Uvod

Riječki torpedo - prvi na svijetu

Kada se 2007. u sretnim okolnostima grupica entuzijasta, “torpedista”, okupila oko Muzeja grada Rijeke, pristigla su i prva torpeda i brojni torpedni instrumenti, dijelovi torpeda i alati.

Ova je izložba prvi konkretan korak prema muzejskoj zbirci – muzeju industrijske baštine. O nužnosti muzeja toga tipa u Rijeci promišlja se već više godina, no tek se odnedavna o tome ozbiljno govori.

Naš je pristup istraživanju torpeda zasnovan na očaranosti dostignućima tehnike i na tome što se osobit uspon događao u Rijeci koja je krajem 19. i početkom 20. stoljeća zahvaljujući torpedu doživjela svjetski ugled.
Upravo su u tvornici torpeda uvedene brojne tehničke inovacije, izumljeni i prvi put iskušani brojni novi instrumenti.
Nimalo manje zadivljujuća nije ni spoznaja da su u tvornici torpeda Whitehead u Rijeci izvođena rana akustička i aerodinamička istraživanja i da je ovdje dokazan proboj zvučnog zida!

Oko izložbe o riječkom torpedu okupili su se brojni suradnici raznih struka i različitih interesa te više nego suradnički raspoloženi muzeji i druge ustanove.
Izražavamo najiskreniju zahvalnost svima koji su se s gotovo neusporedivim entuzijazmom i volonterskim marom uključili u nastajanje ove izložbe.

Ervin Dubrović

Fotografija prvog torpeda iz 1866. Torpedo iz prve serije isporučene austrijskoj ratnoj mornarici imao je kalibar (promjer) od 35,5 cm, bio je dugačak 3,56 m, imao je eksplozivno punjenje od 18 kg, domet od 200 m, a postizao je brzinu od 6 čv. Mornaričko povjerenstvo koje je ocjenjivalo Whiteheadov izum, smatralo ga je u početku pogodnim tek za rušenje nepomičnih objekata – mostova i usidrenih brodova.
Ličnosti

Pioniri industrijalizacije Rijeke

"Torpedisti" i istraživači

Rano doba
Razvijeno doba

Tipovi torpeda i ukupna proizvodnja

Tijekom stotinu godina neprestano su se usavršavala sva bitna svojstva torpeda.
Riječka je tvornica od kraja 1860-ih do posljednjih modela iz 1960-ih isporučila tržištu više od trideset različitih modela koji su se prije svega razlikovali po kalibru, duljini i količini eksplozivnog punjenja te po brzini i dometu. U stotinu godina proizvodnje u Rijeci, brojnim je mornaricama svijeta isporučeno ukupno dvadesetak tisuća torpeda.

Torpeda

Kronologija

1854.

USPON RIJEKE I PRVA VELIKA LJEVAONICA

Ljevaonica metala u vlasništvu novoosnovanog dioničkog društva osnovana u poletnoj industrijskoj klimi spočetka 1850.-ih ima dvadeset i pet zaposlenih ali ne posluje dobro, sve do 1858. kada iz Trsta dolazi engleski inženjer Robert Whitehead i počinje raditi velike strojeve za brodove austrijske ratne mornarice.

1860.

ZAMETAK TORPEDA – "ČUVAR OBALE"

Kapetan fregate Giovanni Biagio Luppis (Ivan Vukić ili Vukičević) zamislio je “čuvara obale”, eksplozivno plovilo za obranu obale, koje bezuspješno nudi Ministarstvu rata u Beču.

1864.

STABILIMENTO TECNICO FIUMANO

Kapetan Luppis udružuje se s inženjerom Robertom Whiteheadom, direktorom Stabilimento tecnico fiumano (Riječko tehničko poduzeće), u nastojanju da zajednički razviju novo oružje. Povezuje ih umirovljeni inženjerijski potpukovnik i budući gradonačelnik Giuseppe Ciotta, koji se također uključuje u projekt kao – menadžer.

1866.

PRVI TORPEDO

Whitehead već 1865. odustaje od Luppisova koncepta i počinje iznova – umjesto eksplozivne brodice razvija eksplozivnu “ribu”, koja izgleda poput tune i plovi ispod površine vode. Torpedo je isprva nazvan “brod-mina” (Minenschiff), a predstavljen je komisiji austrijske ratne mornarice 20. prosinca 1866.

1868.

USPJESI – SVJETSKA IZLOŽBA U PARIZU

Na svjetskoj izložbi u Parizu Whitehead predstavlja model motora koji je sagradio za brod Erzherzog Ferdinand Max, proslavljen sudjelovanjem u Viškoj bitci. I potkraj stoljeća 1899. i 1900. dobiva nagrade u Parizu..

1869.

WHITEHEADOVA TAJNA

Među najvećim je Whiteheadovim izumima bila dubinska sprava koja ima zadaću održavanja torpeda na stalnoj dubini. Razvijena je već 1870-ih i nije se bitno mijenjala do sredine 20. stoljeća – nazivao ju je “moja tajna” . Zbog straha od razotkrivanja nije ju htio ni patentirati.

1870.

STOTINE TORPEDA

U rujnu i listopadu 1870. lansirano je više od stotinu torpeda. Prosječna brzina torpeda bila je oko 7 čvorova pri dometu od 500 metara. U početku je tehnička komisija Ministarstva rata ocijenila torpedo pogodnim samo za gađanje nepomičnih ciljeva.

1871.

DVA PROPELERA

U mornaričkim radionicama u Woolwichu u Engleskoj počinju proizvoditi torpeda s dva propelera. Rade po Whiteheadovoj licenciji, uz dogovor o razmjeni novih iskustava i inovacija.

I u Rijeci se uvodi dvostruka osovina, a s dva suprotno rotirajuća propelera postiže se pouzdanije održavanje kursa.

1875.

TORPEDOFABRIK WHITEHEAD & COMP.

Robert Whitehead kupuje zajedno sa svojim zetom Stabilimento tecnico Fiumano te ga preimenuje u Torpedofabrik Whitehead & Comp.

Umjesto vlastitih dvocilindričnih parnih strojeva, Whitehead počinje ugrađivati trocilindrični Brotherhoodov radijalni stroj koji unapređuje u vlastitoj tvornici. Time je bitno povećana brzina torpeda.

1878.

BROJNE ZEMLJE KUPUJU TORPEDE U RIJECI

Predstavnici vlada i ratne mornarice raznih zemalja dolaze u Rijeku – na jednoj su večeri kod Whiteheada okupljeni predstavnici osamnaest zemalja. Govori se na osam jezika, a neki su od uzvanika iz međusobno zaraćenih zemalja.

U to se doba postupno iz upotrebe izbacuje lijevano željezo i sve više uvodi čelik.

1881.

NARUDŽBE SE NASTAVLJAJU

Whitehead prodaje torpeda brojnim zemljama: 254 Engleskoj, 250 Rusiji, 218 Francuskoj, 203 Njemačkoj, 100 Austro-Ugarskoj, 83 Danskoj i 70 Italiji. Veći uvoznici su još i Argentina, Belgija, Grčka i Portugal.

Prodaje još 78 torpeda drugim zemljama koje imaju manje narudžbe.

1889.

SVE VEĆI I MOĆNIJI TORPEDI

Whitehead povećava kalibar torpeda s 356 i 381 mm na 450 te, uskoro, na 533 mm.

Time se povećava i promjer i dužina spremnika zraka koji omogućuje povećanje brzine i dometa. Zbog velikog tlaka počinju se graditi spremnici zraka od čelika.

1892.

PODRUŽNICE I LICENCIJE

SAD kupuje Whiteheadovu licenciju za torpeda na pogon hladnim komprimiranim zrakom.

Već je osnovana podružnica u Veymouthu, a osniva se i podružnica u Newportu, SAD. I drugi proizvode iste torpede – neki s dozvolom, a neki bez nje – poput Schwartzkopffa, najvećeg riječkog konkurenta.

1894.

OBRYJEV ŽIROSKOP

Tršćanin Ludovico Obry razvija i patentira svoj žiroskopski smjerni ravnač za vođenje torpeda. Obry isprva radi u Stabilimento tecnico Triestino, a od 1883. do 1885. u Whiteheadovoj tvornici u Rijeci. Njegov je izum krajem stoljeća još više razvijen – zasluge se pripisuju mehaničaru Czernyju – koji ga je poboljšao i prilagodio za ugradnju u torpedo.

1905.

NOVI BRITANSKI VLASNICI

Riječka tvornica postaje dioničko društvo Torpedo Fabrik Whitehead und Co Aktiengeselschaft. Na sudu u Rijeci tvrtka se registrira na engleskom, talijanskom i mađarskom jeziku. Edgar, sin Georga Hoyosa, postaje generalni direktor.

1909.

POVEĆANJE BRZINE, POVEĆANJE DOMETA

U Rijeci počinje proizvodnja torpeda kalibra 533 mm, koji je godinu dana prije uveden u Woolwichu.

Kada se u Rijeci komprimiranom zraku u spremniku dodao zapaljeni petrolej, pri dometu od 4.000 m torpedo postiže brzinu od 26 čvorova…

Izrađuje se potpuno nov motor s dva gotovo vodoravna, “kosoležeća” cilindra i napušta se zvjezdasti motor.

1923.

NOVO DOBA – NOVI VLASNICI

Obitelj Orlando iz Livorna, preuzima „Torpedofabrik“ i pretvara je u „Silurificio Whitehead“ u kojem veliku ulogu ima i obitelj Ciano, također moćna obitelj iz Livorna – iz koje su dva ministra i dva admirala. U Rijeci bitnu ulogu u upravi ima admiral Arturo Ciano.

1934.

ZRAKPLOVNI TORPEDO

Gradi se, prva na svijetu, lansirna stanica s katapultom za lansiranje zrakoplovnih torpeda, a obavljaju se i probni zrakoplovni letovi za lansiranje torpeda s neba nad Riječkim zaljevom. Torpedo se ispušta iz niskog leta, od 50 do 100 m, pri brzini od 200 kilometara na sat.

1945.

TVORNICA U RUŠEVINAMA

Razrušena tvornica dobiva novo ime – Jadran – no krajem 1947. nazvana je imenom jugoslavenskog političara Aleksandra Rankovića. Već 1953. konačno postaje tvornica motora Torpedo. Poratna proizvodnja torpeda potrajala je dvadesetak godina, no obavijena je krajnjom tajnovitošću – zna se samo da je ukupno izrađeno oko 350 torpeda.
Domet je torpeda TZR 533 mm bio 12.000 metara, a brzina oko 40 čvorova.

1965./1966.

POGLED NA TVORNICU IZ ZRAKA

Stotinu godina nakon prvih eksperimenata, tvornica obustavlja proizvodnju torpeda.

Dalje proizvodi isključivo motore, od malih Arana, do velikih brodskih motora, a najviše onih za traktore i kamione, sve do 1990-ih.

IZLOŽBA

Postav, grafički dizajn i komunikacija

Osnovna ideja postava izložbe Riječki Torpedo – prvi na svijetu sadržana je u mediju mora/vode, u kojem se kretao objekt njenog interesa.

Izložba je fizički podijeljena u tri dijela:
Prvi dio, u prizemlju, pokazuje torpedo i njegove najvažnije dijelove.
Drugi dio, u prostoru stubišta, prikazuje kronologiju razvoja izuma.
Treći dio, koji se nalazi na prvom katu predstavlja jedan vid kulturološkog objašnjenja torpeda kao važnog naučnog, a ne samo vojnog otkrića.

Prostor je obavijen transparentnim materijalima na kojima se prepoznaju atmosfere mora i dubokih dna koje se prepliću s fotografijama tvornice, torpeda i ostalih eksponata putem video projekcija posebno pripremljenih za ovu priliku. Kompletnu atmosferu “tvornice pod morem” upotpunjuju posebno pripremljen zvuk i delikatno projektirana rasvjeta. Lakoća kretanja morskim dubinama, lakoća kretanja torpeda u kontrastu je s težinom izrade i samom težinom torpeda. Upravo taj kontrast lakoće/lebdenja i težine uvidjet ce se i u nepostojanju klasičnih vitrina i izlaganja na zidovima.
Sve je postavljeno u prostoru s minimalnom muzejskom opremom, kako bi se naglasila atmosfera lebdećeg morskog dna. U kronološkom dijelu postavljeni su i originalni dijelovi iz tvornice torpeda koji su se našli u prostoru u sadašnjem trenutku.
Prevladavajuće boje su siva i crna torpeda te plava boja (dubina i transparentnost) mora u kombinaciji s milijun različitih plavih nijansi koje asociraju na bogatstvo morske flore i faune, što se odražava na bogatstvo/kompleksnost detalja i izrade torpeda.

Ova izložba je treći pokušaj/projekt koji je pripremljen da bi se ispričala priča o najznačajnijem otkriću u Rijeci. Prva dva nisu ugledala svjetlo dana u prostorima Palače Rikard Benčić i u industrijskoj zgradi u istom kompleksu. Kako Muzej grada Rijeke nije adekvatan prostor za ovakav događaj, doživljaj prvobitnih projekata je maksimalno smanjen zbog nedostatka prostora i tehničkih uvjeta.

Klaudio Cetina

VIDEO I FOTO

Fotografije postava izložbe

QR kod

Ideja o visokim tehnološkim postignućima Rijeke u povijesti u sadašnjost je, među ostalim, transponirana primjenom QR koda u skladu sa suvremenim načinima komuniciranja putem novih medija – primijenjenim u muzejskom kontekstu.

Njegova je primjena i simbolička, jer kako je riječki torpedo “prvi torpedo na svijetu”, mislimo da smo aplikacijom QR koda, barem u kulturnom miljeu, prvi u Hrvatskoj.

QR kod otisnut je na svim popratnim publikacijama izložbe i komunikacijskim sredstvima i omogućava pristup web stranicama Muzeja grada Rijeke putem mobilnog telefona tipa smartphone.

U QR je moguće zapisati razne alfanumeričke ili binarne metapodatke, a koje je pripadajućim mobitelom i aplikacijom moguće jednostavno očitati.

Impressum

RIJEČKI TORPEDO – PRVI NA SVIJETU
26. studenoga 2010. – 7. rujna 2011.

Autori izložbe
Dinko Zorović
Goran Pernjek
Ervin Dubrović

Dizajn postava izložbe
Klaudio Cetina

Suradnica u pripremi
Jasna Milinković

Lektura i korektura
Gordana Ožbolt

Fotografije
Željko Stojanović

Voditelj Tehničke zbirke
Mladen Grgurić

Suradnici u postavu izložbe i pripremi projekcija
Bojan Kukuljan
Mirna Kutleša

Suradnica u grafičkoj pripremi
Željana Dubrović

Tehnička postava izložbe
Safet Baštrakaj- Ri Bauen, Anto Kovačević, Nikola Milinković, Albert Perčić, Textum Dekor, Rijeka

Priprema građe za izložbu
Marija Lazanja Dušević

Izrada maketa
Goran Pernjek, Safet Baštrakaj, Josip Gabrić, Luciano Keber, Alen Višnić – Arka bravarija, Viškovo, Željko Žic,

Prijevod na engleski
Jelena Dunato

Odnosi s javnošću
Sabrina Žigo

Tisak kataloga
Zambelli, Rijeka, studeni 2010.

Ivan Babić, Jadranko Batinić, Marijan Čelić, Saša Dmitrović, Dalibor Fak, Josip Gabrić, Nikša Grgurev, Goran Hope, Thomas Ilming, Ivan Jambor, Marinko Kardum, Helmut Lackner, Stjepan Lozo, Marinko Marjanović, Marino Micich, Bernardin Modrić – Istra film, Robert Mohović, Ivo Mileusnić, Tomislav Pečarić, Benito Petrucci, Davor Purić, Mirko Rupert, Josip Seršić, Željko Skomeršić, Miljenko Smokvina, Mate Šekelja, Zdenko Vidov, Hrvoje Vlahov

Državni arhiv u Rijeci; Heeresgeschichtliches Museum, Beč; Hrvatski pomorski muzej Split; Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb; Pomorski fakultet u Rijeci; Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka; Povijesni muzej Istre, Pula; Società di Studi Fiumani – Archivio Museo Storico di Fiume, Rim; Sveučilišna knjižnica Rijeka; Technisches Museum, Beč; Vojni muzej MORH-a, Zagreb; WASS- Whitehead Alenia Sistemi Subacquei, Livorno.

Grad Rijeka
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Primorsko-goranska županija
INA industrija nafte d.d., Zagreb

Hrvatska ratna mornarica
Specijalna policija MUP RH