Skip to main content

Palača šećera počela je živjeti svoj usporedni život, dakle ne samo kao mjesto stalnoga muzejskog postava, nego i kao prostor “živih” kulturnih događaja. U četvrtak, 18. veljače, u njoj je predstavljena prva knjiga. Nije iznenađenje, knjiga je posvećena riječkim temama. U pitanju je izdanje Velida Đekića “Zvali su me industrijska”, posvećeno današnjoj riječkoj Baračevoj ulici, koju se biografski prati kroz tri stoljeća njezina postojanja. O knjizi su govorili Damir Grubiša, profesor na Američkom fakultetu u Rimu, zatim Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeke, također autor knjige.

Mjesto predstavljanja izdanja daleko je od slučajnosti. Rafinerija šećera započela je radom 1750-ih upravo u današnjoj Baračevoj ulici, otkuda se vrlo brzo proširila na lokaciju Brajda i na lokaciju današnjega Pomorskog fakulteta. Štoviše, u Baračevoj i danas postoje dvije sačuvane građevine iz vremena Rafinerije šećera. To su njezina prva upravna zgrada, u kojoj su direktori živjeli i radili, te pogonska zgrada za preradu sirovog šećera. Zahvaljujući prvom pogonu Rafinerije šećera, ulica je postala kolijevka riječke industrije. Uvodno poglavlje knjige posvećeno je otkriću toga pogona i tih zgrada. Dobro je također znati sljedeće – knjiga “Zvali su me Industrijska” prva je knjiga posvećena nekoj od riječkih ulica.

Skip to content