Tko je ovih dana navratio u Muzej grada Rijeke, mogao se iznenaditi neobičnom aktivnošću. U muzejskoj zgradi na Trgu R. Zanelle krenula je izrada šećernih glava, onakvih kakve se svojedobno proizvodilo u riječkoj Rafineriji šećera. Nema u tomu slučajnosti. Muzej se uskoro useljava u obnovljenu palaču Šećerane, pa je njihova ponovna izrada dobra najava onoga što valja očekivati u palači.
Podsjetimo se, u riječku je Šećeranu 1750-ih počeo stizati prekomorski sirovi šećer od trske, koji je rafiniranjem dobivao stožast oblik. Taj se proizvod naziva brojnim nazivima, poput šećernog stošca, glave šećera, pinke šećera, šećernog šešira i slično. Stari su ga Riječani nazivali kampanul, što će reći šećerno zvono. Nije poznato da se taj naziv koristio još negdje, pa bi mogao biti ovdašnji specifikum.
Kako su izgledali riječki kampanuli znamo zahvaljujući originalnom kalupu za njihovu izradu iz riječke Šećerane, sačuvanom u bečkom Tehničkom muzeju. Kalup je nastao u Šećeraninoj lončariji oko 1820. godine. Muzej grada Rijeke dao je prema njemu isprintati 3-D repliku, koja će naći mjesto u skorom stalnom postavu o povijesti Rijeke. Kako su kampanuli izgledali također znamo zahvaljujući prikazu stožaca upletenih u kosu na kamenim figurama glava što krase ulaze u palaču na Brajdi.
Šećerna zvona izrađuju se u Muzeju ručno, dakle kao pojedinačan proizvod. U način izrade uputila je muzealce Vesna Radmilović, nekadašnja djelatnica Tvornice šećera Osijek, danas riječka umirovljenica. Do nje se došlo tragom informacije Miroslava Kosa, bivšeg direktora osječke Tvornice, koju su posjetili predstavnici Muzeje grada da bi saznali više o proizvodnji šećera, a posebno o radnom procesu u kojemu nastaju šećerni stošci.
Nakon što je Radmilović 23. srpnja održala u Muzeju mali nastavni sat kojim je praktično pokazala kako praviti stošce, rad je nastavljen proizvodnjom u tri veličine. Svježe načinjeni stošci suše se dva dana. Planirano je izraditi njih dvjestotinjak, sve za potrebe dijela izložbenog postava posvećenog riječkoj Šećerani. U njegovu središtu bit će replika izvornoga riječkog kalupa. Ostali kalupi što se koriste za sadašnju izradu šećernih zvona bit će postavljeni na glinene vrčeve, baš onako kako se to činilo u riječkoj Šećerani nakon što se kalupe napunilo rafiniranim šećerom i ostavljalo utaknutima na vrčeve da bi se iz kalupa u njih iscijedila suvišna voda. Odnosno, da bi se na koncu, vađenjem iz kalupa nakon sušenja, dobila čvrsta, kompaktna glava šećera. Preostala slatka voda u vrčevima prodavala se ili pak koristila u proizvodnji alkoholnih pića.
Kako se planira, mali šećerni kampanuli naći će mjesto u popisu autentičnih suvenira što podsjećaju na palaču riječke Šećerane, odnosno na posjetu novom sjedištu Muzeju grada Rijeke. Bit će umotani u čvrst papir i zavezani konopcem, što znači upravo onako kako se za isporuku kupcima svojedobno pakiralo šećerne glave u pogonu na Brajdi.

Radno vrijeme:

MUZEJ GRADA RIJEKE
Za posjetitelje izložbi privremeno zatvoreno.
Za poslovne suradnike:
ponedjeljak – petak, od 8 do 16 sati
Blagdanom i praznikom zatvoreno.

Palača šećera – stalni postav
Krešimirova 28
Otvoreno: utorak – nedjelja, od 11 do 19 sati
Ponedjeljkom i blagdanom zatvoreno

„Riječki torpedo – prvi na svijetu“
Žabica 4, Željezničko skladište
Otvoreno uz najavu, na tel: 051/351-092 ili mob: 091/502-1231.

© MUZEJ GRADA RIJEKE 2019

Skip to content