Palača koju današnji Riječani nazivaju palača Benčić, prema posljednjim poglavlju njezine tvorničke biografije s konca 20. stoljeća, izgrađena je kao objekt riječke Rafinerije šećera, dakle kao palača Šećerane. Pogon Šećerane početna je točka riječke industrijske priče, on je ispisao je prvo poglavlje industrijalizacije grada, nakon kojega u Rijeci više ništa nije bilo isto. Jedan od vrhunaca procesa pokrenutog Šećeranom dogodit će se u sredinom 19. stoljeća, kada je u Rijeci radilo pola ukupne hrvatske industrije.
Šećeranu je 1750. godine pokrenula nizozemska kompanija Arnoldt & Co., locirajući prvi proizvodni pogon na današnjoj Mlaki, što je zapadno predgrađe tadašnje Rijeke, i potom se tvornički šireći na nove gradske lokacije. Jedna od tih lokacija je teren današnje palače Benčić. Bilo je to obalno mjesto gdje su jedrenjaci mogli dopremljeni sirovi šećer istovarivati pred pogonskim vratima. Dalje ga je prerađivalo oko sedam stotina radnika. Šećerana je prestala radom 1826. godine, a njezinu proizvodnom kompleksu život je potom donosio nove namjene. Mađarska vojska koristila ga je od 1832. do 1848. kao vojarnu, a 1851. godine u njemu kreće radom Tvornica duhana. Izrasla je u najveći pogon za preradu duhana u Austro-Ugarskoj Monarhiji, koji je 1860-ih imao dvije tisuće zaposlenih, a mahom je riječ o radnicama. Kompleks će od 1945. do 1998. godine biti među Riječanima poznat kao Tvornica motora Rikard Benčić, zahvaljujući u njemu smještenoj istoimenoj tvornici.
