Povijest
Brod koji danas znamo pod nazivom Galeb isprva je nosio naziv RAMB III.
Kompanija je 1936. naručila četiri brza broda s dizelskim motorima tvornice FIAT, među kojima je bio i RAMB III. Brod RAMB III porinut je u brodogradilištu Ansaldo u Genovi 1938. godine.
Početkom rata dobiva vojnu namjenu, prevozi meso za talijansku vojsku u Libiji, potom postaje pomoćna krstarica.
Godine 1941. u Benghaziju pramac RAMB-a III pogodio je torpedo lansiran s britanske podmornice HMS Triumph. Vještim manevrima, brod je zaplovio krmom prema Italiji i tako prevalio 900 milja do Sicilije, odakle je dovučen u tršćansko brodogradilište San Marco.
Nakon kapitulacije Italije, brod završava u njemačkim rukama. Nijemci završavaju popravak preuređujući ga u minopolagača i dajući mu naziv Kiebitz. Raspoređen je na riječko područje, gdje je položio u more više od pet tisuća mina. Plovio je do 5. studenoga 1944., kada je u riječkoj luci potopljen bombama savezničkih zrakoplova.
Vađenje broda započelo je u studenom 1947. u režiji tvrtke Brodospas. Bio je to inženjerski pothvat zbog pionirske tehnologije vađenja broda pomoću cilindara ispunjenih zrakom. Brod je izvađen u ožujku 1948. i prevezen u Pulu, gdje je rastavljen i rekonstruiran za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice (JRM). Najprije je postao njezin školski brod, potom i rezidencijalna jahta predsjednika države i vojnog zapovjednika, maršala Josipa Broza Tita.
Tito je prvi put boravio na brodu 1952. godine, a 1953. je njime otplovio na svoje prvo inozemno putovanje, u London. Ovo putovanje bilo je znak okretanja Jugoslavije Zapadu, nakon udaljavanja od Staljina i Istočnog bloka.
Uslijedila su brojna Titova putovanja Galebom, na tragu uloge koju je Jugoslavija imala u pokretu nesvrstanih zemalja. Na brodu su se održavali državnički susreti, u salonima i na palubama Galeba kreirala se svjetska politika u doba hladnog rata. Tu su boravili predsjednici Džavaharlal Nehru, Gamal Abdel Naser, Haile Selassie, Sukarno, Kwame Nkrumah, Leonid Brežnjev, Nikita Hruščov, Muammar al-Gaddafi, Indira Gandhi, Urho Kekkonen i drugi. Tito je posljednji put plovio Galebom 1979. godine. Nakon njegove smrti, prostorije „Maršalove palube“ otvorene su za posjete raznih organizacija, škola i slično.
Brod je u doba raspada Jugoslavije otplovio u Boku Kotorsku. Krajem devedesetih prodan je grčkom brodovlasniku koji ga je povjerio na preuređenje riječkom remontnom brodogradilištu Viktor Lenac. Zbog bankrota vlasnika, Galeb nije preuređen. Ministarstvo kulture proglasilo je 2006. brod Galeb kulturnim dobrom Republike Hrvatske, a Grad Rijeka ga je 2009. otkupio s namjerom da ga preuredi u muzej.
Obnova i prenamjena
Brod Galeb je dvostruko zanimljiv. Ponajprije, on je vrijedan primjer brodograđevne industrijske baštine. Različite uloge koje je imao tijekom povijesti daju mu dodatnu povijesnu važnost.
Porinut je u more kao teretni brod, a nastavio je ploviti kao minopolagač, školski brod i rezidencijalna jahta, da bi početkom 21. stoljeća završio na mrtvom vezu, propadajući.
Obnova broda krenula je 2019. godine. Reprezentativni dijelovi broda vraćaju se rekonstrukcijom i restauracijom u, što je više moguće, izvorno stanje. Tomu su podređeni svi postupci u prenamjeni broda koji će završni dio svoje biografije ispisati kao brod-muzej.
Projekt prenamjene Galeba u brod-muzej predvidio je da ostane privezan u riječkoj luci i svojim sadržajima postane važna sastavnica kulturnog života grada.
Primarni je zadatak projekta muzealizacija broda kao vrijednoga zaštićenog pokretnog kulturnog dobra. Galeb se na taj način zadržava u cijelosti, a zadržavaju se i osnovna obilježja njegova prostora. Reprezentativni dijelovi broda vraćaju se rekonstrukcijom i restauracijom u, što je više moguće, izvorno stanje.
Nakon restauriranja, rekonstruiranja i konzerviranja, posjetiteljima ostaje dostupno 80 posto broda. To uključuje dio sa stalnim muzejskim postavom. Važna sastavnica brodskog života postaje oplemenjivanje broda raznolikim sadržajima, tematski i vremenski vezanim uz brod. Galeb dobiva ulogu mjesta na kojem se odvija niz događanja, poput kazališnih predstava, tribina, performansa, edukativnih radionica, videoprojekcija i ostaklih sadržaja koje realiziraju prije svega riječke kulturne ustanove. Brod na taj način postaje gradska kulturna i turistička atrakcija, mjesto za edukativne i znanstvene skupove te radionice. Preostalih 20 posto namijenjeno je „nemuzejskim“ sadržajima, poput restorana/kafića i hostela.
Stalni postav
Galebov muzejski stalni postav fokusiran je na brod kao objekt, na vrijednosti koje su ugrađene u njega i na događanja kroz koja je prošao.
Ističući na 4.500 četvornih metara brodskog prostora razne aspekte vlastitog životopisa, brod postaje jedinstven primjer predstavljanja kulturne baštine u tehničkom, kulturnom i povijesno-političkom smislu.
Koncepciju stalnog postava osmislio je Muzej grada Rijeke, također pribavio dokumentarnu građu (predmete, fotografije, arhivske filmove i drugo) te ostvario suradnju s projektantima u realizaciji postava. Učinio je to nakon što je, u suradnji s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture u Rijeci, organizirao inventariziranje, pohranu i restauriranje namještaja, opreme te ostalog inventara s Galeba.
