Izložba posvećena Milanu Marjanoviću (Kastav 1879 – Zagreb 1955), jednom od najzanimljivijih protagonista iz povijesti Hrvatskog primorja, nastala je kao rezultat višegodišnjeg istraživanja Ervina Dubrovića. Marjanović je osoba izvanredne energije i strasti – novinar, političar, književni kritičar i pisac.
Kao pripadnik napredne hrvatske omladine, borio se protiv Mađara i Austrougarske, za osamostaljenje Hrvatske, potom rješenje hrvatske budućnosti vidi u južnoslavenskom okupljanju. Prije Prvoga svjetskog rata djelovao je u Londonu kao član Jugoslavenskog odbora, također kao predstavnik Odbora u SAD-u i Južnoj Americi. Početkom rata smješten je u kućni pritvor u Kastvu, za svoje ideje robijao je u Ljubljani i Zagrebu. Tijekom Drugog svjetskog rata interniran je i zatvoren u Italiji.
Bavio se književnim pisanjem, što ga je odvelo sve do Greenwich Willagea, gdje je postao jedini izvođeni hrvatski dramatičar. Usporedno djeluje književni kritičar, s realističke platforme koja se suprotstavlja estetskim idejama A. G. Matoša. Poslije Drugog svjetskog rata vodi Filmski laboratorij Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar u Zagrebu. Pedesetih godina postaje predsjednik savjeta Jadranskog instituta JAZU u Zagrebu, te akademik.
Piše o mnogim temama, uključujući suvremene gospodarske, također povijesne studije o hrvatsko-talijanskim odnosima na Jadranu, posebno o Rijeci. Redovito je održava kontakte s primorskim piscima i intelektualcima poput Ante Dukića, Drage Gervaisa, Rikarda Katalinića Jeretova, Ante Mandića, Viktora Cara Emina.
