UVODNA RIJEČ

Uz inauguraciju projekta Adamićevo doba i zaokruživanje sustavnih istraživanja, posebno nam je drago što svoje napore možemo predstaviti izložbom koja uz pomoć brojnih hrvatskih i stranih muzeja, arhiva i knjižnica, uvjereni smo, predočuje neke važne aspekte onoga vremena, razdoblja od 1780. do 1830., koje dosad ni ugledni povjesničari nisu istraživali, niti su o njima mogli znati nestručnjaci i građani. Naš je pristup Andriji Ljudevitu Adamiću (Andrea Lodovico Adamich) i priređivanju ove izložbe potaknut time što su o njegovu razdoblju, o vremenu “dvaju revolucija”, napoleonskih ratova i početaka rane industrijalizacije, uglavnom poznate općenitosti koje pišu u udžbenicima, i to samo o Engleskoj i Francuskoj, ali dosad gotovo ništa nismo znali o ovdašnjim aspektima tih tema jer mnogi povjesničari još uvijek radije istražuju političke i kulturne aspekte povijesti nego proizvodne i tehničke poticaje koji su krajem 18. i početkom 19. stoljeća pokrenuli možda veće i dalekosežnije promjene od od onih što su ih uzrokovali potresi napoleonskih ratova i radikalne promjene umjetničkih stilova.

Kad smo 2001. konkretnije i intenzivnije počeli raditi na projektu, umjesto udubljivanja u bit, u tumačenje toga vremena i njegove važnosti za današnji svijet, morali smo, kako to već biva s istraživačkim projektima, uložiti mnogo snage i poneku godinu rada u istraživanje elementarnih činjenica i prikupljanje građe razasute između Rijeke, Trsta, Zagreba, Beča, Budimpešte, Rima i Londona. I to građe koja mnogo govori povjesničarima, ali ne tako mnogo onima koje više zanimaju kulturnopovijesne teme i koji više od povijesnih isprava vole predmete i opipljive, materijalne tragove.

Računali smo s problemima u prikupljanju građe. Znali smo da će, na primjer, biti teško naći neki od osobnih Adamićevih predmeta, kao i proizvode njegovih manufaktura, kao što su vrlo rijetki i primjerci riječke rane “industrije” onoga doba.
Uložili smo nerazmjerno mnogo snage u istraživanje i provjeru običnih životopisnih podataka koji su uglavnom poznati kada je rijeć o viđenijim ličnostima iz ne tako dalekih vremena, a u Adamićevu su slučaju vijesti koje su do nas došle bile podosta iskrivljene i, katkad, kontradiktorne.

U svakom slučaju, istraživačke smo napore okončali i zasad ih ne namjeravamo dalje širiti. No zato se namjeravamo i dalje baviti Adamićem i na dovršene programe dograđivati nove, pa tako i gostovati s izložbom u nekim europskim muzejima, jer njegov primjer smatramo umnogome poticajnim i za naše doba. Čovjek koji je govorio više jezika, kojemu je Rijeka bila zavičaj, domovina Srednja Europa, a područje djelovanja gotovo cijela Europa, od Sredozemlja do Sjevernog mora i od Crnog mora do Atlantika (da ne računamo pokoji prekomorski pothvat!), širokih je vidika i pravi je Europejac! čini nam se i da nakon duhovno pomalo skučenih vremena, kao i u trenucima još uvijek nimalo poticajnih prilika hrvatskoga gospodarstva, trebamo upravo takve teme, o “junacima” bez sablji i mačeva, ali ipak velikih dometa, s vizijama, poduzetna duha i praktična djelovanja.

Prikupljenu građu vidimo kao još neiscrpljen rudnik koji zavređuje da se njime i dalje bavimo i primjereno je predstavimo.

Ervin Dubrović
Ravnatelj Muzeja grada Rijeke i autor izložbe