Brod koji danas znamo pod nazivom Galeb isprva je nosio naziv Ramb III. Izgrađen je za talijansko državno poduzeće Regia Azienda Monopolio Banane (RAMB). Poduzeće je osnovalo Ministarstvo kolonija koje je imalo monopol nad trgovinom bananama iz Talijanske Istočne Afrike (područje današnje Etiopije, Somalije i Eritreje). Kompanija je 1936. naručila četiri brza broda s Fiatovim dizelskim motorima. Brod RAMB III porinut je u brodogradilištu Ansaldo u Genovi 1938. godine. Početkom rata dobiva vojnu namjenu, prevozi meso za talijansku vojsku u Libiji, potom postaje pomoćna krstarica. Godine 1941. pramac Ramba III pogodio je u Benghaziju torpedo lansiran s britanske podmornice HMS Triumph. Vještim manevrima, brod je zaplovio krmom prema Italiji i tako prevalio 900 milja do Sicilije, odakle je dovučen u tršćansko brodogradilište San Marco.
Nakon kapitulacije Italije, brod završava u njemačkim rukama. Nijemci završavaju popravak preuređujući ga u minopolagača i dajući mu naziv Kiebitz. Raspoređen je na riječko područje, gdje je položio u more više od pet tisuća mina. Plovio je do 5. studenoga 1944., kada je u riječkoj luci potopljen bombama savezničkih zrakoplova.
Vađenje broda započelo je u studenom 1947. u režiji Brodospasa. Bio je to inženjerski pothvat zbog pionirske tehnologije vađenja broda pomoću cilindara ispunjenih zrakom Izvađen je u ožujku 1948. i prevezen u Pulu, gdje je rastavljen i rekonstruiran za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice (JRM), postajući njezin školski brod, potom i rezidencijalna jahta predsjednika države i vojnog zapovjednika, maršala Josipa Broza Tita.
