Nikola Petković (1958) jedno je od ključnih imena riječke punk i novovalne scene s konca 70-ih i početkom 80-ih, premda ga ne pamtimo kao glazbenog izvođača. Dapače, kako vrijeme odmiče, njegova uloga postala je sve značajnija. Umjesto glazbenog instrumenta, u njegovim se rukama našao fotoaparat, a strategija prisutnosti koju opisuje formula „uvijek je tu negdje“, namijenila mu je ulogu dokumentarista bez kojega bismo danas teško rekonstruirali tadašnje herojsko razdoblje domaće alternativne kulture. Pored toga, kao u ponajboljim pripovijestima te vrste, važni učinci njegova rada dali su se odčitavati već u sinkronom vremenu. Koliko je Petković primao poetičke poticaje karakteristične za punk i novovalnu scenu, toliko ih je propuštao kroz filtar vlastitog senzibiliteta, što znači osobnim ih fotografskim rukopisom obrađivao i, posljedično, scenu vizualno uobličavao. Uvjerljivo o tomu govore plakati gradskih rock-grupa kojima su okosnice upravo njegove fotografije, jednako tako njihovi promotivni materijali i omoti izdanja. Nikad na pozornici, uvijek u polutami koja nudi pogled na nju i oko nje, Petković je svojim radom izrastao u nevidljivog vladara vidjivog. Hoće se reći, ono što vidimo na njegovim fotografijama danas definira naš odnos prema važnom poglavlju domaće pop-kulture, a takvo što može se kazati samo za ključne protagoniste određenog poglavlja kulturnog života.
Izložba pruža uvid u šezdesetak fotografija i otvorena je u Kockici. Traje od 23. siječnja do 28. veljače 2026.
