Autor: mr. sc. Ervin Dubrović
Izdavač: Muzej grada Rijeke, 2015.
Format: 19,5 x 12,5 meki uvez, ilustracije, 295 stranice, izdanje na hrvatskom, sažeci na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku, Mala biblioteka; knjiga 8
Knjiga Drenig: talijansko-hrvatski kulturni dodiri 1900.-1950. kombinacija je biografije jednog osebujnog intelektualca i sinteze o talijansko-hrvatskim odnosima koji se samo prelamaju u Rijeci, a odnose se na mnogo šire odnose između talijanskih i hrvatskih intelektualaca, pisaca i pjesnika prvenstveno u periodu “tvrdoga doba” između dvaju svjetskih ratova.
Knjiga se nosi s brojnim preprekama. Prvo, s nedovoljnim poznavanjem kulturnog života Rijeke u doba fašizma. Drugo, s ideološki okoštalim stavovima koji zavrjeđuju pomniju obradu i suvremenu elaboraciju. Treće, s nepoznavanjem i zapostavljanjem talijansko-hrvatskih odnosa, uspostavljenim mahom u tadašnjim riječkim časopisima koji se umnogome razilaze s vodećim lokalnim tvrdim fašističkim miljeom.
Kroz cijelu se knjigu, koja teži sintezi, kao leit-motiv provlači životopis Francesca Dreniga (najradije koristi pseudonim Bruno Neri). Francesco Drenig (1982.-1950.) ključna je figura hrvatsko-talijanskih odnosa u Rijeci između dva svjetska rata i stoga iznimno zanimljiv onima koje zanimaju međunacionalni odnosi na našem tlu, a posebno odnosi s Talijanima. Ujedno je ključna figura književnog života Rijeke dvadesetih godina dvadesetoga stoljeća i bitan, možda još i važniji, sudionik kruga modernih umjetnika i fotografa tridesetih godina. Mladi su ga riječki likovni umjetnici smatrali zagovornikom i kritičarom koji je krčio putove modernizmu i važan im je upravo kao entuzijast neiscrpne energije. Povijest talijansko-hrvatskih kulturnih dodira u riječkome mikrokozmosu, u okolnostima političkih napetosti, društvenih previranja, međunacionalnih sukoba, dvaju svjetskih ratova i uz to još nekoliko prevrata, revolucija, okupacija i oslobođenja, doživljavam kao obrazac iz kojega se dadu iščitati brojni aspekti društvenih, kulturnih i književnih međunacionalnih odnosa prve polovice dvadesetoga stoljeća. Nadam se i da nit vodilja, biografija Francesca Dreniga, intelektualca uronjenog u društvene i kulturne prilike, duboko pogođenog traumama toga doba, knjizi daje priželjkivanu životnost i čuva je od uopćavanja u koja je tako lako zapasti, a tako se teško iz njih izvući.
Knjiga ima prolog, dvanaest poglavlja i epilog. Nazivi su: Idila; Bomba; Tko je Francesco Drenig; Kiskunhalas i Galicija; Danuncijada;; Fašisti, antifašisti, intelektualci; La Fiumanella, riječki i hrvatski pisci; Nova revija, Delta; Drenig, Jugoslaveni i talijanski slavisti; Nove tendencije u umetnosti, Termini i hrvatska književnost, Rat i egzodus. Opremljena je obimnim bilješkama, kazalom imena, mjesta i periodike, kao i sažecima na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku.
