Bokeljska mornarica je jedna od najstarijih bratovština na istočnoj obali Jadrana koja djeluje kao bratovština vjerskog tipa. Ima posebno mjesto u održavanju identiteta bokeljskih Hrvata. Izvor tradicije je u Kotoru, dok Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809, nastale kao podružnice Bokeljske mornarice Kotor, djeluju u Rijeci, Splitu, Puli i Zagrebu. Osim u Kotoru, proslave sv. Tripuna se preko 150 godina organiziraju u Hrvatskoj. Proslava sv. Tripuna prepoznata je i uvrštenjem Bokeljske mornarice na Unescov popis nematerijalne baštine, te uvrštenjem Proslave sv. Tripuna i Kola sv. Tripuna kao tradicije bokeljskih Hrvata na popis nematerijalne baštine Republike Hrvatske. Bokeljska mornarica je isprva ceh pomoraca koji je širio utjecaj, a s vremenom je dobio ulogu vojne postrojbe. U razdoblju turbulentne povijesti i izmjena političkih vlasti nakon nestanka Mletačke Republike, Mornarici je često zabranjivan rad. No, kad je obnovljena, na temelju primjera iz 1833., kada se za Tripundanske svečanosti dozvolilo da se postroji vojnički i pod oružjem, nastala je i praksa da se pod oružjem Mornarica postrojava isključivo na dane proslave sv. Tripuna. Tu se radilo i o vidu djelovanja „Narodne vojske“, po zakonu Kraljevine Dalmacije, o vojnoj spremi odraslih muškaraca. Spremnost se podrazumijevala i brodskim posadama bokeljskih jedrenjaka u borbi s gusarima do sredine 19. stoljeća. Mornarica je 1859. reorganizirana i obnovljena, a odore i oružje su postali važan dio proslave. Članovi nastupaju u svečanim povorkama u tradicionalnim odorama i pod oružjem. Ono nije tek ukras, već nositelj kolektivne memorije. Iako danas isključivo ceremonijalno, oružje je nekada bilo simbol vojne spremnosti i čuvar autonomije bratovštine. Njegova nazočnost u povorkama označava čast, pripadnost, povijesnu odgovornost i kontinuitet identiteta Bokelja. U doba Mletačke Republike, bratovština je preuzimala simboličku vlast nad gradom tijekom Tripundanskih svečanosti, primajući sablju, štap i ključeve grada – simbole autoriteta i povjerenja. Nakon pada Venecije, usprkos političkim zabranama i ograničenjima, tradicija nošenja oružja ostala je sačuvana, prilagođavajući se novim okolnostima, ali ne gubeći svoju simboličku snagu.
Izložba uključuje odore časnika i mornara Bokeljske mornarice, te njihovo oružje (puške džeferdare, tančice i nabojnjače, te pištolj ledenicu i bokeljske sablje). Organizirana je suradnjom Muzeja grada Rijeke, Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Rijeka i Matice iseljenika, Ispostava Rijeka. Izložba je postavljena u Palači šećera i traje od 10 do 28. veljače 2026.
