TVORNICA PAPIRA RIJEKA
Od svoga osnutka Tvornica papira svjedok je i sudionik nastajanja i razvoja Rijeke, pogotovo njezina istočnog dijela. Osnivanje manufakturne proizvodnje papira pada u vrijeme kada je grad zbog političkih prilika u Europi bio gospodarski potpuno osiromašen. U takvim teškim političkim, gospodarskim i socijalnim okolnostima pojavio se čovjek koji je imao dovoljno poduzetničkog duha i hrabrosti da osnivanjem manufakturne proizvodnje papira koja je zapošljavala 21 radnika (za usporedbu, Krupp je deset godina poslije u Essenu zapošljavao samo jedanaest radnika), pokrene Rijeku iz gospodarskog mrtvila. Bio je to Andrija Ljudevit Adamić. Za samo nekoliko godina od manufakture se prešlo na industrijski način proizvodnje, a tvornica je 1833. zapošljavala osamdeset radnika. Prvi parni stroj u Hrvatskoj i na Balkanu počeo je s radom u Tvornici papira Rijeka.
Njezini novi vlasnici, Smith i Meynier, od samog su početka ulagali golem kapital u njezin razvoj i modernizaciju. Proizvodili su kvalitetan papir koji je osvajao najviša odličja na najvećim smotrama u svijetu. Prodavao se na svim kontinentima u pedeset zemalja svijeta. I nakon Drugoga svjetskog rata u pogone i modernizaciju tvornice puno se ulagalo. Njezini su strojevi radili punim kapacitetom. Po proizvodnji cigaretnog papira bila je na drugome mjestu u Europi.
Tvornica je othranila mnoge generacije radnika s područja Grobnika i Trsata, koji su joj, zajedno sa svojim obiteljima, bili privrženi. U tvornici su radili otac, sin, unuk - i tako iz generacije u generaciju.
Dugi niz godina prije Drugoga svjetskog rata tvornica je opskrbljivala grad Sušak električnom energijom iz svoje elektrane.
Tijekom 180 godina neprekidne proizvodnje, Tvornica papira proživljavala je i teške trenutke. Ratovi, poplave, požari i gospodarske krize znali su je dobrano uzdrmati, ali su je njezini vlasnici novim financijskim ulaganjima uvijek iznova osposobljavali za rad. Sve do devedesetih godina prošlog stoljeća tvornica je uspješno poslovala. Nakon toga nastupila su teška ratna i poratna vremena iz kojih se više nije mogla izvući. Zastarjela tehnologija i gubitak tržišta doveli su do otpuštanja radnika i na kraju do zatvaranja pogona.
Mladen Grgurić
|