Stalni postav slijedi unutrašnji raspored Palače. To znači kako se širi kroz 30 prostorija na dva kata zgrade, što je ukupno 1200 četvornih metara zdanja. Postav nudi uvid u gospodarsku, političku, kulturnu, obrazovnu, znanstvenu i sportsku povijest Rijeke u razdoblju od 18. do 21. stoljeća. Točnije, od trenutka kada je grad postao slobodna kraljevska luka 1719. godine, pa do 2020. godine, kada je grad postao europska prijestolnica kulture. Sve je učinjeno stavljajući Rijeku u europski kontekst, povezujući je s Bečom, Antwerpenom, Budimpeštom, Rimom i ostalim europskim gradovima. Pa i onima na drugim kontinentima, poput New Yorka. Osnovnu građu za to dale su muzejske zbirke.

Kockica je prostor Muzeja grada Rijeke za povremene izložbene programe i različita kulturna događanja. Izgrađen je kao suvremeni muzejski prostor nekadašnjeg Muzeja narodne revolucije koji je djelovao od 1961. do 1994. godine kada se mijenja u Muzej grada Rijeke.

Od osnutka 1961. godine Muzej narodne revolucije djelovao je u kući grofa Lavala Nugenta na Trsatu, no već po osnutku ukazala se potreba za novom muzejskom zgradom i prostorom za stalni muzejski postav. Godine 1973. postavljen je kamen temeljac, a 1976. godine Muzej narodne revolucije preseljen je u suvremenu muzejski zgradu sa stalnim postavom te ustrojenim muzejskim zbirkama. Zgrada je izgrađena prema ideji arhitekta Nevena Šegvića uz samu Guvernerovu palaču. Dogodio se tako susret stare i nove arhitekture, historicistička palača i moderno muzejsko zdanje u jednom dvorištu. Šegvić je za spomenuto ostvarenje osvojio 1976. godine Republičku i saveznu nagradu Borbe za najbolje arhitektonosko ostvarenje u Hrvatskoj.

Kada se 2007. u sretnim okolnostima grupica entuzijasta, “torpedista”, okupila oko Muzeja grada Rijeke, pristigla su i prva torpeda i brojni torpedni instrumenti, dijelovi torpeda i alati. Ova je izložba prvi konkretan korak prema muzejskoj zbirci – muzeju industrijske baštine. O nužnosti muzeja toga tipa u Rijeci promišlja se već više godina, no tek se odnedavna o tome ozbiljno govori. Naš je pristup istraživanju torpeda zasnovan na očaranosti dostignućima tehnike i na tome što se osobit uspon događao u Rijeci koja je krajem 19. i početkom 20. stoljeća zahvaljujući torpedu doživjela svjetski ugled.

Galebov muzejski stalni postav fokusiran je na brod kao objekt, na vrijednosti koje su ugrađene u njega i na događanja kroz koja je prošao. Ističući na 4.500 četvornih metara brodskog prostora razne aspekte vlastitog životopisa, brod postaje jedinstven primjer predstavljanja kulturne baštine u tehničkom, kulturnom i povijesno-političkom smislu. Koncepciju stalnog postava osmislio je Muzej grada Rijeke, također pribavio dokumentarnu građu (predmete, fotografije, arhivske filmove i drugo) te ostvario suradnju s projektantima u realizaciji postava. Učinio je to nakon što je, u suradnji s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture u Rijeci, organizirao inventariziranje, pohranu i restauriranje namještaja, opreme te ostalog inventara s Galeba.