Na poziv Muzeja Vojvodine, koji se priprema za uređenje novog stalnog postava, bivši ravnatelj Muzeja grada Rijeke Ervin Dubrović održao je u Novom Sadu predavanje “Povijesni muzeji i stalni postav”. U njemu se velikim djelom pozvao na stalni postav Muzeja grada Rijeke, kojemu je autor. Prije nekoliko mjeseci kolege iz Vojvodine, predvođene ravnateljicom Čarnom Milinković, razgledali su postav riječkog Muzeja, koji ih se dojmio, te su Dubroviću uputili poziv da o njemu održi predavanje u Novom Sadu i vojvođanskim kolegama prenese svoja iskustva. Muzej grada Rijeke je desetak godina intenzivno surađivao s kolegama iz Vojvodine. Riječani su u Novom Sadu gostovali s izložbama “Scena i kostim” (o radu kostimografa Dorijana Sokolića i Ružice Nenadović Sokolić), “Čarobna igla” (o riječkoj diskografiji i zbirci gramofona), također s “Riječkim kazališnim plakatom” i drugima. Vojvođani su u Rijeci predstavili izložbu o građanskom životu u Novom Sadu, izložbu “Streljačkih meta”, te prikazali slikarski opus “Roberta Hammerstila”. Dubrovićevo je predavanje zato nastavak uhodane suradnje. Iako je namijenjeno isključivo kustosima Muzeja Vojvodine, najveće muzejske ustanove na sjeveru Srbije, koja zapošljava preko stotinu djelatnika, bilo je javno najavljeno i otvoreno za širu publiku. Neočekivan gost na predavanju bio je pisac i političar Tomislav Žigmanov, aktualni potpredsjednik vlade Autonomne pokrajine Vojvodine, donedavni ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u vladi Republike Srbije, svojedobno jedini Hrvat u Skupštini Srbije i dugogodišnji vodeći predstavnik vojvođanskih Hrvata. Pojavio se mimo uobičajenog protokola i sa zanimanjem slušao predavanje. Dubrović je predavanje popratio projekcijom. Započeo je primjerima više uspješnih europskih muzeja, koji su posljednjih desetljeća osvajali priznanje u kolegijalnim krugovima i uživali veliku popularnost i posjećenost. Posegnuo je i za tri uspješna hrvatska primjera – za Muzejom sinjske alke, Muzejom Apoksiomena, kao i za Muzejom vučedolske kulture u Vukovaru.
Glavninu predavanja zasnovao je na primjerima i iskustvima Muzeja grada Rijeke, na postavu u Palači šećera. Vojvođanski muzealci koji dosad nisu vidjeli postav riječkog muzeja stekli su dojam o iskustvima Muzeju grada Rijeke, koja im mogu biti korisna u pripremi novog stalnog postava Muzeja Vojvodine.
