Povijest

Brod koji danas znamo pod nazivom Galeb isprva je nosio naziv Ramb III. Izgrađen je za talijansko državno poduzeće Regia Azienda Monopolio Banane (RAMB). Poduzeće je osnovalo Ministarstvo kolonija koje je imalo monopol nad trgovinom bananama iz Talijanske Istočne Afrike (područje današnje Etiopije, Somalije i Eritreje). Kompanija je 1936. naručila četiri brza broda s Fiatovim dizelskim motorima. Brod RAMB III porinut je u brodogradilištu Ansaldo u Genovi  1938. godine. Početkom rata dobiva vojnu namjenu, prevozi meso za talijansku vojsku u Libiji, potom postaje pomoćna krstarica. Godine 1941. pramac Ramba III pogodio je u Benghaziju torpedo lansiran s britanske podmornice HMS Triumph. Vještim manevrima, brod je zaplovio krmom prema Italiji i tako prevalio 900 milja do Sicilije, odakle je dovučen u tršćansko brodogradilište San Marco.

Nakon kapitulacije Italije, brod završava u njemačkim rukama. Nijemci završavaju popravak preuređujući ga u minopolagača i dajući mu naziv Kiebitz. Raspoređen je na riječko područje, gdje je položio u more više od pet tisuća mina. Plovio je do 5. studenoga 1944., kada je u riječkoj luci potopljen bombama savezničkih zrakoplova.

Vađenje broda započelo je u studenom 1947. u režiji Brodospasa. Bio je to  inženjerski pothvat zbog pionirske tehnologije vađenja broda pomoću cilindara ispunjenih zrakom  Izvađen je u ožujku 1948. i prevezen u Pulu, gdje je rastavljen i rekonstruiran za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice (JRM), postajući njezin školski brod, potom i rezidencijalna jahta predsjednika države i vojnog zapovjednika, maršala Josipa Broza Tita.

Tito je prvi je put boravio na brodu 1952., a 1953. je njime otplovio na prvo inozemno putovanje, u London. Ono je bilo znak okretanja Jugoslavije Zapadu, nakon udaljavanja od Staljina i Istočnog bloka. Uslijedila su brojna Titova putovanja Galebom, na tragu uloge koju je Jugoslavija imala u pokretu nesvrstanih zemalja. Na brodu su se održavali državnički susreti, u salonima i na palubama Galeba kreirala se svjetska politika u doba Hladnog rata. Tu su boravili predsjednici Džavaharlal Nehru, Gamal Abdel Naser, Haile Selassie,  Sukarno, Kwame Nkrumah, Leonid Brežnjev, Nikita Hruščov, Muammar al-Gaddafi, Indira Gandhi, Urho Kekkonen i drugi. Tito je zadnji put plovio Galebom 1979. godine. Nakon njegove smrti, prostorije „Maršalove palube“ otvorene su za posjete raznih organizacija, škola i slično.

Brod je u doba raspada Jugoslavije otplovio u Boku Kotorsku. Krajem devedesetih prodan je grčkom brodovlasniku koji ga je povjerio na preuređenje riječkom remontnom brodogradilištu Viktor Lenac. Zbog bankrota vlasnika, Galeb nije preuređen. Ministarstvo kulture proglasilo je 2006. brod Galeb kulturnih dobrom Republike Hrvatske, a Grad Rijeka ga je 2009. otkupio s namjerom da ga preuredi u muzej.

Prenamjena

Brod Galeb je kulturno dobro Republike Hrvatske, vrijedan primjer brodograđevne industrijske baštine. Različite uloge koje je imao daju mu dodatnu povijesnu važnost. Zbog toga je višestruko zanimljiv. Obogaćen muzejskim postavom koji će istaknuti njegov životopis, brod će postati jedinstven primjer predstavljanja kulturne baštine u tehničkom, kulturnom i povijesno-političkom smislu.

Projekt prenamjene Galeba u brod-muzej predviđa da ostane privezan u riječkoj luci i da svojim sadržajima postane važna sastavnica kulturnog života grada. Primarni je zadatak projekta muzealizacija broda kao vrijednoga zaštićenog pokretnog kulturnog dobra, potom njegovo oplemenjivanje raznolikim muzejskim sadržajima, tematski i vremenski vezanim uz brod. Predviđa se da će brod postati mjesto na kojem će se odvijati niz događanja, poput kazališnih predstava, tribina, performansa, edukativnih radionica, videoprojekcija i drugih sadržaja koje će realizirati riječke kulturne ustanove. Brod će postati gradska kulturna i turistička atrakcija, mjesto za edukativne i znanstvene skupove i radionice.

Očuvanje i prezentacija

Osnovna smjernica i glavni zadatak projekta Galeb su očuvanje i prezentiranje broda kao vrijednog eksponata. Projektom pretvorbe u brod-muzej, Galeb se zadržava u cijelosti, a zadržava se i osnovni karakter njegova prostora. Reprezentativni dijelovi broda vraćaju se rekonstrukcijom i restauracijom. Tomu su podređeni svi postupci u promjeni i prenamjeni broda iz školskog broda / rezidencijalne jahte u brod-muzej. Stalni postav fokusiran je na brod kao objekt, na vrijednosti koje su ugrađene u njega i na događanja kroz koja je prošao.

Muzej grada Rijeke zadužen je za osmišljavanje koncepcije i scenarija stalnog postava, pribavlja materijale (predmete, fotografije, arhivske filmove) te surađuje s projektantima u realizaciji  postava. Muzej također u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci organizira inventarizaciju, pohranu i restauraciju namještaja, opreme i ostalog inventara s Galeba. Zahvaljujući projektu, bit će restaurirano, rekonstruirano, konzervirano i dostupno posjetiteljima 80 posto broda (osim prostora nužnog za funkcioniranje muzeja: depoa, ureda itd.), a 20 posto prepušteno je „nemuzejskim“ sadržajima, tj. restoranu/kafiću i hostelu.

Osim glavne rute, mobilna aplikacija će uključiti ostale točke riječke industrijske baštine, za sve one koje budu poželjeli više informacija o toj sastavnici gradskog života.

Fotografije Petar Kürschner
Fotografije Petar Kürschner