Godine 2007. otvara se radno mjesto dokumentarista i time započinje sustavniji pristup, odnosno sistematičnije prikupljanje i obrađivanje sekundarne muzejske dokumentacije s ciljem osnivanja sekundarnih dokumenta­cijskih fondova kojih do tada nije bilo, a prijeko su potrebni u komunikacijskoj po­dršci i pružanju informacija o stručnom djelovanju muzeja.

Sustavnijom i pregledni­jom obradom jedinica fondova u programu S++ pojednostavnio se put distribucije vizualnih sadržaja prema široj zajednici, dok je prikupljanjem, obradom i vođenjem sekundarne muzejske dokumentacije Muzeja, kao i brigom o trajnoj zaštiti primarne i sekundarne dokumentacije, uredno vođenim inventarnim knjigama muzejskih pred­meta i zapisnika o reviziji muzejske građe i dokumentacije postignut osnovni zadatak – odgovarajuća razina zaštite građe lakšim i jednostavnijim pristupom.

Prednosti računalno vođene sekundarne dokumentacije u odnosu na prijašnje vođenje su više­struke – od bolje i trajnije zaštite do brže korisničke upotrebe. U sekundarnoj doku­mentacijskoj građi Muzeja sustavno se obrađuju i digitaliziraju dokumentacijski fon­dovi: Fonoteka, Fototeka, Videoteka, Medijateka, Hemeroteka, Evidencija o izložbama, Evidencija o pedagoškoj djelatnosti, Evidencija o izdavačkoj djelatnosti, Evidencija posebnih događanja. Svake četiri godine Muzej u sklopu izložbe Akvizicije, osim novih muzejskih eksponata, prezentira i odabrane jedinice sekundarnih fondova koje su prikupljene u to vrijeme. Najčešće je riječ o videozapisima korištenim kao di­jelovima izložbe, o fotografijama, člancima hemeroteke, muzejskim izdanjima (filmo­vi, knjige, CD i DVD izdanja) ili audiozapisima.

Time se, osim prezentacije dijela novo­otkupljene i donirane muzejske građe, nastoji educirati korisnika Muzeja o jednom od načina zaštite muzejske građe, ali i o načinima primjene muzejskih fondova. Prvi put odabrana sekundarna građa izložena je 2010. kao dio izložbe Vrijeme je da osvježiš sjećanje – Akvizicije 2006. – 2010.