građanske obitelji.

Ovom izložbom želimo istaknuti odlike graždanskog deržanija i živlenija u Vojvodini od kraja 18. do prvih desetljeća 20. stoljeća, koje su, usprkos desetljetnim težnjama da budu potisnute i bačene u zaborav, do danas ostale nepisana pravila ponašanja i ophođenja među građanskom klasom. Sada ih ponovno otkrivamo i nanovo im se divimo.

 

RIJEKA NAKON 3. SVIBNJA 1945. - Fotografije ruševina i obnove

RIJEKA NAKON 3. SVIBNJA 1945.
Fotografije ruševina i obnove
u suradnji s Udrugom antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke
29. travnja - 31. svibnja 2008. 

Ovom dokumentarnom izložbom fotografija želimo prikazati kako je izgledala Rijeka netom nakon oslobođenja 3. svibnja 1945. godine. Naime, Rijeka i Sušak pretrpjeli su tijekom Drugog svjetskog rata velika razaranja. Industrijske zone i pojedine gradske četvrti oštećene su kako u savezničkom bombardiranju, tako i tijekom riječke bitke. Ipak najveća razaranja izvršile su njemačke snage prilikom povlačenja pred jedinicama 4. armije JA. Nakon povlačenja preko Rječine, njemačke su jedinice porušile sve mostove između Sušaka i Rijeke, razorile postrojenja u riječkim tvornicama i uništile gotovo u potpunosti operativnu obalu u sušačkoj i riječkoj luci.

Odmah po oslobođenju, građani Sušaka i Rijeke organizirali su raščišćavanje ruševina, obnovu tvornica i pojedinih gradskih četvrti. Započeli su radovi na osposobljavanju riječke i sušačke luke, izgradnji mostova preko Rječine, a Tvornica papira započela je s radom već 7. svibnja 1945.
» pogledajte online izložbu

 

RINO GROPUZZO - PHOTOGRAPHS - sklad i suglasje graničnih prostora

RINO GROPUZZO - PHOTOGRAPHS
sklad i suglasje graničnih prostora
22. travnja - 6. svibnja

Fotografije Rina Gropuzza pokrivaju prilično raznoliko područje medija. Prije svega modna, reklamna i erotska, Rinova fotografija od prvih izložbenih nastupa plijeni pažnju svojom atraktivnošću. Spoj različitih motiva koji je, likovnim jezikom govoreći, predstavljen tako da glorificira ljepotu forme i boje, bez obzira da li je na fotografiji jagoda, jabuka, mak, golo žensko tijelo, stara istarska zgrada, šaš, mondeni automobil, jedrilica ili šal... Iza prvih utisaka, pokrivenih skladom i uobičajeno pedantnim tretmanom, iza vrsnosti korištenja tehnologije, iza preciznosti, obično stoji, kao skriveni tekst potka humora, odnos ravnoteže među oprekama sadržaja, poneka mala podvala dobrom građanskom ukusu, igranje na rubu dopuštenog.

Ova je izložba dvostruko podcrtana kao izložba žena, cvijeća i voća. Dinamična, bujna, glasna, ali svakako i odmjerena, u skladu je s već dobro poznatim autorskim rukopisom Rina Gropuzza.

 

LICA SUPUTNIKA - Fotografije Ranka Dokmanovića i radovi iz Psihijatrijske bolnice Rab

LICA SUPUTNIKA
Fotografije Ranka Dokmanovića i
Radovi iz Psihijatrijske bolnice Rab
18. ožujka - 12. travnja

To je jedna u nizu izložbi koje je ovaj umjetnik poklonio svome gradu. Ovaj put je tema inspirirana ljudima-suputnicima.

Na posebno suptilan način Ranko Dokmanović oslikava život, zaustavlja ga u trenutku, pokazuje u izrazu misli i osjećaja. Izloženo je ukupno četrdesetak fotografija. Izložbu  tematski prate i radovi Udruge za rehabilitaciju i resocijalizaciju osoba sa duševnim smetnjama, koja djeluje pri Psihijatrijskoj bolnici Rab.

Tijekom izložbe, 26. ožujka 2008. godine, održano je predavanje dr. sc. don Ivan Grubišić sa temom iz ciklusa autorovih predavanja i knjiga: "Čovjek nadasve".

 

WILLY - Zlatne godine filmskog plakata

WILLY - Zlatne godine filmskog plakata
13. ožujka - 19. travnja 2008.

Za posjetitelje riječkih kinematografa godinama je bilo gotovo misteriozno ime Willy koje se ponosno isticalo na velikome reklamnom panou kina Partizan, današnjemu Teatro Fenice.

Guglielmo Stipanov, poznatiji kao Willy ili Vili, crtač filmskih panoa i plakata, rođen je u Rijeci 1922. godine,  gotovo je cijela njegova obitelj umjetnički nadarena pa više Stipanova živi od slikarstva i, povremeno, od glazbe.

Upućeniji su filmofili znali da je Willy Riječanin, ali to je uglavnom bilo sve što su znali. No autor im i nije bio osobito važan; više su ih zanimali poticajni prizori njegovih panoa koji su, u doba još nevelikih i gotovo stidljivih reklama, atraktivno najavljivali najnovije filmske hitove. A Willy ih je slikao desetljećima.

Postoje brojni plakati što ih je od kasnih pedesetih do kasnih sedamdesetih radio za Moravu film iz Beograda i katkad za Croatia film iz Zagreba.

Zbirka od četrdesetak prikupljenih plakata većina je ostvarenih, a najvjerojatnije se i približila konačnom broju ostvarenja. Iako je poneki Willyjev plakat ostao nepotpisan, pa bi mu se mogao pridodati još pokoji, u katalog i na izložbu ipak smo uvrstili samo potpisane plakate iz privatne kolekcije i fundusa Muzeja grada Rijeke.

Vještina i lakoća crtanja i slikanja likova i portreta prepoznatljivim ilustratorskim ukusom pedesetih godina, koji ustraje u tradicionalnomu realističkom oblikovanju, uglavnom su obilježili sve Willyjeve plakate i učinili ih prepoznatljivim i zapaženim.
» pogledajte online izložbu

 

LAZER LUMEZI - Metafora o nakitu

LAZER LUMEZI
Metafora o nakitu
7. ožujka - 5. travnja 

Na otorenju izložbe, uz autora Lazera Lumezija i Ervina Dubrovića, ravnatelja Muzeja grada Rijeke, sudjelovat će i Darko Glavan, viši kustos Muzeja Mimara.

Lazer Lumezi Jedan je od rijetkih autora koji ulaze u svijet primijenjene umjetnosti savršeno poznavajući sve tajne zlatarskog i filigranskog zanata. Perfekcija izrade jedna je od značajki njegova nakita: sjajno vladanje matrijalom i namjerno stupnjevanje dovršenosti plohe, pridonosi izuzetnim realizacijama organski oblikovanog nakita, u kojima autentične prirodne elemente suprostavlja onima izvedenim u metalu.

Počevši od prvih radova osamdesetih do danas, Lumezi eksperimentira reljefnom površinom i svim varijantama plohe: od plitkih jetkanih rejefnih ukrasa do grubljih zadiranja u plohu, sve do razlomljenih površina kojima stvaruje dinamičnu igru svijetla i sjene, često dopunjenu patiniranjem. Eksperimentira poznatim i novootkrivenim tehnikama, primjenjujući na recentnim primjercima nakita i postupke koji nisu svojstveni obradi metala.

Lumezi se tijekom godina pozicionira kao jedan od vodećih autora na području izrade nakita, a osnivanjem vlastitog atelijera, te otvaranje atelijera javnosti uspijeva privući cijeli niz sljedbenika.

Lazer Lumezi, rođen 2.veljače 1945. u Skadru. Od ranog djetinjstva u Zagrebu. Studirao književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1963.-1966.), a zatim pravo. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1971. godine. Paralelno sa studijemuči i usavršava zlatarski i filigranski obrt kod Fridriha Široke te samostalno otvara zlatarski obrt 1972. Obrt napušta 1980. otkada se samostalno i profesionalno posvećuje izradi unikatnog nakita, restauriranju te izradi replika originalnog tradicijskog nakita i elemenata nošnje za Etnografski muzej u Zagrebu, Etnografski muzej u Splitu, za potrebe Sinjske alke te za viteško društvo Kumpanja iz Blata na Korčuli. Samostalno izlaže od 1985. Član je ULUPUH-a (Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti). Godine 1996. osnovao je u kojem zainteresirane podučava tehnikama oblikovanja nakita. Radi u Zagrebu, Tkalčićeva 53.

 

LUMS - Likovnom umjetnošću mijenjamo svijet

Manifestacija
LUMS - Likovnom umjetnošću mijenjamo svijet
7. veljače do 8. ožujka

organizatori: Škola za primijenjenu umjetnost u Rijeci, Primorsko goranska županija i Agencija za školstvo

U Muzeju grada Rijeke održati će se povodom manifestacije izložba radova predškolske djece, te učenika osnovnih škola, srednjih škola i studenata, kao i izložba likovnog umjetnika koji u svojim radovima vizualizira ovogodišnju zadanu likovnu problematiku. Također će se održati savjetovanje i kreativne likovne radionice za studente, odgajatelje, učitelje razredne nastave, likovne pedagoge i povjesničare likovne umjetnosti. Radionice će se održati 12., 19. i 26. veljače i 4. ožujka s početkom u 17 sati.

Cilj ove manifestacije je da pokaže postignuća na području likovnog stvaralaštva i važnost modernog pristupa u stjecanju likovnog obrazovanja.

Ove godine je tema Očuvanje zavičajne baštine <Ča-kaj>. Kulturna baština dio je našeg nasljeđa i njeno očuvanje trebalo bi biti brigom svih nas. Temeljni cilj jest razvoj stvaralačkog i kritičkog odnosa učenika prema osnovama zavičajne baštine, što uključuje razumijevanje osnova zavičajne književne i likovne baštine te reinterpretacija književnog djela kroz likovna područja pomoću likovnog jezika.

 

NOĆ MUZEJA 2008.

NOĆ MUZEJA 2008.
25. siječnja
od 20.00 do 01.00 sati

20.00   -   Dobrodošlica
21.30   -  Pusti i Mesopusti - izložba fotografija Branka Kukurina

Sudjeluju:

Žejanski zvončari
Grobnički dondolaši
Pivači Novljanskoga kola Novljanski mesopustari
Kastafski pusni judi i
Udruga prijatela ruž, grozja i vina Belica, Kastav
» pogledajte video snimku

 

PUSTI I MESOPUSTI

PUSTI I MESOPUSTI
15. siječnja do 2. veljače

Dokumentarno-umjetnička izložba o autentičnim pokladnim tradicijama sjevernoga Jadrana, na četrdesetak fotografija velikoga formata prikazuje dio narodnog stvaralaštva koje je na ovim prostorima najočuvanije. Od Žejana do Kastva, Grobnika, Grižana pa do Novog Vinodolskog djeluju raznovrsni tipovi zvončara, maškara, krabunosa, dondolaša i mesopustara, no svi sa zajedničkom potrebom da se  pročiste od svih nevolja iz  prošle godine te da se zabave i provesele. Za vrijeme poklada sve je dozvoljeno, sve su zabrane srušene i može ih se  izvrgnuti ruglu i sprdnji. Autor, Branko Kukurin, ovom se izložbom iskazuje u dvostrukoj ulozi etnologa-istraživača i fotografa koji iskzuje svoj osobni odnos prema tim tradicijama. Branko Kukurin godinama proučava i dokumentira poklade na sjevernojadranskom području, pa ova izložba nije prikazivanje , već presjek pokladnih u našem zajedničkom suvremenom življenju.

 

KALENDAR 2007.

ZDRAVKO BREGOVAC - RETROSPEKTIVA ARHITEKTONSKOGA OPUSA


ZDRAVKO BREGOVAC - RETROSPEKTIVA ARHITEKTONSKOGA OPUSA

od 13. prosinca 2007. do 31. siječnja 2008.

Na izložbi se može razgledati 25 panoa sa slikama najznačajnijih Bregovčevih radova, te sažeti izbor njegovih originalnih nacrta.

Bregovac je jedna od mitskih ličnosti hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeća. Projektirao je izložbene paviljone, muzeje, vile, no preselivši se u Opatiju krajem pedesetih, među prvima shvaća da je glavna tema nadolazećega vremena turistička arhitektura, a to prije svega znači veliki hotelski kompleksi. Stoga se među rijetkima tome posvetio i jedini usko specijalizirao.Njegova je nesporna osobna zasluga uspjeh i ugled novoosnovanog Opatija-projekta koji u  desetak godina uspona postaje najugledniji biro za projektiranje hotela i turističkih "pogona" u zemlji - do početka sedamdesetih i Bregovčeva odlaska u riječki Atelje za arhitekturu i urbanizam a-051.

Mnogi se Bregovčevi raniji projekti, nastajali od sredine pedesetih do potkraj šezdesetih, čine kao školski primjeri moderne, "kockaste" arhitekture, nastale po pravilima velikih pionira. Teško je u njima naći osobnu izražajnu crtu, ali zato više u prilog osebujnog arhitektonskog osjećaja govori njegova širina zahvata, prostorni razmjeri te bitno unaprijeđena funkcionalnost i udobnost. Nezaobilazni su i hoteli koji su svojom samosviješću i agresivnošću prema okolnom prostoru izazivali najviše prigovora, među kojima je "ogledna" velika kocka opatijskog Ambasadora i hotel Marina u Mošćeničkoj Dragi, s mediteranskim odjecima očitim u kvadratičnom tlocrtu i prostoru oblikovanom oko velikoga unutarnjeg dvorišta.

Zdravko Bregovac će u svakom slučaju, unatoč velikoj i katkad rutinskoj produkciji njegova atelijera, ostati zapamćen kao arhitekt koji je svojim projektima bitno unaprijedio oblikovanje modernih turističkih hotela na Jadranu. Neka su od njegovih ostvarenja već odavna učvrstila svoje mjesto u najbiranijem izboru hrvatske arhitekture druge polovice dvadesetoga stoljeća.


POGLEDI NA GORSKE PREDJELE KVARNERSKIH OTOKA

POGLEDI NA GORSKE PREDJELE KVARNERSKIH OTOKA
12. prosinac - 28. prosinac 2007.

Organizator: Javna ustanova Priroda ,Prirodoslovni muzej, PGŽ

Izložbe fotografija gorskih predjela kvarnerskih otoka sadrži dvadesetak fotografija krajobraza gorskih predjela kvarnerskih otoka te karakteristične flore i faune. Izložba se organizira povodom Međunarodnog dana planina.

Tema Međunarodnog dana planina 2007. godine, usredotočena je na klimatske promjene, pod krilaticom Suočavanje s promjenama: Klimatske promjene u planinskim područjima (Facing Change: Climate Change in Mountain Areas). Tema izložbe uklapa se u temu Međunarodnog dana planina, jer su gorski predjeli kvarnerskih otoka nerijetko izloženi buri i posolici, na velikim površinama obešumljeni do kamene podloge, a nadolazeće klimatske promjene mogle bi dovesti do daljnjih procesa erozije preostalog oskudnog tla i još jačeg pustošenja (dezertifikacije) krajobraza.


RIJEKA I RIJEČANI SNIMLJENI 28. LISTOPADA 2007. U PODNE

RIJEKA I RIJEČANI SNIMLJENI 28. LISTOPADA 2007. U PODNE
27. studeni - 10. prosinca 2007.
Izložba fotografija
Stanko Abadžić,  Egon Hreljanović,  Zdravko Kopas , Dragutin Barac, Nina Božanić,  Ranko Dokmanović,  Aleksandar Tomulić, Petar Fabijan, Branko Jani Kukurin, Dražen Šokčević, Bojan Bonifačić, Voljen Grbac, Mirko Žorž, Ljiljana Marinski, Silvano Ježina, Istog Žorž, Dragan  Karlo Došen, Vedran  Roškić, Livio  Andrijić i Borislav Božić.                         

Organizator: Fotoklub Rijeka

Fotografije su nastale kao posljedica druženja riječkih snimatelja na Fotografskom doručku u organizaciji Fotokluba "Rijeka", a u sklopu  projekta "Fotografija sad i ovdje". Dvadeset riječkih fotografa okupilo se u Galeriji Kortil 28. listopada u 10.00 sati na zajedničkom doručku. Tijekom druženja i obilatog objeda koji je sponzorirala pizzerija "Kokolo" otkrivena je tema i snimateljski zadatak. Svi okupljeni fotografi u podnevnoj minuti napravili su po šest snimaka na temu "Rijeka i Riječani". Snimateljska sloboda odražavala se u potpunoj mogućnosti odabira  motiva u okviru zadane teme. Kao ograničavajući faktor u ovom slučaju se pojavljuje broj snimaka -  samo šest, i vrijeme snimanja, a to je podnevna minuta. Znači, svaki autor imao je vrijeme od 10.00 sati za doručak, druženje s drugim fotografima, te da promisli i da se odluči gdje će biti u podne i što će ispričati u šest snimaka  na temu Rijeke i Riječana. Radionica je provedena po ideji Borislava Božića, predsjednika Fotokluba "Rijeka".


LABIRINTI - Karlo Zavacki

LABIRINTI - Karlo Zavacki
14. studeni - 24. studeni 2007.

Organizator: Poljska kulturna udruga
Izložba upriličena povodom obilježavanja Dana nezavisnosti Republike Poljske 11. studenog.

Izložba likovnih i mehaničkih superlabirinata Karla Zavackog predstavlja dva ciklusa: Laboratorij apsurdaLabirinti. Labirinti su fenomen koji kroz povijest plijeni maštu ljudi. Svi superlabirinti su dostupni za rješavanje, predstavljaju zanimljiv likovni materijal konstrukcionizma, a spadaju istovremeno u sam vrh enigmatsko-zagonetačkih dosega u svijetu.
Karlo Zavacki rođen je 6.2.1942 godine u Derventi, BiH, porijeklom Poljak. U Zagrebu živi od 1983. godine. Do sada je imao trinaest samostalnih i šezdesetak grupnih izložbi.


TRSATSKO SVETIŠTE U ZBIRKAMA MUZEJA GRADA RIJEKE

TRSATSKO SVETIŠTE U ZBIRKAMA MUZEJA GRADA RIJEKE
25. 10. - 28. 12. 2007.

Muzej grada Rijeke u svojim zbirkama čuva raznorodnu građu s temom, motivom i posvetom Svetištu Majke Božje Trsatske. Brojni su načini  kako Svetište Majke Božje Trsatske zaslužuje biti prezentirano. Kao skladna arhitektonska cjelina crkve, franjevačkog samostana i kapele  zavjetnih darova,  kao bogata riznica umjetničkih slika vjerskog sadržaja, prebogata knjižnica i čuvaonica podataka  o dugoj tradiciji i  prisutnosti  franjevačkog reda na našem tlu.

Izložba  'Trsatsko svetište u zbirkama Muzeja Grada Rijeke', kako joj ime kaže, tek je doprinos cjelokupnom sagledavanju uloge svetišta u narodu koji štuje kult Majke Božje, prikazan i ilustriran isključivo eksponatima iz  našeg muzejskog fundusa. Izložena  građa, specifičnog je  vjerskog, nabožnog  karaktera i nevelikog obima, pa izložbu držimo odličnom prigodom da pokažemo  građanima Rijeke što  dosad posjedujemo,  a obraćajući se  temom prilagođenom  i vjernicima pozovemo ih da ponekom osobnom dragocjenošću  poput molitvenika, nabožne slike, krunice i sl. dodatno obogate Zbirku devocionalija.
» pogledajte online izložbu


TVORNICA PAPIRA RIJEKA

TVORNICA PAPIRA RIJEKA
11. 10. - 08. 12. 2007.

Tvornica papira je od svog osnutka svjedok i sudionik nastajanja i razvitka Grada, pogotovo njegovog istočnog dijela. Osnivanje manufakturne proizvodnje papira u Rijeci pada u razdoblje kada je Rijeka zbog tadašnjih političkih prilika u Evropi bila gospodarski potpuno osiromašena. I u takvim teškim političkim, gospoda5rskim i socijalnim prilikama pojavio se čovjek koji je imao poduzetničkog duha i hrabrosti da Rijeku pokrene iz gospodarskog mrtvila. Bio je to Andrija Ljudevit Adamić osnivač manufakturne proizvodnje  papira u Rijeci. Zapošljavala je 21 radnika, a za usporedbu Krupp je 10 godina kasnije u Essenu zapošljavao samo 11 radnika. Za samo nekoliko godina od manufakture prešlo se na industrijski način proizvodne, a Tvornica je 1833. godine zapošljavala je 80 radnika. Prvi parni stroj u Hrvatskoj i na Balkanu počeo je s a radom u Tvornici papira Rijeka. Njezini novi vlasnici, Smith i Meynier od samog početka ulagali su ogroman kapital u njezin razvoj i modernizaciju. Proizvodili su vrlo kvalitetan papir koji je osvajao najviša odličja na najvećim smotrama u svijetu. Prodavao se na svim kontinentima u 50 zemalja svijeta. I nakon drugog svjetskog rata u njezine pogone i modernizaciju se puno ulagalo. Njezini strojevi radili su punim kapacitetom. Po proizvodnji cigaretnog papira bila je na drugom mjestu u Evropi. Kroz 180 godina neprekidne proizvodnje Tvornica je proživljavala i teške trenutke. Ratovi, poplave, požari i gospodarske krize, znali su Tvornicu dobrano uzdrmati, ali su je njezini vlasnici novim financijskim ulaganjima  iznova osposobljavali  za daljnji rad.

 Tvornica je othranila mnoge generacije radnika s područja Grobnika i Trsata. Ti su radnici i njihove obitelji bile privržene Tvornici. U njoj su radili otac, sin, kći i tako iz generacije u generaciju.

Vrijedi spomenuti da je Tvornica papira dugi niz godina prije drugog svjetskog rata opskrbljivala grad Sušak električnom energijom iz svoje elektrane.

I na kraju uvijek će ostati nepoznanica, da li je Tvornica nakon 180 godina neprekidnog rada morala obustaviti proizvodnju? U Hrvatskoj teško da će se naći tvornica sa tako dugim stažem. Na žalost u Rijeci se nisu pojavili neki novi Adamić, Smith i Meynier.
» pogledajte online izložbu



ISTOG DUŠKO ŽORŽ:  FOTOIMPRESIJE 2007.

4. 10. - 20.10. 2007.

Dinamična aktivnost Istoga Duška Žorža, fotografa i snimatelja-kroničara brojnih riječkih kulturnih događanja pri kraju ove godine rezultira izlaganjem svojevrsnog , fotografija što ih je snimio , kada je obavljajući razne narudžbe skitao gradom i putovao Likom i Dalmacijom, ne obraćajući pažnju na dokumentarnost nego privučen izražajnošću pojedinih prizora.

Uočavao je pritom poneku zanimljivu pojedinost, detalj arhitekture, izvlačio poneku vizualnu dosjetku ili naglašeno stiliziranu i dekorativnu kolorističku atrakciju, a isto je tako snimao i panoramu Rijeke u neobičnoj izmaglici.

Izložbu od šezdesetak fotografija prati video projekcija popraćena glazbom, s nizom pokreta kostimiranog i maskiranog modela u svojevrsnom kontrastu sa slikovitim pojedinostima i prizorima svakodnevice.


JADRAN LAZIĆ - Gostujuća izložba fotografija u organizaciji Foto Galerije Lang iz Samobora


JADRAN LAZIĆ - RETROSPEKTIVA
Gostujuća izložba fotografija u organizaciji Foto Galerije Lang iz Samobora
04. rujan - 29. rujan 2007.

Muzej grada Rijeke i Foto Galerija Lang predstavljaju fotografije Jadrana Lazića, profesionalnog fotografa koji trenutno živi u Los Angelesu i surađuje s mnogim visokotiražnim časopisima, poput Glorije, Playboya, Cosmopolitana i drugih. Ovo mu je prva samostalna izložba, kojom autor želi prikazati izbor svojih najkvalitetnijih reporterskih  radova - od ranih fotografija sa početka njegove karijere, preko onih iz arhiva SIPA-PRESS u Parizu, sve do njegovog novijeg opusa iz Hollywooda. Izložba je temeljena na približno 120 fotografija, podijeljenih u dvije cjeline: 1)Glamur (pretežno opus iz Hollywooda) i 2) dokumentarna i reporterska fotografija.
» opširnije o izložbi


ŽIČARSTVO IZ SLOVAČKE - DROTÁRSTVO ZO SLOVENSKA


ŽIČARSTVO IZ SLOVAČKE - DROTÁRSTVO ZO SLOVENSKA
Izložba iz Považskog Muzeja u Žilini, Slovačka
21.08. - 01.09. 2007.

Muzej grada Rijeke započeo je suradnju s  Považskim muzejom iz Žiline u Slovačkoj, koji nam se prvi put predstavlja sa svojom jedinstvenom zbirkom, ustanovljenom 1940. godine sa ciljem ponovnog otkrivanja i preporoda žičarskog obrta nakon gotovo 250 godina zaborava. Na izložbi su prikazani tradicionalni obrtnički proizvodi, ali i djela suvremenih umjetnika koji su se prihvatili žičarskog zanata - 149 uporabnih i ukrasnih predmeta, poput okvira za slike, krletki, vješalica, figura od žice i mnogih drugih.

Izložba je postavljena povodom 100-te obljetnice najvećeg iseljavanja Slovaka koji su odlazili u svijet trbuhom za kruhom, uglavnom iz luke Rijeka, te povodom obilježavanja Dana slovačke kulture koje organizira Matica slovačka Rijeka za proslavu državnog praznika Republike Slovačke - Dana Ustava.

Pokrovitelji izložbe su: Považski muzej Žilina iz Slovačke, USZZ - Ured za iseljene Slovake iz Slovačke, Grad Rijeka, Savjet za nacionalne manjine u RH, Matica slovačka Rijeka, Matica slovačka iz Slovačke, Muzej grada Rijeke, Primorsko-goranska županija, Predstavnik slovačke nacionalne manjine u PGŽ, Veleposlanstvo SR u Zagrebu.
» opširnije o izložbi


DRŽAVA OČEVA - SINOVI MAJČINI

OČEVA DRŽAVA - MAJČIN SIN
Hans i Otto Gross, Siegmund Freud i Franz Kafka, Ante Polić i Janko Polić Kamov
Od 12. lipnja do 17. kolovoza 2007.

Izložba su koncipirali stručnjaci iz Landesmuseuma Joanneum i Pravnog fakulteta Sveučilišta Karl Franzen iz Graza u suradnji s Muzejom Grada Rijeke.
Osim na vječnom generacijskom sukobu izložba je zasnovana i na antitezi totalitarizma i anarhizma, društvenih stega očeva i težnje avangardnih sinova za slobodom i rušenjem društvenih normi.
Očevi, časne, namrgođene i bradate sjedine, konzervativni čuvari poretka, uvijek su u sukobu s razbarušenim golobradim mladcima, sklonim razbarušenom životu, upoznavanju svijeta i  odbacivanju društvenih stega.
Izložba podsjeća i na začetke rasizma 20. stoljeća, najstravičnijega izraza totalitarizma. Jedan je od odabranih otaca planirao kaznene kolonije na udaljenim jadranskim otocima - koje je htio napučiti Ciganima i drugima, otpadnicima društva.
» pogledajte online izložbu


DAN MUZEJA - 18.5.2007.


MEĐUNARODNI DAN MUZEJA - 18.5.2007.

Muzej grada Rijeke sa zadovoljstvom Vas poziva da zajedno provedemo Međunarodni dan muzeja.

19 sati
Pozdravna riječ uz Međunarodni dan muzeja

GRAD KASTAV U MUZEJU GRADA RIJEKE
Udruga prijatela ruž, grozja i vina Belica iz Kastva i kastavski bačvar Lino Jugo

Otvorenje izložbe Kastavske kartulini iz zbirke Ivice Nemeca i Muzejske zbirke Kastavštine

Nastup ženske klape Kastav

21 sat
Otvorenje izložbe
SEDMERO RIJEČKIH FOTOGRAFA IZ SEDAMDESETIH
Đoko Milekić, Borislav Ostojić, Ljiljana Sundać-Zuanni, Andrea Zuanni, Krešimir Pavić, Rudolf Zambelli, Blagoj Marinski
Nastup rock-grupe Sjekire

22 sata
GLAZBENI FINALE
Ženska vokalna skupina Lira
Neven Franjić, glasovir


KASTAFSKE KARTULINI


KASTAFSKE KARTULINI
Od 18. svibnja 2007.

Izložba Kastafske kartulini na razglednicama prikazuje povijest ovog drevnog grada od kraja 19. stoljeća do početka II svj. rata. Izložba okuplja osamdesetak razglednica Kastva, iz privatne zbirke Ivice Nemeca, te iz fundusa Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.

Najstarije razglednice datirane su krajem 19. stoljeća što govori o njihovom prilično ranom pojavljivanju s obzirom na europske metropole (1891./1892.), a najmlađi izlošci izrađeni su sredinom 20. stoljeća. Razglednice su sadržajno zanimljive licem i naličjem, vizualnim odrazima grada na aversu, kao i znakovima reversa, poštanskom markom, žigom te tekstualnim zapisima pojedinaca, emocionalnim podsjetnicima mjesta i vremena.

Razglednice su dokumentarni, komunikacijski pa i propagandni medij života određenog prostora u proteklih stotinjak godina. Aktiviraju putovanje kroz vrijeme, prostor, ljudska lica, kompleksne mijene kulturno povijesnog mozaika.


SUOČAVANJA - SEDMORICA IZ SEDAMDESETIH

SUOČAVANJA - SEDMORICA IZ SEDAMDESETIH
Izložba riječkih fotografa - Milekić, Ostojić, Zuanni, Sundać, Zambelli, Pavić, Marinski.
Od 18. svibnja do 6. lipnja 2007.

Tek je u posljednje desetljeće započelo sustavno istraživanje moderne riječke fotografije.
Nakon prve izložbe  - Suočavanja koja je prikazala profesionalne i danas vrlo aktivne riječke fotografe srednje generacije, ova izložba prikazuje rad nekih od najpoznatijih fotografa amaterskog pokreta čiji je rad već posve zaokružen i pripada povijesti.
Iako je mahom riječ o crno bijeloj fotografiji prvi su se od njih ambiciozno okušavali i u boji, a teme su im posve urbane, to je već beat i rock generacija, a živi i neposredni ulični prizori glavno im je zanimanje.


MIROVNA KONFERENCIJA U PARIZU 1947.

MIROVNI UGOVOR IZMEĐU FNRJ I ITALIJE
od 3. svibnja do 6. lipnja 2007.
Autor izložbe: Mladen Grgurić

Ove godine navršava se točno 60 godina od potpisivanja Ugovora o miru u Parizu 1947. godine između vlada FNRJ i Republike Italije. Mirovna konferencija u Parizu bila je prva etapa u rješavanju spornih pitanja između dviju država, koja je okončana nakon 30 godina potpisivanjem Osimskih sporazuma 1975. godine. Bez obzira na ozračje u kojem je započela s radom Mirovna konferencija u Parizu i činjenicu da su obje strane potpisnice izrazile nezadovoljstvo njezinim sadržajem, za nas je imala veliko značenje, jer je Međunarodna zajednica donekle ispravila pogrešku iz prošlosti i priznala da se veći dio otuđenog teritorija, ustupljen Italiji nakon I. svjetskog rata, ima vratiti Hrvatskoj i Sloveniji, tj. FNRJ.


NOVI MECENE- UMJETNIČKE KNJIGE TALIJANSKIH BANAKA

NOVI MECENE- UMJETNIČKE KNJIGE TALIJANSKIH BANAKA
Od 15.3. - 30.3. 2007. - I kat
Otvorenje izložbe: 15.3. 2007. u 19 sati.

Talijanske banke, u suradnji s Talijanskim Bankarskim Udruženjem već godinama promiču izložbu Novi Mecene, selekciju umjetničkih knjiga koje imaju za cilj istaknuti umjetničku i kulturnu važnost izdavaštva čiji katalog, od 1861.g. broji više od deset tisuća naslova. Na izložbi u Muzeju grada Rijeke, koja će biti postavljena u suradnji s riječkim odborom Društva "Dante Alighieri" i Odjelom za kulturu Grada Rijeke, biti će izloženo više od 400 knjiga koje predstavljaju opširnu sliku talijanske umjetničke kulture. Osim "modernih" izdanja, biti će predstavljeni anastatični primjerci starih kodeksa te knjiga od velike važnosti za povijest talijanske i europske kulture.


ZLATA LAURA MIZNER - retrospektiva fotografskog opusa

ZLATA LAURA MIZNER - retrospektiva fotografskog opusa
Od 8.3. - 30.3.2007. - prizemlje Muzeja
Otvorenje izložbe: 8.3. u 19 sati.
Autor izložbe: Dubravka Osrečki Jakelić
Muzej za umjetnost i obrt Zagreb i Muzej grada Rijeke

Laura Zlata Mizner(rođena u Novoj Gradiški 1909, a umrla u Rijeci 2004.) bila je profesorica fotografije u Školi primjenjenih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na brojnim međunarodnim izložbama i priredila dvije samostalne izložbe u Zagrebu, 1953. i 1958. Stekla je ugledni status majstora FIJP-a. Najpoznatije su njene fotografije iz pedesetih godina, te su zastupljene i na nedavnim retrospekcijama - Hrvatska fotografija od 1950. do danas (Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu 1993.) i Panorama (Hrvatski fotosavez) 1939.-1999.
Uz građu u Zagrebu, Muzej grada Rijeke je donacijom obitelji došao u posjed velike zbirke negativa i pozitiva od kojih će biti sačinjen izbor za projekciju na izložbi (prizori iz Primorja, naročito s otoka Krka i ciklus prizora iz egzotičnih krajeva svijeta-Egipat).


SOUND & VISION

26. siječnja 2007.  - 8. ožujka 2007.

SOUND & VISION

Izložba omota ploča i CD-a pop i rock glazbe, u organizaciji Društva za istraživanje popularne kulture iz Zagreba. Autori izložbe Branko Kostelnik, Vanja Babić, Željko Marcijuš.

Omoti gramofonskih ploča i CD-a pop i rock glazbe, a posebice oni najartificijelniji, oduvijek su privlačili pozornost publike i stručne kritike. Neki se od njih svrstavaju u red vrhunskih ostvarenja suvremene umjetnosti, a njihovim vrednovanjem i izlaganjem danas se bave brojne galerije. Najbolja dizajnerska rješenja omota potvrđuju da oni nisu samo sastavni dio popularne kulture već da su i važan segment suvremene umjetnosti. Riječ je o selekciji omota gramofonskih ploča druge polovice 20. st., a koji predstavljaju estetizirani i dizajnerski umjetnički proizvodi, te su utjecala na mnoge naraštaje ljubitelja pop i rock glazbe. Od ranih radova prvih omota rock ploča iz pedesetih, preko genijalnih uradaka gurua pop arta Andy Warhola za Rolling Stones i Velvet Underground, pa sve do visokoestetiziranih umjetničkih rješenje fotografa Serana. Kako su neki ove predmete doživljavali kao izraz , pojavilo se i dvojstvo pristupa - jednih koji omalovažavaju neelitnu, masovnu kulturu i drugih koje upravo privlači magična snaga komunikacije izdanja pop i rock glazbe.


Noć MUZEJA 2007.


26. siječnja 2007. od 21 do 24 sata

NOĆ MUZEJA 2007.
Muzej grada Rijeke i Rotary club Rijeka

21 sat
stručno vodstvo po gostujućoj izložbi Zavodeći umjetnošću - zbirka lepeza Gradskog muzeja povijesti umjetnosti iz Trsta

21.30

koncert pijanistice Sandre Klen, stipendistice Rotary cluba Rijeka
F. Chopin: Balada u as-duru, op 47. br. 3
W. Amadeus Mozart: Varijacije na glavnu temu
F. Chopin: Etida, op. 25. br.12, c-mol

22 sata

otvorenje izložbe Sound & Vision

izložba omota ploča i CD-a iz povijesti pop i rock-glazbe u organizaciji Društva za istraživanje popularne kulture Zagreb

22.30

nastup riječke rock-grupe Sjekire

23.30


nastup studenata Medicinskog fakulteta Barbare i Bernarde Ravnić. duo gitara
Leonhard von Call: Romanze
R. Schumann: Erster Verlust
talijanski narodni ples Tarantella
J. S. Bach: Invenzione
ruska narodna: Dvije gitare

Neven Franjić, glasovir
F. Chopin: Valcer u a-molu
A. L. Weber: Memory
F. Chopin: Fantaisie - Impromptu u cis-molu



TAMARA LONČAR - Tango bez tebe

od 18. siječnja do 23. veljače 2007.

TAMARA LONČAR - Tango bez tebe

Tamara Lončar je dosad gotovo nepoznato ime u fotografiji. Istina, njene fotografije kruže svijetom interneta i mnogi marljivi pretraživači fotografskih stranica interneta javljaju joj se iz svijeta i upozoravaju je na krađe i upotrebu
njenih fotografija za naslovnice raznih ilustriranih revija. Svakako je uvijek zanimljiva pojava novog umjetnika, pogotovo ako on ne dolazi iz očekivanog, umjetničkog kruga. Autoportreti su samo uvjetno portreti. Nije nipošto naglasak isključivo na licu i karakteru osobe, već prije svega na svojevrsnoj stilizaciji i ambijentalizaciji. Tražeći uvijek novu priču, unutar pomalo riskantnog otvaranja vlastite intime, Tamara u ovome ciklusu, u kojem je ujedno i snimatelj i model, iskazuje i kreativnost i visoki profesionalizam, posve neočekivan kad se ima na umu da je riječ o djevojci koja snima samo u slobodno vrijeme i bez ikakve <školske> i profesionalne pripreme.
Iako su radovi nastali posve spontano i neovisno o prigodi u kojoj se izlažu, uz baletnu predstavu Tango u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, nazvani su poticajnim naslovom Tango bez tebe. 

 

KALENDAR 2006.

 

ZAVOĐENJE UMJETNOŠĆU - Zbirka lepeza Gradskog muzeja povijesti i umjetnosti iz Trsta

 

21. prosinca 2006. - 24. veljače 2007.

ZAVODEĆI UMJETNOŠĆU - Zbirka lepeza Gradskog muzeja povijesti i umjetnosti iz Trsta

Ova izložba nastavak je suradnje s Muzejom grada Rijeke započete 2005. godine izložbom Trst - Sudbina luke i građana na razmeđu 18. i 19. stoljeća, a u sklopu projekta Adamićevo doba 1780.-1830.

Izložba Zavođenje umjetnošću predstaviti će bogatu muzejsku zbirku lepeza, predmete iznimne estetske ali i uporabne vrijednosti izrađenih u vremenskom razdoblju od 1720. do 1950.-ih.
» opširnije

 

 

Flora zaštićenih planinskih područja Primorsko-Goranske županije

 

12. prosinca 2006. - 13. siječnja 2007.

Flora zaštićenih planinskih područja Primorsko-Goranske županije

 


JADRANSKI FILATELISTIČKI SUSRETI

6. prosinca do 15. prosinca

JADRANSKI FILATELISTIČKI SUSRETI

Nacionalna izložba filatelije s međunarodnim sudjelovanjem

 


MLADEN BATORY - Izložba iz fundusa


21. studeni do 10. prosinca

Izložba iz fundusa

MLADEN BATORY

Izložba fotografskog opusa

 

 

8. studeni do 1. prosinca

LIKOVNOM UMJETNOŠĆU MIJENJAMO SVIJET

Izložba likovnih radova učenika osnovnih i srednjih škola

 


SVIJETLO I BOJA

20. listopada do 19 studeni

SVIJETLO I BOJA

Izložba fotografskih radova natječaja INA-e

 


SCENA I KOSTIM - Novi Sad


9. studeni do 30. studeni

Gostovanje u Muzeju grada Novog Sada

SCENA I KOSTIM

Retrospektiva Doriana Sokolića i Ružice Nenadović Sokolić

 




21. i 22. rujna

Skup sudionika Adamićevog doba

Okrugli stol, promocija monografija Doba modernizacije 1780.-1830. i Temelji moderne Rijeke 1780.-1830.

Muzej grada Rijeke
četvrtak, 21. rujna - 9 sati

Otvorenje skupa
Ervin Dubrović, Irvin Lukežić i akademik Petar Strčić

Izlaganja:

9.30 - 11.30 sati
Nada Šišul - Gospodarska politika Austrije i Rijeka u razdoblju 1780.-1830.
William Klinger - Adamić kao trgovac i poduzetnik u "doba velikih promjena"
Nenad Labus - Adamić, Kupski kanal i Lujzinska cesta
Ervin Dubrović - Adamićevo kazalište Irvin Lukežić - Tvorničar William Moline
Ljubinka Toševa Karpowicz - Gašpar Matković - riječki poduzetnik u doba liberalizma

12 - 14.30 sati
Dinko Zorović - Rijeka - brodograđevno i brodarsko središte
Miodrag Milošević - Vjerska i građanska snošljivost u sedam točaka
Theodor de Canziani Jakšić - Javna knjižnica u Rijeci
Lovorka Ruck - Glazbeni život Rijeke u Adamićevo doba
Vladimir Haklik - Johann Zajitz i riječki glazbeni život
Amir Muzur - Škrljevska bolest: analiza iz dvostoljetne perspektive
Nina Kudiš - Freske u malom salonu upravne zgrade Tršćansko-riječke privilegirane kompanije u kontekstu

suvremenoga venetskog slikarstva
Bože Mimica - Austrijska financijska politika na razmeđu 18. i 19. stoljeća

19 sati
predstavljanje monografske trilogije

ADAMIĆEVO DOBA 1780.-1830.
DOBA MODERNIZACIJE 1780.-1830.
TEMELJI MODERNE RIJEKE 1780.-1830.
Ervin Dubrović, Drago Roksandić, Malcolm Scott Hardy

Muzej grada Rijeke
petak, 22. rujna, 8.30 - 11 sati

Dragutin Roksandić - Adamić i višestruka lojalnost žitelja Ilirskih provincija
Michela Messina - Trst - sudbina luke i građana na razmeđu 18. i 19. stoljeća
Malcolm Scott Hardy - Adamićev London

Promocija poštanske marke u seriji Znameniti Hrvati
ANDRIJA LJUDEVIT ADAMIĆ
Duško Mustač, izvršni direktor Središte pošta Rijeka

Katamaran Novalja u riječkoj luci
u 11 sati

Završnica znanstvenog skupa i
promocija knjige Veselina Kostića
RIJEKA I OKOLICA U STARIM ENGLESKIM PUTOPISIMA
u izdanju izdavačke kuće Adamić
direktor Franjo Butorac i urednica Svjetlana Hribar

» opširnije

 


OSVJEŽI SJEĆANJE U MUZEJU GRADA RIJEKE


13. lipnja do 4 studeni

OSVJEŽI SJEĆANJE U MUZEJU GRADA RIJEKE

Akvizicije 2002.-2006. - zbirke, predmeti, umjetnička djela

 


NEGATIV - POZITIV - Drugi svjetski rat zabilježen fotografskom i filmskom kamerom


3.svibnja 2006. - 7. lipnja 2006.

NEGATIV - POZITIV -
Drugi svjetski rat zabilježen fotografskom i filmskom kamerom

Riječ je o gostujućoj izložbi Hrvatskog povijesnog muzeja iz Zagreba. Na izložbi je prezentirano 1 200 od 86 000 fotografija, odnosno 16 od 79 filmova, koje predstavljaju fond zbirke fotografija, filmova i negativa. Veliki broj fotografija ovom su izložbom prvi put prezentirani široj javnosti .Odabrane su obzirom na njihovu izvornost, autentičnost, dokumentarnost, izražajnost i likovnost. Snimali su ih amateri prema vlastim željama i sklonostima za bilježenjem trenutka čiji su sudionici bili, ali i vrsni majstori fotografskog zanata prema napucima propagandnih službi u okviru kojih su djelovali. Izložba je nadopunjena sa još 20 fotografija iz fundusa Muzeja grada Rijeke i 18 minutnim filmom Bitka za Rijeku.

 


Papirni teatar


6. travnja 2006. - 29. travnja 2006.

Papirni teatar

Papirni teatar nastao je u 19. stoljeću kao oblik omiljene kućne zabave, izvor ima u ljubavi povlaštenog, bogatog građanstva prema kazalištu. Njihova želja da omiljene predstave ožive u svojim domovima, ostavila je trajni umjetnički zapis.

Na izložbi je prikazano oko 180 originalnih grafičkih listova izrađenih u njemačkim tiskarama tijekom druge polovice 19. stoljeća na kojima su otisnute kazališne dekoracije (kulise, pozadina..) za izradu papirnog teatra. Uz grafike, izloženo je deset posebno izrađenih maketa sa kopirnim kulisama u izvornoj veličini.

 


Fernando Soprano - Djeca i jugo


9. ožujka 2006. - 31. ožujka 2006.

Fernando Soprano

Muzej za umjetnost i obrt preuzeo je 51 izložbenu fotografiju koje je snimio i izradio Fernando Soprano (1922., Dobrovac - 1977., Rijeka) 1998.godine, kao donaciju obitelji Soprano - supruge Ljubice i kćeri Adriane, fotografkinje iz Rijeke i sina Fernanda ml., novinara iz Zagreba.

Autorica izložbe Dubravka Osrečki Jakelić, voditeljica novije fotografije u zbirci MUO, odabrala je 48 fotografija iz donacije, nastalih u razdoblju od 1944. do 1974. godine. U opusu Fernanda Soprana ističe nekoliko tematskih i stilskih odrednica : luke, elemente nove objektivnosti i subjektivizma, te eksperimentalnu i portretnu fotografiju.

 

KALENDAR 2005.


NINOSLAV KUČAN - Retrospektivna izložba arhitektonskog opusa i promocija monografije


15. prosinca 2005. - 10. veljače 2006.

NINOSLAV KUČAN
Retrospektivna izložba arhitektonskog opusa i promocija monografije

» pogledajte online izložbu

 

 


9. prosinca 2005. - 8. siječnja 2006.

PLANINE - STIJENJE, FLORA I FAUNA

U organizaciji Primorsko-goranske županije, Županijskog zavoda za održivi razvoj i prostorno planiranje; Prirodoslovnog muzeja Rijeka i Muzeja grada Rijeke, 9. prosinca 2005., u 12 sati, u prostorijama Muzeja grada Rijeke, bit će otvorena izložba stijenja i fotografija planinske flore i faune pod nazivom "Planine - stijenje, flora i fauna". Izložba sadrži dvadesetak fotografija planinske flore i faune uz izloške karakterističnog stijenja iz planinskih predjela Primorsko-goranske županije. Izložba se organizira povodom Svjetskog dana planina.

 


ANTE ŠKROBONJA - iz fundusa


1. prosinca 2005. - 31. siječnja 2006.

ANTE ŠKROBONJA
Iz fundusa

Izložba umjetničkih fotografija doniranih Muzeju grada Rijeke

 


LUMS 2005 - Likovnom umjetnošću mijenjamo svijet - revijalna godišnja školska manifestacija



10. studenog - 6. prosinca 2005.

LUMS 2005
Likovnom umjetnošću mijenjamo svijet - revijalna godišnja školska manifestacija

Izložba je otvorena radim danom od 10-13 i 16-19 sati, te subotom od 10-13 sati.

Program manifestacije "LUMS 2005":
(sva predavanja počinju u 18 sati)

Utorak, 15. studeni 2005.
Primjena računala na satu likovne kulture u razrednoj nastavi
Voditeljica: Đurđica Pilepić

Četvrtak, 17. studenog 2005.
Rad s nestrukturiranim materijalima
Voditeljice: Vesna Ropac i Nataša Pavletić-Pavlin
Rad s glinom
Voditeljice: Vilinka Grlaš i Rosanda Cincibuk

Srijeda, 16. studeni 2005.
Materijal kao poticaj u radu
Voditelji: Zrinka Kralj, Sanja Polić, Ines Milčić, Nina Bačić, Tomica Grubiša

Srijeda, 23. studeni 2005.
Rad s vunom - filcanje
Voditeljica: Nada Ivančić

 


HRVATSKI SVJETIONICI - Izložba fotografija


15. rujna - 30. rujna 2005.

HRVATSKI SVJETIONICI
Izložba fotografija pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske

> opširnije o izložbi

 

 


8. rujna - 28. listopada 2005.

RIJEČKA NUMIZMATIKA I NOVCI NA POVIJESNOM TLU HRVATSKE
Numizmatičke izložbe Julijana Dobrinića i Bože Mimice

» pogledajte online izložbu

 


7. srpnja - 12. kolovoza 2005.

RINO GROPUZZO
Više lica Playboyeva fotografa - monografska izložba

 

IVO MARENDIĆ - Retrospekcija


15. lipnja - 15. srpnja 2005.

IVO MARENDIĆ
urednik, karikaturist i humanist - retrospekcija

 


Adamićevo doba


30. ožujka - 29. lipnja 2005.

ADAMIĆEVO DOBA

Andrija Ljudevit Adamić (Andrea Lodovico Adamich, Rijeka 1766. - 1828.), trgovac i poduzetnik, projektant i graditelj, poticatelj gospodarskog i kulturnog razvoja, čovjek je velikih dosega, prijatelj mnogih uglednika, moćnih političara i vojskovođa.
Osnivač je i vlasnik brojnih manufaktura (likera, jedara, konopca, papira, stakla), brodovlasnik i posjednik niza kuća i imanja. Kao graditelj (1790-ih je "građevinski kancelist" riječkoga gubernija) i poticatelj kulturnoga i društvenog života, svim silama nastoji na preobrazbi Rijeke u moderan grad. Adamić je vizionar, svjestan nužnosti brza napretka. To je čovjek bečkoga odgoja i europskih veza (govori i poznaje šest jezika - hrvatski, talijanski, engleski, francuski, njemački i latinski!), a kao uspješan poduzetnik i trgovac ima snažan utjecaj u međunarodnim političkim i trgovačkim krugovima.
» opširnije
» pogledajte online izložbu

U sklopu projekta održati će se izložbe i brojne manifestacije s ciljem komunikacije s najširom publikom, te otkriti ključno vrijeme preokreta, kada je feudalizam radikalno potisnut građanskim društvom i industrijskom revolucijom.

30. ožujka - otvorenje izložbe Adamić
- otvorenje gostujuće izložbe Museo civico di storia e arte, Trst
14. svibnja
(od 20 - 24 h)
- povodom međunarodne akcije "NOĆ MUZEJA", Muzej grada Rijeke organizira druženje i razgledavanje izložbe Adamićevo doba pod vodstvom kustosa i autora izložbe
18. svibnja
(u 20 sati)
- Johann Zajitz i glazba Adamićeva doba
Druženje povodom Međunarodnog dana Muzeja i prvo predstavljanje glazbe "riječkog Straussa", zaboravljenog autora brojnih valcera
» opširnije
   
Petar Fabijan - Izložba fotografa Novog lista - reportaže i portreti iz 3. maja


1. ožujka - 19. ožujka 2005.

PETAR FABIJAN
Izložba fotografa Novog lista - reportaže i portreti iz 3. maja

"3. dimenzija". Crno - bijele fotografije Petra Fabijana, ciklus s motivima Brodogradilišta 3. maj (2002.), kruže novinarskom, dokumentarnom fotografijom natopljenom autorskim, intimnim fluidom. Fotografija se realizira kao subjektivna reportaža u određenom vremenu i mjestu s prepoznatljivim protagonistima "radnje". Referentima - djelatnicima, sekcijama broda i sekvencama za/otvorenih hala, te akterima - okom fotografa, okom promatrača. Snimke iz donjeg rakursa, pomaknutih kuteva, vješto memoriranje kadrova preklapanja i osobnih izreza, interpoliranje izmjenom objektiva, slučajna montaža neopaženih trenutaka konstruiraju estetski uvid u situaciju. Probrane sekvence, nekad vrckave, rjeđe nadrealne, "opipavaju" stvarne pojave, simulirajući životnost i dinamičnost priče koja se odvija iza tehnificiranog pojma brodo - gradnje.

 


TALIJANSKI KONCENTRACIONI LOGORI U HRVATSKOM PRIMORJU 1941.-1943. I VARŠAVSKI GETO


27. siječnja - 27. veljače 2005.

TALIJANSKI KONCENTRACIONI LOGORI U HRVATSKOM PRIMORJU 1941.-1943. I VARŠAVSKI GETO

Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeka i Udruga antifašističkih boraca i antifašista Opatija te opatijska gimnazija Eugen Kumičić pokrenuli su projekt pod motom Dani sjećanja - dani upozorenja u povodu obilježavanja 60. godišnjice oslobođenja Auschwitza 27. siječnja 1945. godine. Taj je dan određen za sjećanje na holokaust i sprječavanje zločina protiv čovječnosti.
Pokrovitelji manifestacija su Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka. Tim povodom u Muzeju grada Rijeke, suorganizatoru manifestacije, bit će postavljene dvije izložbe: Talijanski koncentracioni logori u Hrvatskom primorju 1941.-1943. i Varšavski geto.
Na izložbi Talijanski koncentracioni logori u Hrvatskom primorju 1941.-1943. bit će izloženi originalni dokumenti, fotografije i predmeti koji svjedoče o represalijama i teroru talijanskih okupacijskih vlasti na anektiranom teritoriju Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
Izložba Varšavski geto na 16 fotografija, koje je kriomice snimio njemački vojnik Joe Heydecker, prikazuju svu patnju i užas kroz koji su prolazili Židovi smješteni u dijelu grada oko kojega je bio podignut tri metra visok zid, a pred svim je ulazima postavljena straža. U taj skučeni prostor Nijemci su nagurali 500.000 Židova iz Varšave i drugih dijelova Poljske i Njemačke, izloživši ih laganom umiranju od gladi i epidemija.

Otvorenje obiju izložaba je 27. veljače u 20 sati, a u sklopu izložaba u Muzeju grada Rijeke održati će se predavanja:
1.2. Branko Polić: "Campo di Porto Re"
7.2. Oleg Mandić: "Auschwitz - 60 godina poslije".

Izložbe se mogu razgledati u Muzeju grada Rijeke od 28. siječnja do 27. veljače 2005., radnim danom od 10 do 13 i 16 do 19 sati, a subotom od 10 do 13 sati.

 

KALENDAR 2004.
 


14. prosinca - 15. siječnja

LUMS - 2004.
Likovnom umjetnošću mijenjamo svijet

Izložba radova učenika osnovnih i srednjih škola koja se redovito održava svake godine i prikazuje različite aspekte vizualnog odgoja i dječje kreativnosti. Uz izložbu domaćih radova, pojavljuju se i gosti iz drugih gradova i zemalja.

 

 


19. studenog - 10. prosinca

Monografska izložba radova Miljenka Marohnića

Miljenko Marohnić je najpoznatiji kao Inin fotograf-reporter i agilni član fotokluba Baklje.
Ozbiljno se fotografijom bavi od 1960.-ih.
Uz brojne zapažene reporterske snimke (za koje je više puta nagrađen) i uz radove iz tvorničkog, Ininog miljea, redovito izlaže radove iz svakodnevnog života, uglavnom snimljene u urbanoj vrevi (najčešće na cesti), a posebno ga zaokuplja i žensko tijelo koje često prikazuje u nadrealnim ambijentima.
Uz otvorenje izložbe bit će predstavljena i Marohnićeva monografija koja cjelovito predstavlja njegov dosadašnji rad.
Prikazani radovi će po završetku izložbe postati dio fundusa Muzeja grada Rijeke.

 

 


5. studenog - 10. prosinca

Izložba fotografskih radova s natječaja za kulturno stvaralaštvo radnika i sekcija INE

 


HANS I OTTO GROSS, FREUD I KAFKA | ZAKON OČEVA - IZMEĐU DROGE, SEKSA I POBUNE


27. studenog u 19 sati

HANS I OTTO GROSS, FREUD I KAFKA
ZAKON OČEVA - IZMEĐU DROGE, SEKSA I POBUNE
Predavanje na osnovu zapažene izložbe na manifestaciji GRAZ 2003. - europska prijestolnica kulture

Predavanje će održati dr. Gerhard M. Dienes, ravnatelj Stadtmuseuma Graz.
U središtu zanimanja su otac i sin, kriminalist Hans Gross, te psihoanalitičar i anarhist Otto Gross. Njima će se pridružiti i Sigmund Freud i Franz Kafka. Te četiri osobe kao i njihovi različiti životni planovi i znanstveni koncepti ne spajaju se samo u mreži susreta i poznanstava, koji su ih oko 1900.-te godine odveli u umjetničke, političke i znanstvene krugove Ascone, Berlina, Graza, Münchena, Praga, Beča i Züricha.
Ovdje je prije svega riječ o sukobu dva svijeta, doktrinarnog sa slobodnomislećim, i totalitarnog sa anarhističkim.

 


LORD BYRON I ALEXANDER SCOTT OF COLDHOUSE - predavanje dr. Irvina Lukežića


12. listopada

LORD BYRON I ALEXANDER SCOTT OF COLDHOUSE
predavanje dr. Irvina Lukežića

Predavanje je posvećeno temi koja dosada nije bila predmetom temeljitijeg izučavanja. Radi se o prijateljstvu između glasovitog engleskog pjesnika Lorda Byrona (1788.-1824.) i škotskog pustolova Alexandera Scotta od Coldhousea (1793.-1860.). O tom prijateljstvu danas postoje malobrojna povijesna svjedočanstva. Tijekom svog boravka u Veneciji Lord Byron se upoznao i prisnije povezao sa tadašnjim britanskim generalnim konzulom Richardom Belgraveom Hoppnerom (1786.-1872.) i njegovim tajnikom Alexanderom Scottom, rodom iz Innerleithena u Škotskoj. Njihovo se poznanstvo na temelju dostupnih podataka razvijalo od početka 1818. do Byronova konačna odlaska u Ravennu, potkraj 1819. godine.

 

 


7. listopada

"ČA JE ČA"

Županijsko natjecanje iz zavičajne povijesti za osnovne i srednje škole povodom obilježavanja 1700. godišnjice Sv. Vida, u organizaciji Udruge nastavnika povijesti Rijeka - "Riclio" i Muzeja Grada Rijeke.

 

Čarobna igla


18. svibnja - 9. studenog
Međunarodni dan muzeja
(18. svibnja)

ČAROBNA IGLA - ČUVARI I PRIJENOSNICI ZVUKA
Gramofoni iz zbirke Muzeja grada Rijeke

Kronološki vođena priča začeta u vrijeme prvih fonografa, o fascinantnoj mogućnosti reprodukcije zvuka u doba vladavine gramofona.
Izložba slijedi razvoj i prikazuje različite načine upotrebe gramofona (kućni, mali putni - sklopivi, veliki za javne dvorane, džuboks), a prikazuje i najstariji gramofon u Hrvatskoj, s kraja devetnaestoga stoljeća, mali putni gramofon iz 1930-ih, džuboksove iz pedesetih i šezdesetih, kao i "glazbeni ormar" s gramofonom, radijem i magnetofonom iz 1970-ih.
Uz gramofone izlažu se i gramofonske ploče, od prvih ploča izumitelja Emila Berlinera, do reprezentativnih kompleta velikih opernih djela, kao i primorskih pjesama u međuratnim izdanjima zagrebačke tvrtke Edison Bell Penkala.

>> pogledajte online izložbu

 

 


8. travnja

Uz desetu godišnjicu Muzeja


SLIKE ZA URES I PROMIDŽBU

Reprezentativne slike iz ostavštine Croatialinea

Grad Rijeka otkupio je zanimljivu zbirku slika preostalih nakon propasti nekoć moćne i ugledne pomorske kompanije. Od pedesetak prispjelih slika, doniranih Muzeju, dio ih je vrlo reprezentativnih, likovno ambicioznih (apstraktnih prizora) i veoma velikih. Drugi je dio slika izrazito "oku ugodan", manjih dimenzija, s primorskim motivima.
Među slikama ove zbirke, neka su od najboljih djela uglednih hrvatskih i riječkih slikara, poput Otona Glihe, Mile Kumbatović, Antuna Žunića, Antona Depopea, Mate Solisa, Ladislava Šošterića, Vladimira Potočnjaka i drugih. Ova je izložba prvo javno predstavljanje jedne važne i dosad neviđene zbirke.

 


4. ožujka

STOLICE U RUCI UMJETNIKA
Likovne intervencije umjetnika u organizaciji Narodnog muzeja Labin

U sklopu višegodišnje suradnje, talijanski su se umjetnici iz bratskog furlanskoga gradića Manzana predstavili u Labinu svojim atraktivno oblikovanim stolicama. Uskoro se rodila zamisao da se i labinski umjetnici iskušaju varijacijama na tu temu, toliko jednostavnu i toliko omiljenu - običnu, industrijski proizvedenu stolicu vlastitom domišljatošću i kreativnošću učiniti neobičnom i posebnom. Sve je to neobičnije što se stolice u početku, prije intervencije umjetnika, tek malo razlikuju.


 


do 28. veljače 2004.

SUOČAVANJA - izložba sedam riječkih fotografa

Stanka Abadžića, Luciana Bibulića, Ranka Dokmanovića, Rina Gropuzza, Egona Hreljanovića, Istoga Žorža i Ivora Hreljanovića