Povijest

Palača koju današnji Riječani nazivaju palača Benčić, prema posljednjim poglavlju njezine tvorničke biografije s konca 20. stoljeća, izgrađena je kao objekt riječke Rafinerije šećera, dakle kao palača Šećerane. Pogon Šećerane početna je točka riječke industrijske priče, on je ispisao je prvo poglavlje industrijalizacije grada, nakon kojega u Rijeci više ništa nije bilo isto. Jedan od vrhunaca procesa pokrenutog Šećeranom dogodit će se u sredinom 19. stoljeća, kada je u Rijeci radilo pola ukupne hrvatske industrije.

Šećeranu je 1750. godine pokrenula nizozemska kompanija Arnoldt & Co., locirajući prvi proizvodni pogon na današnjoj Mlaki, što je zapadno predgrađe tadašnje Rijeke, i potom se tvornički šireći na nove gradske lokacije. Jedna od tih lokacija je teren današnje palače Benčić. Bilo je to obalno mjesto gdje su jedrenjaci mogli dopremljeni sirovi šećer istovarivati pred pogonskim vratima. Dalje ga je prerađivalo oko sedam stotina radnika. Šećerana je prestala radom 1826. godine, a njezinu proizvodnom kompleksu život je potom donosio nove namjene. Mađarska vojska koristila ga je od 1832. do 1848. kao vojarnu, a 1851. godine u njemu kreće radom Tvornica duhana. Izrasla je u najveći pogon za preradu duhana u Austro-Ugarskoj Monarhiji, koji je 1860-ih imao dvije tisuće zaposlenih, a mahom je riječ o radnicama. Kompleks će od 1945. do 1998. godine biti među Riječanima poznat kao Tvornica motora Rikard Benčić, zahvaljujući u njemu smještenoj istoimenoj tvornici.

Na takvu gospodarsku prošlost grada danas podsjeća sačuvana palača Rafinerije šećera. Ona je najveće neobarokno zdanje na istočnoj obali Jadrana. Dio njezina kompleksa su pogonske zgrade T-objekta i H-objekta koje potječu iz vremena Tvornice duhana, a tako su nazvane zbog tlocrtnog izgleda. Palača Šećerane je postala 1970. zaštićeno kulturno dobro.

Prenamjena

Kompleks nekadašnje Šećerane, odnosno kompleks ugašene tvornice Rikard Benčić, koji je na koncu devedesetih godina 20. stoljeća ostao bez funkcije, postat će u novom mileniju dio grada s novim sadržajima. Svojevrsnom najavom toga bilo je otvaranje novog doma riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Benčićevu T-objektu 2017. godine. Po završetku obnove i rekonstrukcije najvećeg zdanja u kompleksu, palače Šećerane, u nju će se useliti Muzej grada Rijeke. On trenutačno djeluje u zgradi koja je prostorno nedostatna za fundus Muzeja koji je mnogostruko povećan u razdoblju od kraja 1970-ih, kada je zgrada izgrađena. Muzej grada će u novom zdanju dobiti priliku za stalni postav, također dobiti mogućnost za proširenje svojih funkcija, poput edukacijskih, znanstvenih, turističkih i sličnih.

Očuvanje i prezentacija

Planirani zahvati na zdanju za izložbene, edukativne, znanstvene, turističke i ostale potrebe Muzeja grada uvažavaju povijesne i graditeljske vrijednosti zgrade. Volumen, vanjski izgled i nosiva konstrukcija neće se mijenjati, a novi sadržaji smjestit će se u prostor intervenirajući u njega što manje.

Središnji sadržaj palače je stalni postav. Njegov koncept izrasta iz dviju osnova. Prvu čine priče što ih pripovijedaju oslikane i štukaturama dekorirane dvorane palače, a drugu čine formirane zbirke Muzeja grada Rijeke. Stalni postav slijedi prostornu organizaciju objekta i ima dvije razine. S društvenom i gospodarskom poviješću Rijeke od 18. do kraja 20. stoljeća posjetitelji će se moći upoznati na prvom i drugom katu palače. Razlog tomu je činjenica kako začeci moderne Rijeke sežu u 18. stoljeće, kada je grad započeo uspon kao srednjoeuropska luka i industrijsko središte. Na drugom katu predstavlja se priča o bivšem proizvodnom kompleksu u kojemu se Muzej nalazi. On obuhvaća razdoblje Rafinerije šećera (18 − početak 19. stoljeća), razdoblje Tvornice duhana (19−20. stoljeće) i razdoblje metalske industrije, tj. Tvornice motora Rikard Benčić (sredina i konac 20. stoljeća).

Treći kat je radni prostor kustosa i ostalog osoblja, dok su u potkrovlju tehnički prostori Muzeja i spremišta. U prizemlju zgrade naći se će mjesta za poslovne i servisne prostore (uključujući muzejsku suvenirnicu, informacijski centar, turističku agenciju, caffe), a na polukatu će se nalaziti muzejski depo i knjižnica.