MUZEJ GRADA RIJEKE Čarobna igla
     


Ivo Robić

Zvonimir Krkljuš

Bruno PetraliBeti Jurković

Duo sa Kvarnera

Trio Tividi

 


Rijeka je u prvoj polovici 50-ih praktički bila središte zabavnoglazbene produkcije Jugoslavije. Ivo Robić je, pjevajući ljeti u Opatiji na terasi famoznog Kvarnera, snimao prve domaće uspjehe i svjetske šlagere koje je prepjevao Mario Kinel kao urednik na Radio Rijeci (od siječnja 1951.) upravo za tu radiostanicu, a tek potom za diskografsku kuću Jugoton; Zvonimir Krkljuš istodobno počinje tu kao spiker (zbog upale glasnica zaleđuje pjevački staž i na liječnički savjet seli se u Rijeku) gdje piše glasovitu Serenadu Opatiji za Ivu Robića (koji se proslavio svojom pjesmom Morgen, što ju je snimio za njemačku diskografsku kuću Polydor i s njom postigao velik uspjeh i milijunsku nakladu - pa su ga poslije i nazvali Mister Morgen!). Tu su autori, skladatelji Ljubo Kuntarić (u Opatiji), Celeste Zrelc; prvi zabavni sastavi, klavirist, skladatelj i aranžer Aco Petrović i njegov studijski ansambl ABC, izvođači Bruno Petrali, Zvonimir Krkljuš, Radojka Delić i Plavi trio, te dolazeći Duo s Kvarnera i Trio Tividi.
Svi se pojavljuju već prije kraja pedesetih, kao i vrlo popularna Opatijka Beti Jurković (koja se također okušala na međunarodnom planu, snimajući također za njemački Polydor) i stiču veliku popularnost u Hrvatskoj i Jugoslaviji, postižući početkom šezdesetih godina izdanja svojih hitova u tada velikim nakladama od pedesetak i više tisuća primjeraka, premašujući krajem šezdesetih ponekad i stotinjak tisuća prodanih ploča.

Na Radio Rijeci su u svega godinu dana, 1955.-1956., u suradnji s Jugotonom snimljeni deseci pjesama, uglavnom prepjevi pobjedničkih hitova Sanrema, i glazbe iz holivudskih filmova ali i izvorne kompozicije, koje su do svih radiostanica u zemlji dopirale upravo agilnošću i posredovanjem kompozitora, tekstopisaca, pjevača i orkestara riječke radiostanice.

S aspekta istraživača sudbine gramofona, kao kuriozitet je zanimljiva i činjenica da su se pedesetih godina u Rijeci također i urezivale gramofonske ploče. To dakako nije bila nikakva industrijska proizvodnja, već su upravo na Radiju, prije ere magnetofona (a i poslije, istovremeno s upotrebom magnetofona), koristili uređaj za urezivanje ploča i tako omogućavali višekratno emitiranje pojedinih glazbenih priloga što bi ih sami prethodno snimili.
Neki radijski tehničari još pamte priče koje su o staroj radijskoj tehnici korištenoj za čuvanje i reproduciranje zvuka čuli od svojih prethodnika. U to su doba ploče na 78 okretaja snimali šef tehnike Janko Horvat i glazbenik, skladatelj prof. Branimir Sakač. Već krajem pedesetih ta je tehnika posve napuštena. Ploče su bile aluminijske presvučene lakom, u koji se zvuk urezivao posebnom čeličnom iglom za snimanje i to od sredine prema rubu - obratno od urezivanja industrijskih ploča.

Glazbeni uspon Radio Rijeke naprasno je prekinut kada je "radiodifuzija" u Hrvatskoj centralizirana i kada je, polovicom pedesetih, riječki radio sveden na obim djelatnosti lokalne stanice sa svega nekoliko zaposlenih koji imaju zadaću da održavaju samo kratak dnevni program.
No, vodeću ulogu radija uskoro su tako preuzeli i prvi festivali (među kojima je najvažniji u zemlji bio opatijski, osnovan 1958. - pa je domaćim glazbenicima i pjevačima još ostala poneka mogućnost uključivanja u nacionalni i jugoslavenski diskografski prostor). Nasuprot ukusom internacionalističkom opatijskom festivalu, važnu je ulogu imao i regionalni festival Melodije Istre i Kvarnera (od 1964. nadalje), koji je, unatoč favoriziranju glazbe koja se oslanjala na primorskoj pučkoj glazbenoj tradiciji, dugo uspijevao okupljati najpopularnije nacionalne kompozitore i pjevače.
Iz tih su vremena preostali brojni evergrini koji se još uvijek ponekad izvode i podsjećaju na vrijeme pedesetih, kada su se čeznutljivo pjevale pjesme o plavom Jadranu, ali i egzotične latinoameričke, meksikanske pjesme i najpoznatiji američki hitovi.
Uz program radija i odlaske u kino slušanje gramofonskih ploča tada je bilo jednom od najomiljenijih zabava.

 
Muzej grada Rijeke