Ličnosti

PIONIRI INDUSTRIJALIZACIJE RIJEKE

Andrija Ljudevit AdamićAndrija Ljudevit Adamić

(Andrea Lodovico Adamich)
(1766.–1828.)

Adamić je preteča modernizacije Rijeke. Tehničko obrazovanje stekao je u školi u Beču. Već 1811. nabavlja u Londonu parnu pilu za rezanje hrastovih trupaca namijenjenih brodogradilištu Depfort (kraj Greenwicha).
Godine 1821. predlaže dvorskom kancelaru Metternichu uvođenje parobrodarske pruge od Rijeke do Boke kotorske. Zajedno sa sinom Primom projektira 1823. lančani most na Rječini, a 1825. se zalaže za izgradnju željezničke pruge na putu od Rijeke do Pešte.

Iginio ScarpaIginio Scarpa

(1794.–1866.)

Jedan je od osnivača Fonderie metalli (Ljevaonice, 1854.), no prije svega trgovac i brodovlasnik koji nastavlja već uhodanu obiteljsku trgovinu te ulaže velika sredstva u proizvodnju hrastovih dužica u slavonskim šumama.
Najpoznatiji je kao začetnik "visokog turizma" – izgradio je vilu Angiolinu (1844.) u Opatiji, u kojoj je boravila i carica Maria Anna te ban Jelačić i feldmaršal Nugent. No Scarpa je i među prvim pobornicima modernizacije i osnivanja tvornica – sudjeluje u osnivanju Plinare i Parnog mlina. Zalaže se i za izgradnju ceste za Šent Peter (Pivka) te željeznice.

Gasparo MatcovichGasparo Matcovich

(1797.–1881.)

Nakon završene gimnazije bježi od kuće jer ga žele dati u svećenike. Odlazi u London i potom na Kubu. Pripisuju mu da je upravo on doveo u Rijeku izumitelja torpeda Roberta  Whiteheada, kao što je nekoć doveo Waltera Craftona Smitha, osnivača moderne Tvornice papira. Matcovich je boravio i u SAD-u i pisao o tome u Ilirskim narodnim novinama.
Bavio se mnogim poslovima i bio među najvećim zagovornicima modernizacije.  

Luigi FrancovichGiovanni i Luigi Francovich

(1798.–1893.; 1833.-1888.)

Giovanni je među utemeljiteljima i dioničarima te jedan od zamjenika direktora Ljevaonice metala (Fonderia metalli 1854.), utemeljitelj i predsjednik Riječke banke i direktor Gradske štedionice. Najprije je bio pomorski kapetan i brodovlasnik, potom veletrgovac drvom koje iz Gorskog kotara i hrvatske unutrašnjosti izvozi u inozemstvo.
I sin Luigi dioničar je Fonderie  i blizak Whiteheadovom engleskom kružoku. Među osnivačima je parobrodarskog društva Adria (1882.).

Walter Crafton SmithWalter Crafton Smith

(1799.–1860.)

Isprva dolazi u Rijeku kao agent engleske tvornice papira Brown, Smith & Cie. za koju dobavlja osnovnu sirovinu – stare krpe. Kupuje Adamićevu manufakturu (1827.) i zajedno sa svojim partnerom razvija je u najmoderniju tvornicu papira u Habsburškoj Monarhiji te od 1835. osvaja medalje i priznanja. Već početkom tridesetih nabavlja parni stroj (1833.) i zapošljava stotinjak radnika. I on je među dioničarima Fonderie metalli.

Charles MeynierCharles Meynier

(oko 1793.–1876.)

Stiže u Rijeku 1828. i zajedno s Walterom Craftonom Smithom pokreće Tvornicu papira.
I on se bavi raznim poslovima i dioničar je više riječkih poduzeća – Ljevaonice metala, mlina u Žaklju, Tvornice kemijskih proizvoda i drugih.
Početkom 1840-ih pridružuje mu se nećak Henry - Enrico, budući vlasnik koji u tvornici radi gotovo sedamdeset godina, do 1912.

Henry MeynierHenry Meynier

(1822.–1912.)

Nećak osnivača Tvornice papira doselio je iz Pariza početkom 1840-ih i radio u stričevoj i poslije vlastitoj tvornici (od 1876.) punih sedamdeset godina.
Uključen je i u mnoge druge poslove – predsjednik je Tvornice kemijskih proizvoda (Stabilimento di prodotti chimici) te predsjednik Riječke kreditne banke (Banca di credito fiumano). Jedan je od prvih dioničara Stabilimento tecnico fiumano.

Giovanni CiottaGiovanni Ciotta

(1824.–1903.)

Unuk Andrije Ljudevita Adamića, inženjerijski časnik, već je početkom 1860-ih zatražio umirovljenje i vratio se u Rijeku. Godinama se zalaže za izgradnju riječke pruge, a očekuje pogodnosti i od Sueskog kanala.
Povezuje Giovannija Luppisa s Whiteheadom te se sprema uključiti u trgovanje budućim, usavršenim "čuvarom obale" koji bi mu, prema ugovoru, donio desetinu dobiti.
Dugogodišnji gradonačelnik postaje simbol riječkog napretka.

"TORPEDISTI" I ISTRAŽIVAČI

Giovanni LuppisGiovanni Luppis

(1815.–1875.)

Kapetan fregate koji zimi 1860., za vrijeme dugotrajne i neugodne ophodnje vanjskom, južnom stranom primorskih otoka, na fregati Bellona smišlja "čuvara obale", brodicu s eksplozivnim punjenjem, koju bi pokretao mehanizam na navijanje. Kormilarilo bi se njome s obale pomoću konopaca – uzdi. Brodica bi se usmjerila prema neprijatelju i eksplodirala pri sudaru. Zamisao nikad nije isprobana u stvarnosti, ali se od Luppisove početne ideje razvio torpedo.

Robert WhiteheadRobert Whitehead

(1823.–1905.)

Rođen je u kraju najranije europske industrijalizacije, u Boltonu u blizini Manchestera, koji je vrvio predionicama i tkaonicama pamuka te tvornicama strojeva. Stekao je znatno tehničko obrazovanje i zaputio se na kontinent – najprije u Marseille, potom u Milano, Beč, Trst i – Rijeku. Odmah po dolasku postaje direktor Ljevaonice metala (poslije Stabilimento tecnico fiumano) i potom Torpedofabrik Whitehead & Comp (1875.). Izum torpeda (1866.) omogućio je tvornici snažan razvoj, a Whiteheadu svjetski ugled.

John WhiteheadJohn Whitehead

(1854.–1902.)

Kao dvanaestogodišnji dječak otpočetka sudjeluje u nastajanju torpeda (1866.). Završava Visoku tehničku školu u Zürichu i uključuje se u očevu tvrtku u kojoj je više od dva desetljeća glavni inženjer. Krajem 1880-ih sudjeluje u fizikalnim eksperimentima (akustika i dinamika plinova) koji se izvode u tvornici Whitehead. Početkom 1890-ih radi na vlastitom žiroskopu i žiroskopskom motoru koji bi trebao sam održavati torpedo u zadanom smjeru.

Georg HoyosGeorg Hoyos

(1842.–1904.)

Whiteheadov zet i jedan od najbližih suradnika, ortak i dugogodišnji direktor Torpedofabrik. Prvotno mornarički časnik koji je sudjelovao i u Viškoj bici (1866.). Ujesen 1867. sudjeluje u ispitivanjima torpeda. Zapovjednik je topovnjače Gemse, preuređene u prvu torpiljarku na svijetu. U to vrijeme upoznaje Whiteheadovu kći, prekida mornaričku karijeru, ženi se i radi u tvornici.

Annibale PlöchAnnibale Plöch

(1836.–1906.)

Precizni mehaničar, desetljećima jedan od Whiteheadovih najbližih suradnika. Već sredinom 1860-ih dolazi u Stabilimento tecnico fiumano te od početka sudjeluje u stvaranju i razvoju torpeda. Imao je i udio u postotku od dobiti, kojim je stekao velik imetak.
Najistaknutiji je predstavnik visokokvalificiranih majstora po kojima je tvornica torpeda bila poznata.  

Ernst MachErnst Mach

(1836.–1916.)

Austrijski fizičar i filozof, zagovornik impresionističke filozofske koncepcije "empiriokriticizma".
Najpoznatija je njegova teorija proboja zvučnog zida do koje je došao matematičkim putem, ali je nije uspio eksperimentalno dokazati. To je 1886. uspjelo njegovim suradnicima, riječkim istraživačima Salcheru i Riegleru, koji su ispitivanja obavljali u tvornici Whitehead.

Peter SalcherPeter Salcher

(1848.–1928.)

Profesor i pisac udžbenika iz fizike i mehanike na k.u.k. Marineakademie (Mornaričkoj akademiji) u Rijeci. Na prijedlog Ernsta Macha, 1886. se uključuje, zajedno sa svojim suradnicima u istraživanja iz akustike i poslije iz dinamike plinova. Salcher i njegov suradnik Sandor Riegler fotografski su snimili udarni val pri proboju zvučnog zida i time stekli brojna priznanja. Priopćenja su objavili u Radovima Carske akademije znanosti u Beču.

Sándor Alexander RieglerSándor Alexander Riegler

Profesor i potom ravnatelj Mađarske gimnazije u Rijeci, dobar poznavatelj fotografije, važan suradnik u akustičkim istraživanjima u laboratoriju Whiteheadove tvornice torpeda. Zajedno s Ernstom Machom i Peterom Salcherom osvojio je više nagrada za fotografsko snimanje pojave "udarnog vala" i proboja zvučnog zida (svibanj 1886.). Prvi je predsjednik prvoga riječkog fotografskog kluba – fotosekcije Kluba prirodnih znanosti (osnovanog 9. siječnja 1897.).

Giuseppe OrlandoGiuseppe Orlando

(1855.–1926.)

Brodograditeljska obitelj Orlando, podrijetlom iz Genove, uzdiže se u drugoj polovici 19. stoljeća i seli u Livorno, gdje također ima brodogradilište, a uskoro je i na čelu jake grupacije čelične industrije. Giuseppe, brodograđevni inženjer, projektant brodova, preuzima najprije brodogradilište Danubius, a potom i posustalu Torpedofabrik Whitehead Aktiengesellschaft, koja 1924. postaje Stabilimenti Whitehead Società di Esercizio Anonima.

Luigi Orlando SeniorLuigi Orlando Senior

(1862.–1933.)

Nakon bratove smrti, Luigi Senior, zajedno s Giuseppeoviom sinom Luigijem Juniorom, preuzima upravljanje tvornicom torpeda. Od posustale tvornice s tristotinjak radnika zatečenih 1924., Luigi zajedno s nećakom i admiralom Arturom Cianom razvija Silurificio Whitehead do velike tvornice koja pred rat zapošljava oko tisuću i dvjesto radnika. Među najvećim je doprinosima njihova doba razvoj zrakoplovnog torpeda.

Mirko RupertMirko Rupert

(1932.)

Strojarski inženjer, završava Tehnički fakultet u Rijeci. U Torpedu je od 1951. gdje radi do 1975. Kao projektant zaokupljen je unapređenjem više raznih uređaja torpeda, no najvažniji mu je instrument koji je dodao žiroskopu za smirivanje rotacije zrakoplovnih torpeda oko uzdužne osi.

Muzej grada Rijeke
Muzejski trg 1/1, Rijeka, tel. (051) 336-711, info@muzej-rijeka.hr, www.muzej-rijeka.hr