Autor: Ervin Dubrović
Izdavač: Muzej grada Rijeke, 2020.
Format: 22 x 15 cm, meki uvez, ilustracije, 212 stranice
Knjiga Ervina Dubrovića posvećena je imenu koje se drži jednim od ključnih začetnika moderne Rijeke. O koliko je važnoj osobi riječ podsjećaju podaci poput onog da je 1821. pokrenuo u kanjonu Rječine proizvodnju papira, postavivši temelje budućoj Tvornici papira. Andrija Ljudevit Adamić je trgovac duhanom, hrastovinom i solju, također vlasnik manufaktura za proizvodnju likera, jedara, papira, stakla i konopa. Prodavao je Britancima hrastovinu iz hrvatskih šuma za gradnju ratnih brodova, bio je glavni dobavljač soli za Napoleonovo Talijansko Kraljevstvo i Ilirske provincije. Njegova trgovačka kuća bila je najveća u Rijeci i vrlo utjecajna na Sredozemlju, s dosegom do srednje i istočne Europe i Velike Britanije, te s povremenim izvozom do Srednje Amerike i Brazila. Uključio se u projekte za unapređenje plovnosti Kupe, da bi se riječka luka bolje povezala s unutrašnjošću. Poticao je izgradnju kanala, cesta i željeznice od Panonije do Rijeke. Usprkos djelovanju u nesigurno doba, Adamić nije zaboravljao da je Riječanin. U svom gradu projektirao je i 1805. podigao vlastito kazalište za 1600 gledatelja, predlagao izgradnju novih ulica, pokrenuo sadnju drvoreda platana na Fiumari. Adamić je bio Riječanin hrvatskog porijekla i talijanske kulture, građanin Ugarske i podanik austrijskog cara, a prije svega Europljanin. Govorio je šest jezika: talijanski, hrvatski, njemački, francuski, engleski i latinski.
Dubrović se kao istraživač i autor susreo s tako važnim imenom već 2005. godine. Tada je u Muzeju grada Rijeke priredio izložbu koju su pratili katalog i tri monografska zbornika Adamićevo doba, s prilozima dvadesetak istraživača.
Nakon tako opsežnog bavljenja Adamićem, pitanje je – zašto danas nova knjiga?
„Knjigu o Adamiću napisao sam zato jer ju je naručio Andrea de Adamich, potomak trgovca i poduzetnika Andrije Ljudevita Adamića.“, kaže Dubrović. „Bivši vozač formule 1 i sportski komentator, današnji uspješan poduzetnik, unatoč svojoj osamdesetoj godini života, prvi je put u kraju svojih predaka bio tek prije dvanaestak godina. Potom je došao još jednom, na desetu obljetnicu škole koja nosi ime njegova pretka. Tom je drugom zgodom poželio Adamićevu biografiju imati na talijanskom. Obavezao sam se da mu je napišem. Proteklo je više godina, a knjiga je čekala na red. Napokon sam se jedne zime uhvatio toga zadatka i u nekoliko tjedana napisao knjigu.“
